Caro diario - 104 PDF Ispis E-mail
Autor prof. Ante Gradiška   
25. travnja 2014.

PRILOZI ZA RJEČNIK (neo)IDEOLOŠKE SEKULARNE PORNOGRAFIJE

KAPITALIZAM će propasti tek kad "zaigra mečka pred njegovim vratima". Ali, budući da je "politička korektnost", NAJIDIOTSKIJI ideološki konstrukt u povijesti ljudskog roda (ima ih, naravno, opasnijih-ali nijedan nije idiotskiji!) oduzela Ciganima njihovo lijepo ime i zamijenila ga bezličnim imenom "Romi" (možda čak i ima nekog opravdanog razloga za to, ali samo FAŠISTOIDNA IDEOLOGIJA mijenja ime etničkim zajednicama), tko će, sada kad više nema Cige, dovesti mečku pred vrata?!

 

 

FAIRMONT HOTEL, S.F., 1995

U svojoj knjizi znakovita naslova "Globalizacija – nasrtaj na demokraciju i blagostanje" (koja kod nas nije – i vjerojatno neće biti – prevedena), objavljenoj 1998. godine, dva njemačka autora, Hans-Peter Martin i Harald Schumann, već na početku prvog poglavlja, s naslovom "Die 20:80-Gesellschaft" (...društvo) i podnaslovom "Ulazak u novi civilizacijski ciklus", objašnjavaju što i gdje je Fairmont Hotel.

To je, dakle, mondeni hotel u San Franciscu – ali ne bilo kakav hotel. (Nedavno me je jedan od najnovijih vesterna, "Osveta Whyatta Earpa", podsjetio da sam već davno negdje pročitao kako je kontraverzni šerif iz Tombstonea, koji je bio jedna od vrlo rijetkih ličnosti s Divljeg Zapada koja je živjela više od 80 godina, posljednje mjesece života proveo u tom hotelu.) Kako naši autori kažu, oni koji znaju za tu luksuznu zgradu s uvažavanjem je zovu The Fairmont, "jer se dobro zna tko može sebi priuštiti boravak u njemu".

S duhovitim cinizmom autori prepričavaju razgovore "trusta mozgova" na konferenciji pod nazivom "Tehnologija i poslovanje u okviru globalne privrede". Zaključak tog summita zadan je naslovom poglavlja – za potrebe današnje globalne ekonomije dovoljno je zapošljavanje "u vr' glave" 20% radno sposobnog stanovništva. Apostrofirajući rečenicu američkog izdavača Jeremyja Rifkina, koji u pregovoru knjizi više autora, pod naslovom "Kraj dosadašnjih radnih odnosa", cinično primjećuje kako će "oni koji spadaju u skupinu od 80%" (koliko se, nažalost, ljudi u Hrvatskoj nalazi u toj žalosnoj skupini!) "imati velikih problema", autori zaključuju uvodno poglavlje ovim rezigniranim zapažanjem: "U jednu novu, modernu civilizaciju zaputili su se otmjeni sudionici trodnevnog savjetovanja u Fairmontu. Ali, taj put ne vodi u modernu civilizaciju, već u onu davnu, u doba Srednjeg vijeka, kada je također bogata manjina vladala nad siromašnom većinom. Svjetski ekonomski model budućnosti nudi nam, dakle, formulu 20:80. Je li to moguće?"

Sudbina svijeta nije, naravno, odlučena u jednom jedinom hotelu, pa bio on i The Fairmont. Još krajem prošlog stoljeća u biltenu poznate francuske izdavačke kuće Gallimard naišao sam na prikaz knjige u kojoj se tvrdi da je prvi trijumf globalnog kapitala u Europi bilo "neprijateljsko preuzimanje" jedne ugledne belgijske banke, a općepoznato je da su Margaret Thatcher i Ronald Reagan prepustili ekonomiju zapadnog svijeta na milost i nemilost "udruženog zločinačkog pothvata" ekonomista Miltona Friedmana i njegovih Chicago Boys, koji su još 1949. godine u ropotarnicu povijesti poslali "humanu ekonomiju" J. M. Keynesa (najviše se time bavi Naomi Klein u njezinoj knjizi "Doktrina šoka"). I što na sve to reći? Evo, ovo:

Padaj silo i nepravdo, Pravo naše ugrabljeno
Narod ti je sudit’ zvan, Amo natrag dajte nam,
Bjež’te od nas mračne sile, Ne date li, ne molimo,
Svanuo je i naš dan. Uzet’ će ga narod sam.

