Caro diario - 105 PDF Ispis E-mail
Autor prof. Ante Gradiška   
02. srpnja 2014.

"FLEKSIBILIZACIJA RADNIH MJESTA"

"Mudroserski" (s oproštenjem!) izraz kojim današnji političari, ponizne sluge globalnog kapitala, eufemistički nazivaju masovno otpuštanje radnika. Budući da sam upravo kad sam stigao do ove odrednice u našem abecedariju pročitao u "Vijencu" od 17. listopada fascinantni prikaz prvi put u Hrvatskoj prevedene knjige "Radnik, vladavina i lik" Ernsta Jüngera, ovim ćemo se izrazom više baviti pod pojmom "Hrvatski radiša" – ali i onim odrednicama koje sadrže pojam "revolucija".

Ali, nismo još razračunali s "fleksibilizacijom! Uz primjedbu da se prvi stih češće prevodi kao "Ustajte, vi zemaljsko roblje!", ovo što slijedi su dvije kitice "Internacionale", "himne međunarodnog proleterijata", kako je naziva ELZ iz 1958. godine, riječi koje je napisao "francuski komunar i pjesnik Eugène Potier, u počast u krvi ugušene Pariške komune.

...Ustajte svi na zemlji kleti, Naš zakon vlasnika sad tišto, Vi sužnji koje mori glad! U ruci silnih krvav mač, Nepravdi razum sad se sveti, Pod njima sirotinja pišti, Tutnji već i selo i grad, On joj stvara bijedu i plač. Nek’ tiranstvo sruši naša snaga, Svi mi bjesmo sve dosad bespravni, Bezbrojno roblje, sad ustaj! Jednakost nek’ je sad za nas, Nek’ svjetu starom nema traga (novom, novom!) U pravu postanimo ravni, Svój bijedi sutra bit’ će kraj (ali kako?!) I sebi sami dajmo vlast... (to, to!)

FORD, Rob

U gomili loših vijesti koje Hrvatsku krajem studenog 2013. godine danonoćno zapljuskuju (svakodnevne korupcijske afere, ograničavanje pojma "ljudska prava" na istospolne zajednice, mučni prijepori oko proslave vukovarske tragedije – sviđalo se to nekom ili ne, najavljena "negostoljubivost" branitelja Vukovara, ne samo da je legitimna manifestacija "građanskog neposluha", već bi današnji političari, posebno oni iz vladajuće koalicije, gotovo isključivo trebali tražiti u sebi samima, a ne pripisivati to onima koju im svojom žrtvom omogućili takav nezasluženo lagodan život!), nekoliko recentnih TV i novinskih vijesti odvest će nas u daleku – navodno demokratski uzornu – Kanadu i do gradnačelnika najvećeg kanadskoga grada, Toronta.

O Austro-ugarskoj kraljevini danas malo tko, osim povjesničara koji se njome bavi, zna toliko da bi o njoj mogao meritorno prosuđivati – ipak, već najmanje 40 godina čuvam istrižak iz ne znam već kojih novina (vjerojatno rahmetli "Vjesnika"), koji tu državnu tvorevinu prikazuje u vrlo povoljnom svijetlu. Naime, nigdje drugdje nego u sjevernotalijanskom gradiću Cervignanu (vjerojatno je taj dio Italije nekad potpadao pod austrougarsku upravu) postojalo je (a možda i još postoji?) Društvo prijatelja Austro-ugarske, osnovano u skladu s uvjerenjem njegovih članova da je "stara Austrija" bila uzor istinske demokracije i oličenje pravedne države. Autor članka citira izjavu jednog, kako kaže, "od pokretača stranke", a to je bio "stolar Sergio Aita, predstavnik KP Italije u općinskoj administraciji", koji je rekao: "Ovom proslavom želimo povratiti ono recipročno povjerenje države i građana, onu ispravnost administracije, strogu pravednost sudova" (!) "koje su od blistave habsburške monarhije stvorile oblik društva mnogo bolji od današnje demokracije" /podebljao A.G./. A što danas imamo u Hrvatskoj?!!

