Caro diario - 108 PDF Ispis E-mail
Autor prof. Ante Gradiška   
05. prosinca 2014.

GOLI OTOK, EKOLOGIJA I "SOCIJALA"

Gomilanje loših vijesti u hrvatskom medijskom prostoru sve više nalikuje na one gotovo zaboravljene "vikend-udare", kojima je tadašnji predsjednik jugoslavenske vlade, Borisav Jović, omaleni potrčko srpskog "vožda" Slobodana Miloševića, utjerivao putem medija strah u kosti nesrpskom stanovništvu Jugoslavije. A budući da je Goli otok bio jedan – i to najsramniji – od fenomena koji su obilježili bivšu državu to mučnije djeluje eksplicitni naslov "Goli otok može biti – europska gay destinacija" u "Zadarskom listu" od 16. rujna. Onaj tko je zavapio "zar opet o ovima?" doslovno je "pogodio u sridu".

Naime, predsjednik nekakve udruge koja se zove jedan je od onih likova zbog kojih se, kako zna reći Stipe Mesić, "bojiš otvoriti konzervu" iz straha da neka od takvih individua ne iskoči iz nje, zatražio je od vlasti da nekad zloglasni zatvor pretvori u "zatvoreni turistički sadržaj namijenjen rekreaciji, odmoru i druženju LGBT osoba iz cijelog svijeta". Ovakvi apologeti istospolnih zajednica množe se u zadnjih nekoliko godina "brzinom množenja ameba", kako je svojevremeno slavni ruski književnik Mihael Bulgakov govorio za sovjetsku političku nomenklaturu.

Na bivšu državu podsjeća me i "suglasnički" oblik kratice (LGBT) za istospolne zajednice – takve su kratice, naime, obožavali i komunistički sustavi (SSSR, NKVD, SFRJ, SSRN - socijalistički savez radnog naroda…)

Ajd’ sad to reci za kraticu kojom se ovdje bavimo, pa si naj… k’o žuti!)

Ali, vratimo se izvorniku! Tekst iz kojega smo citirali dio rečenice, a koji potpisuje Alenka Jurčić (cura nema, naravno ništa s ovim – ona samo informira čitatelje), ide dalje ovako:

"Ovakva vrsta resorta privukla bi brojne turiste LGBT populacije željne sunca, mora, dobre zabave, novih poznanstava i druženja s osobama slične orjentacije, smatra predsjednik ESF-a…" Obratite pozornost na dio rečenice – "druženja s osobama slične orijentacije"!
Znači, ne s osobama drukčije spolne orijentacije – nije li to čista diskriminacija? Po toj logici Dean Duda, Antonio Šiber i Nino Raspudić ne bi trebali razgovarati s voditeljicom, lezbijkom Mimom Simić u TV-"Petom danu"?! S druge strane, nisu li svakodnevno otpuštani radnici (naravno, i radnice – feministkinje gdje ste, i one su žene?!) željni sunca i mora (i sve ostalo, kako zna reći Ljubo Ćesić-Rojs). ‘Prosti bože, što je falilo radničkim odmaralištima – u ovom što nas je snašlo najmanje je važno kako se neki politički sustav zove!
Sljedeći citat posredno ukazuje na meritum problema kojim se bavimo. Naime, navod "kako Gay European Tourism Association procjenjuje da je u Europi oko 22,6 milijuna homoseksualaca, koji godišnje na putovanja troše između 48 i 52 milijuna eura". U tome je srž svega ovoga. Kakvo palamuđenje sa smiješnim "suglasničkim" kraticama, kakvi bakrači – ovo je protežiranje bjelosvjetskih bogatuna, kojima ugađaju, u ovom  slučaju, hrvatski "gospodski Kastori" (iz pjesme S. S. Kranjčevića), koji veselo mahnu repićem kad ih gazda pogladi po glavi.

