Hrvatska i svijet - 106 PDF Ispis E-mail
Autor Mario Filipi   
09. kolovoza 2014.

"OLUJA" - SVJETIONIK NADE I OPTIMIZMA

Dan na koji je Hrvatska vojska briljantno vođenom akcijom oslobodila najveći dio svog teritorija posljednja je pobjeda hrvatskog naroda u ova protekla dva desetljeća. Nakon nje, iako više nije bilo oružanih sukoba, bilježimo samo poraze: rasprodaju cijelog niza strateški važnih poduzeća ili čak cijelih sustava kao što su banke, totalno osiromašenje pučanstva, dužničko ropstvo, masovno blokirani računi, izgon ljudi iz svojih stanova, progon i omalovažavanje branitelja, napadi na Katoličku crkvu, opća pojava beznađa i očajanja, "bijela kuga" (sve nas se manje rađa a više umire) i na kraju novi egzodus – koji god mladi čovjek dobije priliku odlazi iz ove prelijepe i prebogate zemlje u kojoj su ljudi prevareni po tko zna koji put, a dobrim dijelom su i sami željeli biti prevareni.

POBJEDNICI PADAJU U BEZNAĐE

"Oluja" nije bila samo vojno-strateško remek-djelo nakon kojeg smo mogli odahnuti i ležerno putovati kroz gotovo sve dijelove države, nego i povijesno jedini pravi hrvatski čuvar optimizma koji je gotovo nestao među pukom. Ona jedina podsjeća demoralizirani hrvatski narod da smo jaki i dobri samo kad smo odlučni da budemo takvi. Zato naši tadašnji ratni neprijatelji koji su i danas na vlasti u Srbiji silno žele poništiti "Oluju". Kad već ne mogu izbrisati ju iz povijesti i naših kolektivnih sjećanja, čine sve da ju proglase "zločinačkom", a baš su oni i ranije i u samoj "Oluji" počinili najviše zločina. Čak su pokušali sugerirati svjetskim velesilama da Hrvatskoj "zabrane" obilježavanje "Oluje". Ova akcija je posljednji bastion nade i samopouzdanja koji nas još drži na nogama. Oni to znaju bolje nego mi sami i zato ovu akciju napadaju s najvećim mogućim bijesom.

A mi sami pali smo u opći defetizam. "Mi ništa ne možemo, sve odlučuju svjetske sile, mi tonemo, nama nema spasa" i sve u tom stilu. Kada netko javno i otvoreno izražava optimistične stavove, okolina ga čudno gleda. Većina ljudi u okruženju smatraju takvu osobu "malo ćaknutom", a samo najbolji prijatelji zovu ju "klasa optimist". Tko kaže da su "dva i dva četiri" i da tako mora biti, okolina mu se iščuđava i pita ga: "Pa gdje ti živiš? Ma to ne će biti nikada! " i tome slično.

KOLIKO BI NAS OSTALO DA SMO IZGUBILI RAT?

Sve to zadesilo nas je nakon pobjede! Možete li zamisliti što bi se dogodilo da je kojim slučajem pobijedio neprijatelj (Srbija i njihovi domaći saveznici)? Odgovor na to pitanje krije se u prošlosti, točnije u godini 1945, kada je bila poražena jedna Hrvatska, a druga (komunistička) se je smatrala pobjedničkom i kao takva je ostala bez dvije važne regije, a to su Srijem i Boka Kotorska. Iako su mnoge od tih činjenica danas poznate mnogim ljudima, treba ih neprestano ponavljati, jer ih ne spominju glavni mediji, nego naprotiv, uporno ponavljaju odavno raskrinkane partizanske bajke, što ipak gleda, sluša ili čita većina naroda.

U toj "slavnoj" godini o kojoj smo četiri desetljeća slušali da je bila godina "oslobođenja", hrvatski narod je "oslobođen" od života najmanje 500.000 ljudi. Naime, komunisti, pa i sam zlikovac Tito, voljeli su se hvaliti brojem od 580.000 "likvidiranih bandita", od kojih su velika većina bili Hrvati. Na žalost, često su krvnici također bili Hrvati.