Dobro, reći će netko – ali, kakve to veze ima s Kanadom? Za one koji su na neki način imali sreću da im je u tiskovnim i elektronskim medijima promakla informacija o Robu Brownu, gradonačelniku Toronta, evo o čemu se radi. Ta odista odurna postarija kreatura, koja se doima kao brdo mesa, najprije je najmanje dva puta bila zatečena pri kupovini droge, zatim je – taj se događaj najčešće javno prezentirao – u pijanom stanju (pored ostalog, izgleda da i loče ništa manje od Jelcina!) izbezumljen urlao i od svojih pomoćnika tražio pomoć u likvidaciji nekog političara koji mu se zamjerio – a ima toga i još. Budući da su mu više instance vlasti očito dozvolile slobodan izbor, očekivalo se da će sam podnijeti ostavku, ali on, po svemu sudeći, nije ni pomišljao na to. Štoviše, prema za sada zadnjem izvješću, čak je dobio, zajedno sa svojim bratom, dozvolu da osnuje vlastit TV-kanal, gdje će oni slični njemu (a posvuda ih je iz dana u dan sve više) moći uživati u izlaganju njegova prljavog rublja.

Što nam sve ovo pokazuje i dokazuje? Ponekad se i sam upitam ne pretjerujem li možda kada zapadnu demokraturu uspoređujem sa septičkom jamom, ali ovakvi primjeri pokazuju da tu nema ni "p" od pretjerivanja. Civilizacija u kojoj živimo odavno je prozvana "permisivnom" (što znači da u njoj svatko može raditi što ga volja – siromasima je, naravno, velikodušno dozvoljeno da crknu od gladi!), a ta permisivnost svakodnevno porima sve stravičnije razmjere.

U prvim zagradama ove odrednice žalili smo se na stanje u Hrvatskoj – ali barem ovo se u njoj ne može dogoditi. Neki primjeri i kod nas i drugdje pokazuju da se "sukob interesa" ponekad pripisuje i onim političarima koji u tom pogledu nisu "ni luk jeli ni luk mirisali", pa je, primjerice, bivši njemački predsjednik Christian Wulff javno ponižen i smijenjen samo zato jer je njegov bogati prijatelj, kao prijateljsku gestu, platio njemu i njegovoj supruzi troškove vikenda koji su proveli u hotelu (vidjeti pod "Političari kao potrošna roba")... O tempora, o mores!

G

GENETSKI INŽINJERING

Namjeravao sam ovdje pisati o pojmu "ekološka katastrofa" iz Kalajićeve knjige "Smak sveta", ali sam odustao od toga, tim više što sam još krajem prošlog stoljeća o tome pisao u tjedniku "Imotska krajina", pod naslovom "‘Ozonska rupa’ u glavi". S druge strane, neke pojmove kojima se bavi srpski autor je jednostavno nemoguće zaobići, iz jednostavnog razloga jer su previše važni.

Među njima je i "genetički inženjering" (o kojem autor ovih redova inače zna vrlo malo), pa ćemo zato citirati barem uvodni odjeljak:
"Izraz ‘genetički inženjering’ popularni je naziv teorijskih ili praktičnih mogućnosti nauke da u laboratorijski uslovima menja sadržaje i strukture genoma. Takva mogućnost ne bi izazivala kod ljudi dramatične vizije užasnih ili velelepnih perspektiva (u zavisnosti od tačke gledišta) da ne obuhvata i samog ćoveka, u smislu programiranja ili determinacije njegovih psihosomatskih profila i sadržaja. U širem smislu, perspektiva ‘genetičkog inženjeringa’ ustvari zamašnije i efikasnije produžava jednu dugu mitsku i istorijsku tradiciju napora čoveka da voluntaristički odredi oblike, kvantitete i kvalitete svojih reprodukcionih proizvoda..."

GEMEINSCHAFT – GESELLSCHAFT

Koja je razlika između njemačkih imenica Gemeinschaft (zajedništvo) i Gesellschaft (društvo), i zašto baš njemački izrazi – tim više što ih ovaj put nismo našli u "Spiegelu" ili bečkom "Profilu"?

