Interview: fra Ante Perković PDF Ispis E-mail
Autor Ksenija Lipičanin   
06. rujna 2014.

RAZGOVOR S PATEROM ANTOM PERKOVIĆEM

ŽIVOT POSVEĆEN BOGU I LJUDIMA

Nakon šest godina služenja Bogu i ljudima u cerničkom Franjevačkom samostanu i župi svetog Petra apostola, mnogima omiljeni svećenik i franjevac, fra Ante Perković premješten je na novu službu, kao župni vikar samostana i ekonom, u župu Svetog Antuna Padovanskog u Našicama. Iako je odluka provincijala Hrvatske franjevačke provincije Svetih Ćirila i Metoda bila u skladu sa fra Antinom željom za premještajem, mnogim će župljanima, koje je ovaj samozatajni, skromni i susretljivi svećenik okupljao u krilu crkve, približavajući im Krista, ostati u trajnom i lijepom sjećanju. Kao naš suradnik u Cajtungu, rado se odazvao našem razgovoru.

Šest godina Vašega rada i života prošlo je u samostanu u Cerniku. Kakva su Vaša sjećanja?

Možda ipak nije na odmet da se predoči ljudima koji nisu blizu crkve, kako franjevci čuvaju naslijeđena kulturna dobra, te stvaraju nova. Nakon velike sanacije objekta samostana i crkve devedesetih godina i uređenja knjižnice, te otvaranja izuzetne muzejske Biblijsko-arheološke izložbe, u zadnjih je šest godina temeljito uređeno krovište na južnom i zapadnom krilu samostana kao i na cijelom svetištu, koje je u ratu bilo pogođeno granatom.

U crkvi su dovršeni nedostaci iz prijašnje obnove (ograde na malim korovima) te je napravljen vjetrobran na ulazu. Prekrivene su gospodarske zgrade i zaštićene od daljnjeg propadanja. Na sjevernoj strani crkve dovršena je dugačka ograda po uzoru prema staroj. Konačno su uređene južna i sjeverna strana fasade na samostanu gdje je još bila dijelom prva žbuka, te su izmijenjeni svi prozori na samostanu.

U voćnjaku je posađeno preko šezdeset voćaka, a uz brdo je napravljena Kalvarija sa zidanim postajama "Mini Bistrica". Sredstva za obnovu samostana su osigurali Ministarstvo kulture i druge ustanove koje se bave obnovom, Hrvatska franjevačka provincija Svetih Ćirila i Metoda, Općina Cernik, Franjevački samostan i više pojedinačnih donatora, a Kalvariju je financirao samostan i donatori za pojedinu postaju što je označeno metalnom pločicom na dotičnoj postaji. Moram reći da od Grada Nove Gradiške kao i od Brodsko-posavske županije nismo dobili niti kune, a to je nešto što i jedni i drugi pokazuju kao nacionalno blago ovoga kraja.

Napravljena je velika i čvrsta nadstrešnica na početku Kalvarije, izdano reprint izdanje sa dodatkom "Franjevci u Cerniku" od p. Julija Jančule. Uz jubilej obljetnica 500 godina franjevaca u cerničkom kraju i 300 godina u samostanu napisao sam Križni put.

Obnovljene su i crkvene orgulje

Da, svakako u jedan od ugodnih i korisnih poslova spada obnova orgulja, koje su vrijedne i lijepe, a za slušati ugodne. Imaju 105 godina i malo su starije od moga oca, kojemu teče sto treća. Izrađene su u vrsnoj radionici "Tuček" u Češkoj , sa sedamnaest registara.

Iako slobodnog vremena nije bilo puno, kako ste ga najradije provodili?

Nastojao sam moliti i objedovati u redovničkoj zajednici, što nam je i prva dužnost, susretati se s ljudima u župnom uredu, na vrijeme obaviti administrativne poslove ureda, pripremiti se za nedjeljno slavlje mise, posebno propovijedi. Veliko zadovoljstvo mi je predstavljao vjeronauk za Prvu Pričest i bio sam posebno sretan kada su prvopričesnici rado dolazili. Sudjelovao sam u svakom tečaju za brak s jednim predavanjem.

Volim prirodu i strojeve, pa mi je košnja po Kalvariji bila pravi užitak kao i  pogled na uredno i lijepo pokošeno u čemu su mogli uživati svi koji su tu dolazili. Često sam vodio grupe, a posebno školske kroz našu crkvu, samostan i Biblijsko-arheološku muzejsku izložbu. Koliko god je to bilo naporno, s radošću sam to činio jer sam vidio da su odrasli, a pogotovo djeca mojom prezentacijom, tako ozbiljnog sadržaja, bili veoma zadovoljni. Nešto sam im pružio, a to je ono što se ne može mjeriti. Rado sam odlazio i na naše filijale, a posebno u Baćindol.