Ovo je – ali i štošta drugo – teror privilegirane manjine (i njezinih poniznih poslužitelja) nad obespravljeno većinom, koja se u neufeudalizmu, koji pokorno podnosimo na način koji je talijanski sociolog d’Arcais nazvao "dobrovoljnim kmetstvom", srozao na, kako kažu Francuzi "quantite negligeable" (tj. zanemarivu količinu).
Jeste li zapamtili kako se zove ona famozna udruga s početka teksta - "Ekološko-socijalni forum"? Dakle, u vrijeme kada ne znam više koliko tisuća ljudi, zajedno s generalnim tajnikom UN (ali i s Alom Goreom, ustrajnim borcem protiv uništavanjem prirode i bivšim predsjedničkim kandidatom, kojega je ridikulozni George Bush Jr dokazanom izbornom prevarom pobijedio u Floridi i tako postao predsjednikom) šalje apel za očuvanjem prirode, što je jedini spas za budućnost nas i naše djece, udruga koja se zove "Ekološko-socijalni forum" pretrgla se da osigura dodatne privilegije ionako privilegiranoj manjini. Upravo se na manjinu kojom se u ovom kontekstu bavimo referira Jan Fleischhauer u "Spiegelu" od 20. rujna 2010, kada kaže: "Takve manjine su sklone tome da na kritiku ne reagiraju s umjerenim zanimanjem, nego s agresivnim napadima. Kod njih, na žalost, očekivanu osjetljivost manjine nadvladava iznimno jaka nesnošljivost…"

A upravo je privilegiranost ovdje osnovni problem, a ne nekakve otrcane ideološke floskule koje do iznemoglosti ponavljaju LSTG-zeloti i novinari čijem bi jednoumlju pozavidio i Radovan Zogović, nekadašnji bard publicističke partijske ideologije. Ali, to je tema za neki drugi diskurs.

Daklem, kako ono bijaše – "Ekološko-socijalni forum?

Pođimo od ekologije, prvog pojma u složenici – što bi trebao biti jedan od dva ključna cilja udruge, koju u nazivu resi i taj pridjev. Na samom početku svoga članka u uglednom talijanskom dnevniku "La Reppublica" od 20. travnja Barbara Spinelli povezuje problem ekološke katastrofe i famozne "krize" koju su nam svojom nezasitnošću nametnuli gospodari svijeta i perfidno nas uvjeravaju da mi MORAMO ispaštati zbog njihovih grijeha. "Više skoro da se i ne govori o klimi ni o onome što će sedogoditi zemlji otkad je KRIZA ušla u naše živote i dovela do sramotne nejednakosti, kao i nezaposlenosti, a sve to gasi vjeru u budućnost. Uništavanje planete Zemlje bila je tema dana i ranije, ali je negdje početkom ovog stoljeća gotovo pometena s pozornice. Otada se uništavanje okoliša više ne doživljava kao zlo koje treba iskorijeniti, već kao neuništivu moru. Iz toga proizlazi i bespomoćnost zemlje, koju je prouzročio čovjek…"

Početni odjeljak ukazuje na sadržaj nastavka teksta, ali i ovo je "sapienti sat" – tj. "pametnom dosta". Najjednostavnije rečeno, ovako MORA razmišljati osoba na čelu udruge "Ekološko-socijalni forum" (ali, naravno, i svi drugi), a ako ga to ne zanima bilo bi pošteno da svoje mjesto prepusti nekome tko bi razmišljao i radio u skladu s nazivom udruge. (Uostalom, koliko novca poreznih obveznika – od kojih iz dana u dan sve veći broj doslovno crkava od gladi – odlazi na financiranje udruga, koje zdušno tetoši i EU, a kojima je jedini cilj povećavanje privilegija ionako privilegiranim manjinama. A što ćemo s pridjevom "socijalni"? Tu ćemo pokušati biti vrlo kratki i jezgroviti. Čelnici organizacije koja se zove "socijalni forum" bezuvjetno bi MORALI biti na čelu povorki otpuštenih radnika, u prvom redu barikada koje oni uspiju sagraditi… Aktivistkinje takvih foruma MORALE BI "žensku kvotu" tražiti i svojim prisustvom povećati na svim prosvjedima i noćnim bdijenjima radnica "Kamenskog", otpuštenim djelatnicama Imunološkog zavoda, i među svim ostalim ponižavanim i s posla izbacivanim radnicama. A budući da ovakvi "forumi", razne "B.a.B.e." i njima slične udruge pored tih jadnih uplakanih žena prolaze "kao pored turskoga groblja", logičan je zaključak da su one za njih nekakve građanke drugog reda!!!

