Hvala na podršci

  • Marketing
  • Marketing
  • Marketing
  • Marketing
  • Marketing
  • Marketing
  • Marketing
  • Marketing
  • Marketing

Pretraga sadržaja

Cajtungov Facebook


Caro diario - 106 PDF Ispis E-mail
Autor prof. Ante Gradiška   
08. kolovoza 2014.

SMRT NARODU - SLOBODA KAPITALIZMU

Romani koji se bave upravo tim i takvim neokapitalizmom gotovo su bezbrojni. Zato ćemo se ovdje zadovoljiti citiranjem doista nadahnutog početka i kraja kratkog prikaza koji, o romanu Johann Holtrop (to je glavni lik) 58-godišnjeg njemačog autora Rainalda Goetza, u bečkom "Profilu" potpisuje Karin Cerny: "Ludo je vrijeme u kojem živimo.

Egocentrični stil vladanja i ubitačan tempo koji ono nameće postali su zakon iznad zakona – a sve to zato da bi se neumorno poticao projekt ‘vizionarskog kapitalizma’. Sadašnja ekonomska kriza samo je posljedica bezumne egomanije divovskih razmjera... Roman Johann Holtrop, s podnaslovom ‘Skica jednoga društva’, dojmljivo je višeslojno djelo koje, bez obzira na književnu izvrsnost, fascinira nas i pokušajem da osvijetli stoljeće u koje smo nedavno ušli, a čije grijehe svi mi ispaštamo. Raslojavanje društva, kojemu smo i svjedoci, ali i žrtve, ide od gospodarstva, preko politike, do medija – a značajnu ulogu u tome igraju i čitave horde fiškala" (ovo se malo tko usuđuje izreći! – podsjeća me na moj ogled u "CAJTuNGu", pod naslovom "Razvlaštena država") "Network i korupcija su tijesno povezani, a raznorazni savjetnici zgrću na tome basnoslovno bogatstvo..."

Nismo, međutim, još završili sa citatima u ovom kontekstu. Završit ćemo, dakle, s dva kratka pisma čitatelja(-ice) iz "Spiegela". Tako Andreas Kraus u "Spiegelu" s kraja 2010. godine kaže: "Kriza Eura nije samo ‘kriza povjerenja’, već je posljedica jednog neriješivog paradoksa, a ta neriješivost proizlazi iz grješke sistema. Prije svega, zemlje EU su pritisnute i prisiljene povećati svoju kompetitivnost na tržištu, što na kraju plaćaju njihovi porezni obveznici, a u tom cilju se tiskaju milijarde oporezivog novca.

Veći apsurd od ovoga ne može se ni zamisliti!" A Barbara Ruf-Ostermann početkom prethodne godine duhovito uspoređuje pokvarene bankare s plačkašima banke: "Usuđujem se reći da pljačkaši banke, ako nisu nikog ubili ili ranili, nanose manju društvenu i financijsku štetu od gramzivih bankara. Razlika je u tome što pljačkaši banke završe u zatvoru, a pokvareni bankari pobiru vrhnje dobivanjem velikih bonusa."

GOSPODO I GOSPOĐE!

Pored svih ovih odista mučnih tema koji nas posebno ovih dana tište (ovaj tekst je ukucan 26. studenog) nekome će možda izgledati i neozbiljno da smo u "Priloge..." uvrstili i pravu inflaciju tituliranja "uljudbenim" epitetima "gospodin" i gospođa".

Naravno da ti epiteti ni u jednom jeziku nisu sporni, ali njihova učestalost u današnjem hrvatskom jeziku (vidjeti pod "Hrvatski staro/novi govor") doista je prevršila svaku mjeru. (A da i ne govorimo o onom ridikuloznom k.u.k. izrazu "gospodična", umjesto normalnog hrvatskoga "gospođica!)

Vrag će ga znati je li to plod paničnog straha od izrazâ "drug(arica)" – ali, slovo "D" smo ionako apsolvirali, pa nećemo sad o tome! Dakle, što fali učtivom oslovljavanju s "gospodine" i "gospođo"? Apsolutno ništa – nije li, uostalom, potpisnik ovih redova možda jedini (!) koji se sjetio da je degenerirana zapadna demokratura uništila, među toliko mnogo dobrih stvari, i ono što se nekad (kako smo vidjeli – čak i u komunizmu!) zvalo "bonton".