Bili ste brižni i prema životinjama

Želim spomenuti gater s jelenima i muflonima, koje sam zadržao. Nažalost, nisu baš svi ostali, niti se umnožili zbog divljih pasa, odnosno njihovih neodgovornih vlasnika koji su ih puštali da lutaju. Tako je bilo žalosno gledati kako ugiba prekrasna bijela košuta razderana od pasa, koji su našli neku rupu i ušli u gater. To se dogodilo i sa jednom muflonkom.

Veliku okućnicu i samostansko dvorište uvijek je svojom prisutnošću pazio pas kao dio domaćinstva. I zadnje četiri godine imali smo krasnog dugodlakog njemačkog ovčara, kojega je nabavio, kao štene fra Tomica, a ja sam mu dao ime REM. Naslijedio je također njemačkog ovčara kojega smo zatekli već ostarjelog i kojega je fra Josip Grubišić odvezao sa sobom u drugi samostan, kad je dobio premještaj. Žao mi je bilo da Rem bude na lancu, pa sam mu napravio komotnu kućicu i ogradio veliki prostor u kojem se mogao nesmetano kretati i boraviti. Nažalost, Rem nije svima u samostanu bio tako drag kao meni, pa ga više nema tamo, ali da sam ostao tamo gvardijan i on bi ostao u samostanu, kao naš pas.

Koji je Vaš najdraži hobi?

Čovjek do kraja života mora učiti, izgrađivati se i u nečemu vježbati. Volim kad nešto popravim, napravim, zgodno i korisno izmislim. To može biti brava, ograda ili slično. No, često sam nestrpljiv pa to "moram" odmah napraviti i često platim "ceh". Pružila mi se prilika da se kroz dvije godine vježbam strpljivosti, ustrajnosti, čekanju, nadanju i postupnom stvaranju lijepoga. Riječ je o maketi broda po časopisu "Veliki jedrenjaci". Maketa je to španjolskog jedrenjaka iz 17. stoljeća "Sv. Ivan Krstitelj" u omjeru 1: 50.  Mislim da sam ga solidno, sa svim detaljima napravio. Bio je to pravi užitak. Vjerojatno ću ga odnijeti na Trsat kao zahvalu "Kraljici Jadrana" za sretno prebrođene godine moje formacije na Trsatu.

Koji su Vaši najljepši, a pamtite li i loše trenutke iz svoga redovničkoga života ?

Puno je lijepih trenutaka, ali jedan od njih je svakako proslava 500 god. franjevaca u Cerniku i 300 god. kako smo u sagrađenom samostanu. Tom zgodom molili smo Križni put po dovršenoj Kalvariji. Možda zato što sam već tada uvidio da je svakome pri srcu i svima će koristiti. Ili pak što sam kod svake postaje proživljavao ono što sam napisao, ne znam, ali znam da će se tu još dugo moliti.

Životne se okolnosti stalno mijenjaju. Rekli su stari Grci "panta rei"(sve teče) ali u toj promjeni valja ostati uvijek svoj. Sa svima sam htio biti čovjek i fratar(brat) i to je dovoljno da nam život bude koliko toliko lijep, koliko do nas stoji. Loše sam stvari, kao što znate, proživio u Vukovaru i to pamtim, tako da su pojedini nesporazumi i teškoće bilo unutar samostana ili izvan njega, kroz taj period, zanemarivi.

Cernik je ugodno mjesto za život. Ljudi su kao i drugdje, ni bolji ni lošiji. Konačno to je mjesto mog franjevačkog početka, kao svih onih koji su bili tu u novicijatu. Suradnja sa institucijama (općina, škola) ili pak sa udrugama, kojih za tako malo mjesto ima dosta, na poželjnoj je razini. Pozdravljam sve čitatelje Cajtunga i vas koji ga uređujete. Neka sve blagoslovi dobri Bog.

Share
 

Dodaj komentar

Sigurnosni kod
Osvježi

 

Kolumne: Mario Filipi, dipl. pol.

Hrvatska i svijet
Kolumne: Mario Filipi

Kolumne: Prof. Ante Gradiška

Caro diario!
Kolumne: Prof. Ante Gradischa

LAG Zapadna Slavonija
 
Otvoren novi caffe bar u Benkovićevoj 16
 

Pomozite pronaći nestale

Klikni za više informacija
Nacionalna evidencija nestalih osoba