Nota bene, ovo nije nikakva "krvoločna" boljševička pjesmica, već – prema donekle izblijedjelom sjećanju – neka vrsta neslužbene himne hrvatske (?) "Narodne stranke" pred nekih 70-80 godina.

FARIZEJstvo

Najprije definicija pojma iz Klaićeva "Rječnika stranih riječi": Farizej (...) U prenesenom značenju: licemjer, prenemagalo; čovjek koji samo izvana pokazuje krepost ili privrženost nekoj ideji" (ili religiji – A.G.) "... Farizejstvo – licemjernost; pretvaranje: prijetvornost..."

Sada kad smo apsolvirali definiciju što reći o farizejstvu/farizejima? Iako je vezan uz jedan mnogo širi pojam (religija - religioznost), on je sam po sebi (poput pojmova također unutar jednog šireg pojma: antikomunizam, antifašizam) toliko složen da bi zasluživao oveću knjigu, a ne tek fusnotu po abecednom redu. Zašto smo ga onda (za razliku od netom spomenutih pojmova) uvrstili ovdje?

Isključivo zato da bismo na jednom jedinom egzemplarnom primjeru pokazali pravu prirodu farizej/stv/a. Nedavno je, naime, jedna tiražna hrvatska tiskovina, za koju Nino Raspudić s punim pravom tvrdi da je glasnogovornik krupnog kapitala u Hrvatskoj (i koja, osim toga, donosi sladostrasno apologetske izvještaje iz septičke jame koju takvi eufemistički nazivaju Big Brother – ah, da zaboravili smo uvrstiti i taj orvelijanski pojam!), a koja, posebno u prilogu subotom, u kojem piše poznati "resavski prepisivači" sekularnog fundamentalizma, posprdno omalovažava tradicijske i religijske vrijednosti hrvatskoga društva, jednom je prilikom, preko TV-oglašavanja, u okviru prigodne ponude knjige uz novinu, preporučila čitateljima kupnju katoličkog molitvenika. Da nije tako jadno, bilo bi smiješno – to je kao da je Hitlerovo partijsko glasilo Volkische Beobachter članovima stranke ponudilo knjigu molitava iz židovske sinagoge ili "Komunistički manifest". Što ćeš – kako bi rekli naši stari, "ludo, pa živi"!

FARMACEUTSKA MAFIJA

Budući da sustavan uvid u ovu temu, za koju manje upućeni ipak sa sigurnošću mogu ustvrditi da joj pristaje ona poznata sintagma "udruženi zločinački pothvat", u Hrvatskoj vjerojatno ima tek određeni broj ljudi iz liječničke struke, a posebno liječnica i publicistkinja Ljiljana Gajski, koji se time sustavno bave, ovdje se, zbog nedostatka relevantnih pokazatelja, nećemo na nju posebno referirati, već ćemo samo ukazati na stravične posljedice koje mogu uslijediti (a mnoge su se nedvojbeno već dogodile) kad se važni sektori javnoga života, pod pritiskom zakona tržišta, prepuste beskrupuloznim privatnim entitetima. Dakle, umjesto da se europske države i državne institucije urede tako da se skrbe o dobrobiti građana koji su ih izabrali (vidi pod "IZBORI – imamo li izbora?"), ljudi su prepušteni na milost i nemilost gramzivim predatorima. (Primjerice, kad je pred par godina nepobitno utvrđeno da je cjepivo protiv tzv. "svinjske gripe" štetno za zdravlje, ministrica zdravstva u Poljskoj, jedina jedina u Europi koja se pobunila protiv tog cjepiva dok se ne otklone sumnje, po kratkom postupku je smijenjena s položaja – najvjerojatnije "daljinskim upravljačem" iz Bruxellesa. Sapienti sat!