Osim toga, kad nekad od početka gledam onaj "kokošinjac" (kako ga je doista dobro nazvao glumac Zlatko Vitez) od Hrvatskog sabora, i to od prvog saziva pa do danas, pa kad predsjedavajući počne onu svoju litaniju (Uvažene gospođe, uvažena gospodo..."), imam osjećaj da sam vremeplovom zalutao u neko davno doba i da slušam kako, recimo, ceremonijalmajstor na dvoru Luja XIV najavljuje goste i gošće, uzvanike svečanog plesa u kraljevskoj palači. I tako, gospo’n vam’te, gospojo nam’te , sve pršti od te "gospoštine" – samo ne "drugovi" i "drugarice", za Boga miloga!

(Kad ćemo im već, barem velikoj većini današnjih naših političara /i to ne samo onima iz SDP-a/ zapjevati "Oj, drugovi, jel’ vam žao/rastanak se primakao..." – nama, bogami, nije – jedva to čekamo!) A onda – dovoljno je najčešće desetak minuta, a u vr’ glave "kvarat od ure", pa da se "pogase svjetla u balkanskoj krčmi" (a, oprostite, nismo mi na Balkanu, mi smo u Europi, dio smo EU – Eno ti Unije, pa je kući vodi – našla vreća zakrpu!)

Dobro, reći će netko, ne događa li se u nekim parlamentima – naročito u nekim azijskim državama i u nekim zemljama bivšeg SSSR-a – da se političari ponekad potuku kao ulični huligani. To jest – ali, uzmimo primjer susjedne nam Italije. Gledam, naime, gotovo svako jutro, barem djelomično, talk show "Agora" na Rai tre i na neki način se divim voditeljima i gostima (slično se može reći i za gotovo sve druge političke emisije na Rai). Naravno, brojni sudionici tih emisija ne mogu se svi međusobno poznavati, ali gotovo svi se – čak i u najžešćim verbalnim konfrontacijama – prijateljski oslovljavaju s "ti". Primjerice, u diskusiji dvije mlade političarke, od kojih se jedna, sjećam se, zove Beatrice Lorenzin, ova drugi joj prijateljski uzvraća: "Scusi, Beatrice, tu m’hai interrota. Ti prego non interrompermi – lascia mi finire..." (Oprosti, prekinula si me. Molim te, nemoj me prekidati – pusti me da završim") I u tome je razlika! Svi govore vrlo glasno, kao pravi Talijani, ponekad govore 5-6 njih istovremeno, onaj tko ne razumije jezik rekao bi da se neprestano svađaju, ali nema onog prijetvornog "persiranja" na početku (poštovani ovaj, uvažena ova...)

(Na kraju krajeva, problem zadan gornjim naslovom možda je najbolje izrazio moj prijatelj s otoka Molata, umirovljeni prodavač auto-dijelova, kad mi je u kafiću rekao: Dok su mi govorili "druže", od svoje plaće mogao sam živjeti i izdržavati ženu i dvoje djece. Sad mi svi govore "gospodine", a taj "gospodin" od svoje penzije jedva može popiti kavu" Ah, da – sad mi je palo na pamet, trebalo bi ovdje uvrstiti i naslov "Oj, drugovi, jel’ vam žao...")

GOVOR MRŽNJE I SLOBODA IZRAŽAVANJA

(Budući da su ovi "Prilozi..." i dalje work in progress, ovaj smo dio stavili u zagrade s namjerom da ukažemo kako je on tek naznaka stanovitog broja odrednica koje slijede, a u kojima će se pojavljivati pojmov i iz gornjeg naslova. Naime, u situaciji u kojoj smo suočeni sa svojevrsnim naciboljševizmom, koji epitete "govor mržnje" i "jednoumlje" pripisuje isključivo ideološkim neistomišljenicima, "slobodu izražavanja" slavodobitno pripisuje sebi, a pojam "ljudska prava" ograničava na tetošenje svojih "kućnih ljubimaca" /zadnji pojam obradit ćemo u odrednici "neofeudalizam", za trezvenu prosudbu pojmova iz naslova, koje je sekularni fundamentalizam unakazio do neprepoznatljivosti, trebalo bi mnogo više prostora nego što je ovim "prilozima" predviđeno. Zato ćemo se ovim pojmovima, u mjeri u kojoj nam prostor dozvoljava, baviti u nekim odrednicama koje slijede, a posebno u jedinoj odrednici pod slovom Z – pod naslovom "Za časni EU-dom uvijek spreman Spremić.)

GRAND GUIGNOL

Prema trećem svesku "Krležine" ELZ, sam pojam guignol je "komično lice u francuskom kazalištu lutaka", a iako je, po svemu sudeći, bilo groteskno, samo po sebi nije bilo odbojno ili skandalozno. Ime Grand-Guignol nosilo je kazalište koje je 1894. u Parizu osnovao – i većinu predstava režirao - Oscar Méténier, a u njemu su se "prikazivale aktovke" (kao da su to tašne!) "s humorističkim i tragičnim sadržajem" (ELZ). Enciklopedija nastavlja da "kako je kazalište pretjeralo u postavljanju na scenu čitavog niza grozota, uskoro je pojam Grand-Guignol postao u francuskom jeziku sinonim jeze i užasa".