I opet – sapienti sat!

A znate li tko bi, po svemu sudeći, bio danas, da je živ, jedan od najvećih protivnika trijumfalizma "Gay Pride" povorki" i sličnih manifestacija? Nitko drugi nego najslavniji i najkontraverzniji talijanski homoseksualac, književnik i filmski redatelj Pier Paolo Pasolini, o kome je nedavno američki redatelj Anthony Fuqua ("Dan obuke") napravio film s Willemom Dafoeom ("Mississipi u plamenu", "Njezino tijelo je dokaz") u naslovnoj ulozi.
(Inače, Pasolini nije živ jer ga je pred 40-ak godina ubio, pod nikad razjašnjenim okolnostima, stariji maloljetnik – navodno "muška prostitutka".) Pasolini je, naime, u vrijeme kad su Italijom harale "Crvene brigade" i uopće anarhistički nastrojeni demonstranti, javno spočitavao vlastima to što ugrožava policajce ("sinove siromašnih radnika", kako je govorio – i sam je potekao iz tih slojeva društva) izlažući ih bijesu "razmaženih tatinih sinova i kćeri", umjesto da im poveća plaće. Svatko tko je imao uvid u njegova – doduše, provokativno morbidna – djela i javno djelovanje gotovo da može biti siguran da bi danas prvi bio protiv toga da loše plaćeni policajce čuvaju fetišiziranu "rodnu" skupinu kojoj je i sam pripadao.

Ali, to ćemo ostaviti za prilog pod naslovom "Trenira li policija strogoću?"

GAĆ/IC/E NA ŠTAPU

Povod za ovaj prilog bila je ideja Lesarovih socijaldemokrata da jednom prilikom dođu u sabornicu sa štapovima na koje su objesili improvizirane donje gaće, dajući time jasno do znanja da hrvatski građani, pod vlašću bilo koje od dvije koalicijske vlade, doslovno nose "gaće na štapu", u stilu one prastare duhovite dosjetke. Reakcija na ovu simpa provokaciju došla je sa sasvim neočekivane strane – ne od dežurnih SDP-ovih amazonki poput Ingrid Antičević-Marinović ili Gordane Sobol, već od bivše premijerke Jadranke Kosor. Ulagujući se, vjerojatno nehotice, feministički nabrijanim SDP/HNS-ovskim "afežejkama", ona je, naime, prigovorila socijaldemokratima to što nisu, valjda radi ravnopravnosti spolova, donijeli i ženske gać/ic/e.

E sada, ruši li ova neočekivana izjava Jadrankin imidž dostojanstvene dame s desnoga centra? Ne nužno (pred samo nekoliko dana sam za "Zadarski list" napisao vrlo afirmativan članak o njoj i Ruži Tomašić), ali to ipak izaziva neke nedoumice. Prva je: postoji li danas uopće nešto što bi se moglo nazvati ženskim gaćama (a ne gaćicama)?
Druge nedoumice možda i nema – svilene čipkaste ili slične gaćice, koje samo u najskupljim buticima mogu kupiti emancipirane hrvatske gospođ/ic/e (o "tangama" – ili kako li se danas već ne zovu – da i ne govorimo!) teško da se mogu prispodobiti nečemu kao što je prosjački stap iz starinske pošalice. Inače, izraz "gaće" (a ne deminutiv "gaćice") podsjeća na naše (pra)bake, koje su, ispod donjeg dijela "fuštana" nosile gaće do koljena, koje je bilo nepristojno sušiti na konopcu u dvorištu, a kamoli praviti nekakve aluzije na njih. Ostaju nam, dakle, "gaćice" – to je onaj (raz)odjevni artikl koji zadihane radodajke u hrvatskim, američkim i inim suvremenim filmovima (a i u stvarnosti, naravno) skidaju čim ostanu same s muškarcem, a nekad i prije toga. I to je to!