"FASCINANTNI FAŠIZAM"

U ovdje već spominjanoj knjizi "Smak sveta", u kojoj su pojmovi koji ukazuju na degenerativne pojave u zapadnom društvu pred 40-ak godina, također poredani abecednim redom, Dragoš Kalajić je uvrstio i pojam "fascinantni fašizam". Posuđujući taj izraz od tada kultne filozofkinje Susan Sontag, Kalajić na samom početku objašnjava ovaj pojam: "‘Fascinantni fašizam’ izraz je sa kojim je Susan Sontag ironično-polemički obeležila modu revalutacije fašizma i morbidnih nostalgija za njegovim sadržajima, kao jedno od osnovnih obeležja kulture osme decenije. Premda ta moda čini deo šireg fenomena ‘operacije nostalgija’" (fenomena kojim ćemo se i mi ovdje baviti – posebno razlozima njegova postupnog odumiranja) "ona ima svoje posebne uzroke i značenja. Ne poslednji po značaju u nizu tih uzroka jeste i upravo okrutni zaborav svirepih realnosti evropskih fašizama; zaborav je uslovio tendenciju izvesnog ‘hlađenja’ antifašističkih strasti..." (dušu dalo za antitezu "fašizam-antifašizam").

Početke "istorije te mode", kako je on naziva, Kalajić nalazi u knjizi Paula Séranta iz 1960. godine, naslov koje, Romantisme fasciste, doista nije nužno prevoditi, a u kojoj autor, pored francuskih autora koji doista jesu koketirali s fašizmom (François Céline, Drieu la Rochelle, Abel Bonnard...), uključuje čak i djela Antoinea de Saint-Exuperya (poginulog avijatičara Pokreta otpora, iz ugledne francuske aristokratske porodice i poznate židovske publicistkinje i aktivistkinje za prava radnika Simone Weil (neko vrijeme se zaposlila kao radnica u tvornici, kako bi iznutra proučila nepravdu kapitalizma), deklarirane ljevičarke.

Od gotovo zaboravljenih književnika u zagradama danas su nam mnogo zanimljiviji poznati francuski filmski redatelj (karijeru je završio u SAD) Louis Malle, koji u svom filmu Lucien Lacombe, kako kaže Kalajić, "nastoji da razume i opravda fenomen mladih kolaboracionista, te optuži ‘nepravdu’ smrtne kazne, koja je pogodilo više od sto hiljada Francuza" (kad je u francuskim revolucijama i ratovima došlo do "stani-pani", nije tu bilo "trte-mrte" – kao nakon našega Domovinskog rata!). Potpisniku ovih redova posebno je zanimljiv u ovom kontekstu koprodukcijski film "Noćni portir" (Portiere di notte) talijanske redateljke Liliane Cavani, zato jer je o njemu svojevremeno napisao prikaz pod naslovom "Novo dežurstvo ‘noćnog portira’". O ovom filmu Kalajić s punim pravom kaže da on izražava "očigledan napor autora da odgovornost za zločine podeli između dželata i žrtve, te da eksplikacijom te podele u terminima sadomazohističkog odnosa " (vidjeti pod "Sado-mazo") "otkrije senzualne i estetske ‘vrednosti’ figure fašiste i krvnika".

Zanimljivo je da će sâm Kalajić, od početka "antibirokratske revolucije" Slobodana Miloševića, do grla uroniti u ono što je u zadarskom "Narodnom listu" prve godine rata autor ovih redova nazvao "naciboljševizmom", jer takva politika – i iz nje proizišla ratna agresija – bila je upravo to, zahvaljujući u velikoj mjeri intelektualcima poput Kalajića i ostatku društva s famozne beogradske adrese "Francuska 7". Vjerojatno tada ni sam nije bio toga svijestan, ali Kalajić je te 1979. godine, pod odrednicom "Fascinantni fašizam", nehotice ispisao svojevrsnu "negativnu utopiju" o sebi samome desetak godina kasnije".