Na Internetu su podaci također razmjerno šturi, osim degutantne činjenice da je sadržaj predstava često bio tako šokantan da su posjetitelji nerijetko padali u nesvijest ili izlazili vani povraćati (što mnoge od njih – uključujući kralja i neke druge slavne ličnosti – nije spriječavalo da i dalje dolaze). Sadržaj predstava internetska stranica opisuje kao "graphic, amoral horror", što bi najprikladnije bilo prevesti kao "naturalistički nemoralan užas".

Čemu, međutim, danas gotovo zaboravljeni pojam u "Prilozima..." Prije svega, zanimljivo je da su ga u bivšoj državi, posebno 70-ih i 80-ih godina, gotovo isključilo rabili srpski autori (Tirnanić, Ivan Negrišorac...), i to najčešće kao pridjev – "granginjolski", u smislu definicija koje nude ELZ i Wikipedia.

Današnja zapadna demokratura, koja funkcionira po onoj jednostavno izraženoj formul(acij)i "što gore, to bolje", doista jest "granginjolska" u najdoslovnijem smislu te riječi, a amoral horror id dana u dan joj postaje osnovni sadržaj.

GRAĐANSKA NEPOSLUŠNOST (neposluh)

(Uvodna napomena: Početna zamisao ove odrednice bila je da se ona proširi pojmom "građanska nepokornost", koji je pred par godina ponudio vrsni mladi filozof Žarko Paić, želeći time naglasiti da pojam "građanska neposlušnost" (danas se u Hrvatskoj gotovo isključivo rabi riječ "neposluh" – vidjeti uskoro pod "Hrvatski staro/novi govor") nedovoljno problematizira element nenasilnog otpora, koji se sve više nameće kao nužnost, e da se građanska neposlušnost ne bi definitivno raspala slijedom pasivnog prepuštanja sudbini. Od tog nauma odvratilo me saznanje da je pojam "nepokornost" antiteza pojmu "pokornost", a budući da je pokornost i političara i većine (vidjeti pod "Quantité négligéable") ostalih građana ono što zapadnu demokraturu održava na životu, odlučio sam da pojam "(ne)pokornost" obradim u sklopu odrednice "sluga pokoran!" – naslov koje dovoljno govori sam za sebe.)

Što je, dakle, "građanska neposlušnost"? Izraz je osmislio, već u naslovu svoje knjige ("civil disobedience"), američki publicist i humanist Henry David Thoreau (1817 – 1862), a doista ga nije nužno dodatno objašnjavati, jer sintagma dovoljno govori sama za sebe. Današnjem čitatelju će biti posebno zanimljivo da je Thoreau, kao vrlo pragmatičan autor, jednostavno pozvao građane da svoj građanski neposluh izraze odbijanjem plaćanja poreza (vidjeti pod "Tax payers’ Money"), shvaćajući vjerojatno već tada da neuspjeli štrajkovi (prisjetimo se da su prvomajski praznici u SAD i Europi inspirirani sjećanjem na pobunjene radnike koje je policija pobila prilikom štrajka u Chicagu) nisu pravo rješenje.
Osim toga, budući da već desetljećima nitko valjda nije ni čuo za slučajeve odbijanja plaćanja poreza (danas je ovrha valjda jedini zakon koji se u Hrvatskoj sustavno provodi), vjerojatno su takvi pokušaji još u Thoreauovo doba suzbijeni efikasnom represijom vlastodržaca.

Budući da će ugrožena radnička prava biti predmetom nehih drugih odrednica, ovaj prikaz ćemo završiti "friškim" primjerom građanske neposlušnosti, povodom obilježavanja obljetnice pada Vukovara (ovaj dio teksta pisan je krajem studenog prošle godine). Naime, kako se svi dobro sjećamo, vukovarski branitelji su – iz razloga koji spadaju u jedan sasvim drukčiji kontekst – nedvosmisleno najavili "negostoljubivost" dokazano nekompetemtnoj i s razlogom neomiljenoj vladajućoj garnituri. Izraz "negostoljubivost" i spremnost braniteljskih udruga da sprovedu u djelo ono što ona podrazumijeva nekima se nije svidjela, a dobronamjerniji među njima doživjeli su je kao pretjerivanje. Takvi, međutim, nisu bili u pravu – "negostoljubivost" prema onima koji su je svojim ponašanjem zaslužili jednostavno je proširenje konteksta "građanske neposlušnosti", i samim tim je, kao nenasilan izraz nezadovoljstva, sasvim pravno i moralno legitiman čin. Činjenica da je skupina branitelja na odlučan (ali nenasilan) način doslovno zabranila političarima, u rasponu od predsjednika države i vlade do zadnjeg "dežurnog" karijerista u bulumenti političkih mediokriteta koji vode državu, što je kod svih tih političara proizvelo unisoni sindrom "uvrijeđenih primadona", pokazalo je da oni ili ne znaju što je to "građanska neposlušnost" ili (što je još gore) ne žele prihvatiti taj neizbježni aksiom svake prave demokracije. A dio odgovora na gotovo retorsko pitanje zašto je tako možda će nam dati prilog koji slijedi, a zove se "GREGOROVA" REVOLUCIJA.