Share
 
Povezani tekstovi :

» Caro diario - 126

NEOFEUDALIZAM – NEOKAPITALIZAM – NEOLIBERALIZAM.Zašto smo ova tri pojma stavili pod „zajednički nazivnik“? Jednostavno zato jer je diskurs o njima – čak i u najsažetijoj formi – nužno toliko opširan da podrazumijeva otprilike...

» Caro diario - 125

(UVODNA  NAPOMENA: Stjecajem određenih „tehničkih“ okolnosti nastavak odrednice „Metajezik neokapitalizma i sekularnog fundamentalizma“ /CAJTuNG 123/, kao i odrednice naslovljene „Monti monta sulla montagna“ /CAJTuNG 124/ nisu...

» Caro diario - 124

MAMA EUROPA - MAMA TINAOtprilike sredinom siječnja naišao sam na regionalnom TV-programu na dokumentarni film mlade slovenske redateljice, pod naslovom „Mama Europa“. Pred 2-3 godine gledao sam i njezin, također dokumentarni, film naslovljen...

» Caro diario - 123

MANIFEST  KOMUNISTIČKE  PARTIJEPojam iz naslova, danas poznat pod skraćenim nazivom „Komunistički manifest“ napisali su Marx i Engels krajem 1847. godine, a objavljen je u veljači u Londonu sljedeće godine. Prema navodima iz petog sveska...

» Caro diario - 122

LIJEVI   CENTAR  (nastavak)Stjecajem okolnosti, u razmaku između dva broja CAJTuNGa, onog prošlog, u kojem je objavljen i moj prilog „LIJEVI  CENTAR (centrodestra) i ovoga koji upravo čitate, u Hrvatskoj je došlo do turbulentne političke...

» Caro diario - 121

LIBERALIZAM  PO  NILSU  MIKMARU  (nastavak)éAko se sjećate, na samom kraju našeg teksta smo rekli (otprilike) da je nužno uzeti predah od raščlambe Minkmarovih ideoloških nebuloza i nastaviti je sljedeći put. Prisjetimo se i toga da je...

» Caro diario - 120

LIBERALIZAM  po Nilsu  Minkmaru (ili NEOLIBERALIZAM)(Stjecajem okolnosti, upravo u vrijeme kad smo u „Prilozima…“ došli do drugog pojma pod slovom L naišao sam u „Spiegelu“ od 12. ožujka na članak Nilsa Minkmara, odnedavno nažalost...

» Caro diario - 118

KAKO JE NESTAO "HRVATSKI RADIŠA"?Pojam "Hrvatski radiša" nisam obradio pod slovom H iz jednostavnog razloga zato jer sam o tome napisao osvrt u "Zadarskom listu" još 7. kolovoza pretprošle godine, pa sam nastojao izbjeći da dva puta pišem o...

» Caro diario - 117

GAY PRIDE NA SOVJETSKI NAČIN (humoreska)(Kao što ste i sami primijetili, počesto mi se u ovim "Prilozima..." događa da namjerno prekinem abecedni niz da bih ubacio temu koja mi se čini zanimljivijom – a posebno aktualnijim od one koja slijedi...

» Caro diario - 116

"JUGOPLASTIKA" (ne samo košarka)Stjecajem okolnosti, prilog o košarkaškom klubu iz Splita koji je pod imenom "Jugoplastika" 80-ih godina bio jedna od najboljih momčadi u Europi (a danas, pod imenom "Split" – što joj je bilo izvorno ime –...

Dodaj komentar

Sigurnosni kod
Osvježi

 

Kolumne: Mario Filipi, dipl. pol.

Hrvatska i svijet
Kolumne: Mario Filipi

Kolumne: Prof. Ante Gradiška

Caro diario!
Kolumne: Prof. Ante Gradischa

LAG Zapadna Slavonija
 
Otvoren novi caffe bar u Benkovićevoj 16
 

Pomozite pronaći nestale

Klikni za više informacija
Nacionalna evidencija nestalih osoba