Na njih smo, naime, naišli u knjizi intrigantnog naslova "Zbogom, gospodine Socijalizam", koja se u hrvatskom prijevodu pojavila 2011. godine, a koju su na neki način zajedno napisali Antonio Negri, karizmatični talijanski lijevi intelektualac, i njegov prijatelj Raf Valvola Scelsi, u obliku dugačkog intervjua o vrućim političkim temama. Iako ova dvojica talijanskih autora rado rabe (kao i gotovo svi ostali) engleske izraze, ovdje su se jedini put poslužili njemačkim terminima.

Kako smo već rekli, ti izrazi znače "zajedništvo" i "društvo", a nalazimo ih i u nasvu knjige "Zajednica i društvo"(La communauté et la société) francuskog sociologa Ferdinanda Tönniesa (zanimljivo je da mu je trezime – a donekle i ime – tipično njemačko).

Osnovni postulat Tönniesove knjige je određivanje razlike između "racionalne" i "organske volje", , a tek danas možemo vidjeti koliko je autorova distinkcija, u knjizi napisanoj prije pola stoljeća, bila ne samo lucidna, već i proročanska.

Tönnies pojam "organske volje" objašnjava ovako: "Organska volja pripada zajednici kao spontanom kao spontanom, prisnom i neotuđenom obliku društvenosti, koji je orijentiran prema svojoj nutarnjosti, kao toplini kućnog ognjišta... Zajednica je oblikovni instikt društvenosti, u kome još nema natruha racionalnog kalkula i rafinirane manipulacije ljudskim sudbinama... Kultura zajedništva je prostodušna i u pravom smislu ‘narodna’; sjeta, romantika, srdžba i pobunasamo su izrazi osjećanja ‘široke narodne duše’ i njezine transcedentno-utopijske usmjerenosti protiv nepravde, nasilja i porobljavanja" (to, to nam treba!) "a isto tako i lirska personifikacija ljepote života i draži njegovih izazova..."

"Organska volja" je, dakle, prema našem autoru, svojevrsni sinonim za "zajedništvo" (Gemeinschaft), spontano emocionalni osjećaj pripadnosti određenoj zajednici i svemu što ona predstavlja, bez neprijateljskog stava prema drugim zajednicama. A što je onda "racionalna volja"? Za ovo ne trebamo citirati Tönniesa – to je ono, hélas, što danas vlada svijetom. Između ostalih zála, "racionalna volja" je i ono što je u drugom po redu od tri primjerka "Pravoslavlja" koje sam pročitao srpski svećenik Danilo Tvrdišić maestralno nazvao "bezavičajnošću", kao jednom – kako autor izričito tvrdi – od osnovnih čimbenika na kojima se zasniva EU.

Izbacivši pojam zavičajnosti iz svog angliciziranog diskursa, pojam koji se – pod uvjetom da je lišen šovinističog primitivizma – mukotrpno razvijao valjda od kamenog doba do kraja prošlog stoljeća (danas se tu i tamo mogu naći rudimentarni "ostaci ostataka" tog divnog svjetonazora u izumiranju!), današnja je zapadna demokratura uništila ne samo vlastiti zavičaj, pretvorivši ga u Konzlager (da se poslužimo nacističkom terminologijom izvjesnog "za časni EU-dom" spremnog SDPovca Spremića!) za siromahe i ideološke neistomišljenike, već i zavičaj onih (nakon uništenja Pokreta nesvrstanih – vidi "PN"!) koji, napuštajući svoje siromašne domove u potrazi "trbuhom za kruhom", ili se utapaju u prekrcanim brodićima nadomak talijanske luke Lampeduse ili ili povećavaju žalosnu vojsku siromaha i kriminalaca u europskim gradovima (vidjeti pod "Imigranti").