Dobro je zadržati se na trenutak kod te čudovišne brojke od 500.000 ljudi. Za to vrijeme to je bila jedna šestina cjelokupnog hrvatskog pučanstva. Već je i to dovoljno zastrašujuće. No struktura žrtava daje pravo stanje. Velika većina ubijenih bili su muškarci. To znači da je ubijena trećina svih tadašnjih muškaraca Hrvata. No ni tu nije kraj. Najveći broj ubijenih bio je u dobi od 20 do 50 godina, dakle ubijeni su oni koji bi mogli osnovati obitelj i imati djecu. Tako je poubijano najmanje 60% mladih zrelih muškaraca sposobih za stvaranje obitelji. Drugim riječima, hrvatskoj naciji je prerezan biološki korijen, odnosno spona potrebna za stvaranje nove generacije. Moglo bi se reći da je Tito znanstveno precizno isplanirao i proveo uništenje hrvatske nacije uništenjem jednog spola. Bio je to klasični genocid, kao iz knjige.

JE LI SE TITO DOISTA ZVAO TIMOTIJE TOPALOVIĆ?

Mnogi se pitaju: Kako je moguće da jedan Zagorec (Josip Broz) može toliko mrziti Hrvate da ih pokuša istrijebiti poput žohara, a i sam je Hrvat. Danas se već s pouzdanjem može reći. Tito je bio podvala. Nije bio ni Hrvat, a najmanje Josip Broz.

Do sada je bilo mnogo teorija o tome da je Tito bio Rus, Poljak, poljski Židov, nezakoniti sin nekog plemića, pa čak i da je bio nezakoniti sin Winstona Churchila. Nedostaju dokazi koji bi mogli potkrijepiti bilo koju od tih teorija.

Neke informacije ipak izbijaju na površinu te mutne vode koja se zove hrvatska povijest. Tako kolumnist portala "Dragovoljac", švicarski Hrvat Dragan Hazler, svjedoči da je osobno čuo da je Tito, kada je čuo da su zarobljeni tadašnji hrvatski vojskovođa Jure Francetić i njegov pilot Mijo Abičić, došavši iz Bihaća u Slunj osobno se u to uvjeriti, rekao: "...bandite ne treba da se leči, nego im dati dnevno parče leba i čašu vode, da se što dulje muče..." "Parče leba" ne postoji ni u Zagorju, ni u Rusiji, ni u Poljskoj.

Još je zanimljivije svjedočanstvo jednog drugog zlotvora koji je potkraj života napisao svoju autobiografiju pod naslovom: "Život, greh i kajanje – od Kistanja do Kočevskog Roga". Bio je to naravno Simo Dubajić. On spominje da je jednom osobno vidio Tita. Činio mu se je nizak i ni malo ga se nije dojmio. No ono najzanimljivije je da su mu "drugovi" rekli da je njegovo ime Timotije Topalović!
Topalovići su inače pretežno Hrvati, a rodovski centar im je bosanski grad Kotor Varoš. Manji broj ih je posrbica, a ima i nešto muslimana. U posljednje vrijeme dosta se u medijima govori o tajanstvenoj Titovoj torbici u kojoj je navodno pronađena osmrtnica Josipa (Franje) Broza, što bi značilo da je Tito tom preminulom čovjeku ukrao identitet.

Za razliku od ranijih teorija skrpanih na rekla-kazala izvorima, ovo su izvorna svjedočanstva ljudi koji su ga osobno vidjeli ili čuli. Drugim riječima, Tito je Hrvatima uguran kao trojanski konj, na prvi pogled Hrvat, Zagorec, inteligentan i elokventan, sa zavodljivo privlačnom demagogijom kojom je uspio velik broj Hrvata namamiti u partizane, a onda kada mu se je pružila prilika, pobio je najprije one koji nisu bili u partizanima, a onda i one koji su bili, a nisu se slagali s njegovim pravim programom – uništenje Hrvata i uspostavljanje lažne Hrvatske  kao ljuske u kojoj nema sadržaja.