Share
 
Povezani tekstovi :

» Caro diario - 126

NEOFEUDALIZAM – NEOKAPITALIZAM – NEOLIBERALIZAM.Zašto smo ova tri pojma stavili pod „zajednički nazivnik“? Jednostavno zato jer je diskurs o njima – čak i u najsažetijoj formi – nužno toliko opširan da podrazumijeva otprilike...

» Caro diario - 125

(UVODNA  NAPOMENA: Stjecajem određenih „tehničkih“ okolnosti nastavak odrednice „Metajezik neokapitalizma i sekularnog fundamentalizma“ /CAJTuNG 123/, kao i odrednice naslovljene „Monti monta sulla montagna“ /CAJTuNG 124/ nisu...

» Caro diario - 124

MAMA EUROPA - MAMA TINAOtprilike sredinom siječnja naišao sam na regionalnom TV-programu na dokumentarni film mlade slovenske redateljice, pod naslovom „Mama Europa“. Pred 2-3 godine gledao sam i njezin, također dokumentarni, film naslovljen...

» Caro diario - 123

MANIFEST  KOMUNISTIČKE  PARTIJEPojam iz naslova, danas poznat pod skraćenim nazivom „Komunistički manifest“ napisali su Marx i Engels krajem 1847. godine, a objavljen je u veljači u Londonu sljedeće godine. Prema navodima iz petog sveska...

» Caro diario - 122

LIJEVI   CENTAR  (nastavak)Stjecajem okolnosti, u razmaku između dva broja CAJTuNGa, onog prošlog, u kojem je objavljen i moj prilog „LIJEVI  CENTAR (centrodestra) i ovoga koji upravo čitate, u Hrvatskoj je došlo do turbulentne političke...

» Caro diario - 121

LIBERALIZAM  PO  NILSU  MIKMARU  (nastavak)éAko se sjećate, na samom kraju našeg teksta smo rekli (otprilike) da je nužno uzeti predah od raščlambe Minkmarovih ideoloških nebuloza i nastaviti je sljedeći put. Prisjetimo se i toga da je...

» Caro diario - 120

LIBERALIZAM  po Nilsu  Minkmaru (ili NEOLIBERALIZAM)(Stjecajem okolnosti, upravo u vrijeme kad smo u „Prilozima…“ došli do drugog pojma pod slovom L naišao sam u „Spiegelu“ od 12. ožujka na članak Nilsa Minkmara, odnedavno nažalost...

» Caro diario - 118

KAKO JE NESTAO "HRVATSKI RADIŠA"?Pojam "Hrvatski radiša" nisam obradio pod slovom H iz jednostavnog razloga zato jer sam o tome napisao osvrt u "Zadarskom listu" još 7. kolovoza pretprošle godine, pa sam nastojao izbjeći da dva puta pišem o...

» Caro diario - 117

GAY PRIDE NA SOVJETSKI NAČIN (humoreska)(Kao što ste i sami primijetili, počesto mi se u ovim "Prilozima..." događa da namjerno prekinem abecedni niz da bih ubacio temu koja mi se čini zanimljivijom – a posebno aktualnijim od one koja slijedi...

» Caro diario - 116

"JUGOPLASTIKA" (ne samo košarka)Stjecajem okolnosti, prilog o košarkaškom klubu iz Splita koji je pod imenom "Jugoplastika" 80-ih godina bio jedna od najboljih momčadi u Europi (a danas, pod imenom "Split" – što joj je bilo izvorno ime –...

Dodaj komentar

Sigurnosni kod
Osvježi

Kolumne: Mario Filipi, dipl. pol.

Hrvatska i svijet
Kolumne: Mario Filipi

Kolumne: Prof. Ante Gradiška

Caro diario!
Kolumne: Prof. Ante Gradischa

LAG Zapadna Slavonija
 
Otvoren novi caffe bar u Benkovićevoj 16
 

Pomozite pronaći nestale

Klikni za više informacija
Nacionalna evidencija nestalih osoba