GIER IST GEIL

Otprilike baš kad sam počeo raditi na ovoj odrednici pod ovim naslovom naišao sam na članak u "Spiegelu" od pred pune tri godine, koji se upravo tako zove. Ono što kod njega posebno plijeni je slikovni uvod u članak. Naime, kad se rašire dvije stranice "Spiegela" vezane uz članak, na prvoj je prikazan svečani ručak skupine njemačkih tajkuna u raskošnoj Sali slikovitog hotela pretvorenog u luksuzni hotel, a na stranici netom do nje radnici u "trlišu" (dalmatinski izraz za radnu odjeću) nekog brodogradilišta na Sjevernom moru, koji izgubljenih pogleda zure u kameru, suočeni s neizbježnim gubitkom radnih mjesta (dakle, i u najuređenijoj zemlji u Europi radnike izbacuju na ulicu, a kod nas se, naročito zadnjih mjeseci, radna mjesta gube iz sata u sat!).

Nužno je, naravno, objasniti značenje pojma Gier ist geil.

Gotovo da i netko tko ne razumije njemački lako može zaključiti da Gier označava "pohlepu, lakomost" – ali ta njemačka imenica znači i "požudu", što proširuje kontekst. Pridjev geil pak ima osnovno značenje "odvratan, mas/t/an", ali mu je drugo značenje "puten, razbludan", što se na neki način "rimuje" (obje riječi inače imaju tri ista slova) s drugim ponuđenim značenjem ("puten/ost/"). Proizišao iz "nepodnošljive lakoće" nadmene moći onih koje je Marx s pravom nazvao "eksproprijatorima" (tj. izrabljivačima), današnji gospodari svijeta se bezočno rugaju svojim robovima (zaboravljajući onu staru mudru poslovicu "vrč ide na vodu dok se ne razbije" – ipak, ne treba čekati da se razbije slučajno – netko će morati skupiti hrabrost i tresnuti njeme o zemlju!) iščitavajući ovu maksimu kao Gier ist OK. Postoji, međutim, opet i ono "drugo značenje" – budući da je bitna sastavnica moralne permisivnosi sekularnog fundamentalizma i promiskuitet, ovaj slogan se još češće iščitava kao Gier ist sexy.

Neupitnost ovakve paradigme dokazuju, pored kultnih TV serija kao što su, primjerice, američka "Momci iz Madigana" (The Mad Men – zanimljivo je da se na talijanskoj TV serija prikazuje pod izvornim naslovom) ili danska "Bergen" (iako ove serije jesu kvalitetne, kultni status stekle su apologijom promiskuiteta, a ne samom kvalitetom: vidjeti pod "Permisivno društvo" – ali i "Kreveljenje TV-publike"!), i dva filma Olivera Stonea o Wall Streetu (sačuvao sam davni istrižak iz francuskog dnevnika Le Figaro, gdje se izričito navodi da je Wall-Street ključni "sudionik u stvaranju krize u Grčkoj" /le complice de la crise grecque/), kao i najnoviji film, "Cosmopolis", kontraverznog kanadskog redatelja Davida Cronenberga ("Goli ručak", "Povijest nasilja").

Za razliku od prilično apologetskog odnosa prema kapitalizmu u navedenim Stoneovim i Cronenbergovim filmovima, većina suvremenih književnika i filmskih redatelja, ali i "gnjevnih mladih ljudi" (angry young men) među sociolozima i filozofima (u Njemačkoj se po tome posebno ističu povremeni kolumnisti "Spiegela" Richard David Precht i Dirk Kurbjuweit /koji je i uspješan književnik/, u Hrvatskoj su to nedvojbeno Srećko Horvat, Mislav Žitko i Hrvoje Jukić, a u Srbiji iznimno "vispreni" Igor Štiks), izražava u svojim filmovima, romanima i polemičkim ogledima nedvosmisleni animozitet prema pošasti neokapitalizma.

Tako danas 83-godišnji francuski redatelj Jean-Luc Godard, jedna od ikona filmskog "novog vala" (nouvelle vogue), u svom nedavno snimljenom uratku Film: Capitalisme dosljedno nastavlja na tragu svog radikalno lijevog antikapitalističkog aktivizma, u stilu tipično francuskog cinéma verité (filma istine).

Vjeran svom ranijem hermetičnom stilu pravljenja filmova, Godard će, na tragu revolucionarnih gibanja iz 1968-e godine, od početka 70-ih godina pa do danas, naročito pod utjecajem svog gotovo stalnog suradnika, deklarirano anarhističkog ljevičara (vidjeti pod "Što je ljevica danas?") Jean-Pierrea Gorina, raditi filmova uperene isključivo protiv neokapitalističkog establishmenta.