Samo da se podsjetimo. Po izričitom Titovom nalogu formirani su 1945. g. širom Hrvatske logori za istrebljivanje zarobljenih Hrvata, ljudi su ubijani na križnim putevima, a mnogo ih je pobijeno i u Jasenovcu. Tito je osobno zapovijedio da se isprazni bolnica Rebro i pobiju čak i najteži ranjenici i bolesnici. Tako je Jazovka postala preteča Ovčare. I jedna i druga djelo su bolesnog uma iste vrste.

Što bismo dakle dobili da je Srbija pobijedila u ratu? S obzirom na to da i oni znaju da ubojstvo preko pola milijuna mlađih muškaraca nije bilo dovoljno za uništenje Hrvata, vjerojatno bi tu brojku učetverostručili. A mi smo poraženim neprijateljima dali oprost, tri zastupnika u Saboru i golem broj društvenih funkcija posvuda. I povrh svega još se žale na "diskriminaciju"!

"OLUJA" NAS UČI SAMOSVJESTI I POBJEDNIČKOM DUHU

"Oluja" je dakle svetinja i jedina čvrsta stijena za koju se možemo uhvatiti da nas ne odnese mutna voda laži i falsifikata. U situaciji u kojoj se je službena vlast odrekla "Oluje", mi ju moramo tim više njegovati i čuvati, jer ona nas vodi do "Oluje 2", a ona se prije ili kasnije mora provesti u politici i ekonomiji, a njezin ključni dio će biti lustracija svih onih koji su do sada uništavali državu od koje su luksuzno živjeli. "Oluja 2" znači cjelokupnu renesansu države nakon tako dugog perioda dekadencije koji je do dna doveo i duhovni i materijalni život Hrvata.

Naravno, kao i u ratu, imamo sreću da nas Božanska sila prati i rješava ono što i mi sami smatramo nerješivim. Velik broj Hrvata ipak se ne da odvojiti od Isusa i njegove Crkve u kojoj niču biskupi koji oštrinom riječi i konkretnošću iznošenja istine slijede našeg Učitelja koji je također znao govoriti tvrdo, bez dlake na jeziku.

Uz Božju pomoć istina izlazi na vidjelo i tamo gdje se je činilo da nikako ne može izroniti. Tako danas u Hrvatskoj imamo 30.000 ljudi koji su se u popisu pučanstva izjasnili kao Hrvati pravoslavne vjere. Više od polovice njih već su organizirani u Hrvatskoj pravoslavnoj zajednici koja ima sve uvjete da se organizira kao Crkva, ali – trenutni režim je protiv. Oni su proučili prošlost svojih obitelji i shvatili da nisu Srbi i nemaju ništa sa Srbima, nego su potomci Hrvata koji su u nekim ranijim vremenima, pritisnuti teškim jadom, prešli na pravoslavlje, a onda ih je Crkva prisilno "pretvorila" u Srbe. Tako je u Srbina "pretvoren" i znameniti hrvatski znanstvenikNikola Tesla, a i mnogo drugih vrlo vrijednih ljudi. Na poslijetku, u Hrvatskoj ima dosta ljudi koji su doista Srbi i u tome nema ništa loše kada se radi o ljudima koji vole svoju Domovinu. Loše je kad svoju nacionalnu pripadnost zlorabe za stvaranje velike Srbije, a to mogu samo tako da uništavaju Hrvatsku. Suočeni s procesom izbijanja istine na svjetlost dana, sada bjesnomučno pokušavaju "posrbiti" sve živo počevši od Ruđera Boškovića, Ivana Gundulića i čak pape Sixta V, pa sve do najnovijeg "genijalnog" pronalaska da su gotovo svi hrvatski nogometni reprezentativci zapravo – Srbi.

Nasuprot tom moru izmišljotina, "Oluja" nas uči da smo vrijedni, pametni i jaki, ali samo onda kada to zaista želimo i kada imamo samopouzdanja. Osobito je važno znati da smo nadmoćni samo onda kada čvrsto vjerujemo u Boga i kada smo nerazdvojno združeni s papom i svećenicima. Kada smo takvi, zlikovci nas osobito mrze, ali nam ništa ne mogu. Naprotiv, kada bezbožnike biramo da nas vode, stižemo u jamu kuda, kao što reče Isus, padaju obojica kada slijepac vodi slijepca.