Share
 
Povezani tekstovi :

» Caro diario - 126

NEOFEUDALIZAM – NEOKAPITALIZAM – NEOLIBERALIZAM.Zašto smo ova tri pojma stavili pod „zajednički nazivnik“? Jednostavno zato jer je diskurs o njima – čak i u najsažetijoj formi – nužno toliko opširan da podrazumijeva otprilike...

» Caro diario - 125

(UVODNA  NAPOMENA: Stjecajem određenih „tehničkih“ okolnosti nastavak odrednice „Metajezik neokapitalizma i sekularnog fundamentalizma“ /CAJTuNG 123/, kao i odrednice naslovljene „Monti monta sulla montagna“ /CAJTuNG 124/ nisu...

» Caro diario - 124

MAMA EUROPA - MAMA TINAOtprilike sredinom siječnja naišao sam na regionalnom TV-programu na dokumentarni film mlade slovenske redateljice, pod naslovom „Mama Europa“. Pred 2-3 godine gledao sam i njezin, također dokumentarni, film naslovljen...

» Caro diario - 123

MANIFEST  KOMUNISTIČKE  PARTIJEPojam iz naslova, danas poznat pod skraćenim nazivom „Komunistički manifest“ napisali su Marx i Engels krajem 1847. godine, a objavljen je u veljači u Londonu sljedeće godine. Prema navodima iz petog sveska...

» Caro diario - 122

LIJEVI   CENTAR  (nastavak)Stjecajem okolnosti, u razmaku između dva broja CAJTuNGa, onog prošlog, u kojem je objavljen i moj prilog „LIJEVI  CENTAR (centrodestra) i ovoga koji upravo čitate, u Hrvatskoj je došlo do turbulentne političke...

» Caro diario - 121

LIBERALIZAM  PO  NILSU  MIKMARU  (nastavak)éAko se sjećate, na samom kraju našeg teksta smo rekli (otprilike) da je nužno uzeti predah od raščlambe Minkmarovih ideoloških nebuloza i nastaviti je sljedeći put. Prisjetimo se i toga da je...

» Caro diario - 120

LIBERALIZAM  po Nilsu  Minkmaru (ili NEOLIBERALIZAM)(Stjecajem okolnosti, upravo u vrijeme kad smo u „Prilozima…“ došli do drugog pojma pod slovom L naišao sam u „Spiegelu“ od 12. ožujka na članak Nilsa Minkmara, odnedavno nažalost...

» Caro diario - 118

KAKO JE NESTAO "HRVATSKI RADIŠA"?Pojam "Hrvatski radiša" nisam obradio pod slovom H iz jednostavnog razloga zato jer sam o tome napisao osvrt u "Zadarskom listu" još 7. kolovoza pretprošle godine, pa sam nastojao izbjeći da dva puta pišem o...

» Caro diario - 117

GAY PRIDE NA SOVJETSKI NAČIN (humoreska)(Kao što ste i sami primijetili, počesto mi se u ovim "Prilozima..." događa da namjerno prekinem abecedni niz da bih ubacio temu koja mi se čini zanimljivijom – a posebno aktualnijim od one koja slijedi...

» Caro diario - 116

"JUGOPLASTIKA" (ne samo košarka)Stjecajem okolnosti, prilog o košarkaškom klubu iz Splita koji je pod imenom "Jugoplastika" 80-ih godina bio jedna od najboljih momčadi u Europi (a danas, pod imenom "Split" – što joj je bilo izvorno ime –...

Dodaj komentar

Sigurnosni kod
Osvježi

Kolumne: Mario Filipi, dipl. pol.

Hrvatska i svijet
Kolumne: Mario Filipi

Kolumne: Prof. Ante Gradiška

Caro diario!
Kolumne: Prof. Ante Gradischa

LAG Zapadna Slavonija
 
Otvoren novi caffe bar u Benkovićevoj 16
 

Pomozite pronaći nestale

Klikni za više informacija
Nacionalna evidencija nestalih osoba