Share
 
Povezani tekstovi :

» Caro diario - 126

NEOFEUDALIZAM – NEOKAPITALIZAM – NEOLIBERALIZAM.M  (nastavak).M O S T  (ali ne onaj na rijeci Kwai)Pomalo neozbiljna prispodoba u zagradama možda bi mogla čitatelje u startu navesti na krivi trag – naime, da ovaj napis ironizira ili čak...

» Caro diario - 126

NEOFEUDALIZAM – NEOKAPITALIZAM – NEOLIBERALIZAM.Zašto smo ova tri pojma stavili pod „zajednički nazivnik“? Jednostavno zato jer je diskurs o njima – čak i u najsažetijoj formi – nužno toliko opširan da podrazumijeva otprilike...

» Caro diario - 125

(UVODNA  NAPOMENA: Stjecajem određenih „tehničkih“ okolnosti nastavak odrednice „Metajezik neokapitalizma i sekularnog fundamentalizma“ /CAJTuNG 123/, kao i odrednice naslovljene „Monti monta sulla montagna“ /CAJTuNG 124/ nisu...

» Caro diario - 124

MAMA EUROPA - MAMA TINAOtprilike sredinom siječnja naišao sam na regionalnom TV-programu na dokumentarni film mlade slovenske redateljice, pod naslovom „Mama Europa“. Pred 2-3 godine gledao sam i njezin, također dokumentarni, film naslovljen...

» Caro diario - 123

MANIFEST  KOMUNISTIČKE  PARTIJEPojam iz naslova, danas poznat pod skraćenim nazivom „Komunistički manifest“ napisali su Marx i Engels krajem 1847. godine, a objavljen je u veljači u Londonu sljedeće godine. Prema navodima iz petog sveska...

» Caro diario - 122

LIJEVI   CENTAR  (nastavak)Stjecajem okolnosti, u razmaku između dva broja CAJTuNGa, onog prošlog, u kojem je objavljen i moj prilog „LIJEVI  CENTAR (centrodestra) i ovoga koji upravo čitate, u Hrvatskoj je došlo do turbulentne političke...

» Caro diario - 121

LIBERALIZAM  PO  NILSU  MIKMARU  (nastavak)éAko se sjećate, na samom kraju našeg teksta smo rekli (otprilike) da je nužno uzeti predah od raščlambe Minkmarovih ideoloških nebuloza i nastaviti je sljedeći put. Prisjetimo se i toga da je...

» Caro diario - 120

LIBERALIZAM  po Nilsu  Minkmaru (ili NEOLIBERALIZAM)(Stjecajem okolnosti, upravo u vrijeme kad smo u „Prilozima…“ došli do drugog pojma pod slovom L naišao sam u „Spiegelu“ od 12. ožujka na članak Nilsa Minkmara, odnedavno nažalost...

» Caro diario - 118

KAKO JE NESTAO "HRVATSKI RADIŠA"?Pojam "Hrvatski radiša" nisam obradio pod slovom H iz jednostavnog razloga zato jer sam o tome napisao osvrt u "Zadarskom listu" još 7. kolovoza pretprošle godine, pa sam nastojao izbjeći da dva puta pišem o...

» Caro diario - 117

GAY PRIDE NA SOVJETSKI NAČIN (humoreska)(Kao što ste i sami primijetili, počesto mi se u ovim "Prilozima..." događa da namjerno prekinem abecedni niz da bih ubacio temu koja mi se čini zanimljivijom – a posebno aktualnijim od one koja slijedi...

Dodaj komentar

Sigurnosni kod
Osvježi

Kolumne: Mario Filipi, dipl. pol.

Hrvatska i svijet
Kolumne: Mario Filipi

Kolumne: Prof. Ante Gradiška

Caro diario!
Kolumne: Prof. Ante Gradischa

LAG Zapadna Slavonija
 
Otvoren novi caffe bar u Benkovićevoj 16
 

Pomozite pronaći nestale

Klikni za više informacija
Nacionalna evidencija nestalih osoba