Share
 
Povezani tekstovi :

» Hrvatska i svijet - 126

KAKO „RAZBAŠTINITI“ HRVATE? Mnogi u našem okružju, pa i u „velikom svijetu“, ne mogu Hrvatskoj oprostiti što uopće postoji, još više što se je već preko četvrtine stoljeća održala i nije propala, a posebno što je među...

» Hrvatska i svijet - 125

RUSI BI NAM ODUZELI ZEMLJU, A BALKANSKI „JUGOSLOVENI“ – JEZIK Hrvatska je doista „u modi“. Tko se sve ne osjeća pozvanim da ju malo „očerupa“? U javnosti je potpuno zaboravljena sudbina INE, kao da se je ta priča...

» Hrvatska i svijet - 124

KAD SE RUŠE MITOVI, BIJESNE ONI KOJI SU IH STVARALI   Udarna novost bez konkurencije u svjetskim razmjerima na kraju prošle i početkom ove godine bila je povijesna pobjeda Donalda Trumpa na američkim predsjedničkim izborima. Trump je...

» Hrvatska i svijet - 123

„KOMŠIJE“ URLIČU – MIRIŠU IM „USTAŠKE PARE“ Kada je osvanula nova 2016. godina, imali smo tako čudnu situaciju kakva nikada ranije nije bila zabilježena u Hrvatskoj. Gotovo dva mjeseca nakon izbora još nismo imali vladu, nego samo...

» Hrvatska i svijet - 122

POKUŠAVAJU NAS PONOVO GURNUTI NA DNO Kada je država u totalnoj „banani“, a ljudi u potpunoj bijedi i depresiji, svjetski zli „vladari“ zadovoljno „trljaju ruke“. Njima to znači da će s vremena na vrijeme idiotska vlada biti...

» Hrvatska i svijet - 121

AKO „ZAKUHA“ BOSNA I HRVATSKA ĆE SE TRESTIKako vrijeme brže prolazi, „velike sile“, ali i one manje, osobito naši prvi „komšije“ na istoku, pokazuju sve veći interes za Hrvatsku. Naravno, to je negativan interes, vođen samo željom...

» Hrvatska i svijet - 120

SRPANJSKI „DERNECI“ PUNI MITOVASrpanj je tradicionalno mjesec različitih partizanskih i velikosrpskih „derneka“ koji se događaju uglavnom u junačkoj hrvatskoj regiji koja se zove Lika. Po njihovom ponašanju neupućeni promatrač bi mogao...

» Hrvatska i svijet - 119

SA SVIH STRANA NAVALJUJU NA HRVATSKU Doista se čini da su se svi demoni ustremili na našu domovinu. Tek smo malo zaboravili ružne epizode koje su nam priredili „mudraci“ iz međunarodnih nogometnih foruma „bičujući“ svakoga tko je...

» Hrvatska i svijet - 118

JESMO LI U MIGRANTSKOJ MIŠOLOVKI? Oduvijek je Hrvatska bila na povijesnim križanjima najmoćnijih svjetskih supersila. Preko nas se one međusobno natječu, a svakoj od njih bi bilo najdraže kada nas Hrvata uopće ne bi bilo. U tom slučaju bi se...

» Hrvatska i svijet - 117

VLADA JOŠ VOZI "U PRVOJ"Zima i proljeće ponašaju se u našoj državi približno kao vlast i oporba. Vladaju zajedno miješajući se jedan drugom u posao. Kao što u doba kasne zime proljeće ponekad zavlada, a onda noću opet zima malo stisne,...

Dodaj komentar

Sigurnosni kod
Osvježi

Kolumne: Mario Filipi, dipl. pol.

Hrvatska i svijet
Kolumne: Mario Filipi

Kolumne: Prof. Ante Gradiška

Caro diario!
Kolumne: Prof. Ante Gradischa

LAG Zapadna Slavonija
 
Otvoren novi caffe bar u Benkovićevoj 16
 

Pomozite pronaći nestale

Klikni za više informacija
Nacionalna evidencija nestalih osoba