Caro diario - 109 PDF Ispis E-mail
Autor prof. Ante Gradiška   
02. siječnja 2015.

HRVATSKI STARO/NOVOGOVOR

Ovom problematikom bavio sam se na samom početku ovoga stoljeća, kad sam u "Zadarskom listu" imao kolumnu o nakaradnostima suvremenog hrvatskog jezika, koju je urednik rubrike za kulturu nazvao "Jezik za dvije marke", po onoj već legendarnoj definiciji tadašnjeg HDZ-ovog čuvara državnog pečata, Ivana Milasa.

Počet ćemo s onim što me još uvijek iznimno iritira, a što ćemo pokušati ilustrirati znakovitim primjerima, koje sam bilježio u poseban notes. Prvi je primjer uzet iz reprize filma "Ljubavna pisma s predumišljajem" Zvonimira Berkovića, gdje jedan lik kaže: "Ja sam od tebe tražio da kažeš istinu", što sam uzeo kako primjer NORMALNOG hrvatskog jezika. Takva rečenica je pripadala standardnom fundusu hrvatskog jezika u Austro-Ugarskoj i u dvije jugoslavenske države, da bi tek u prvoj slobodnoj hrvatskoj državi degenerirala u grozomoran oblik "Ja sam te tražio…"

Za divno čudo, ovakvu NORMALNU jezičnu konstrukciju našao sam pred par godina i u klasičnom vremenu "Deset odmetnika" ("Bi li ti to tražila od nje?" – zanimljivo je da mnogi još rabe srbizam "Da li bi ti...?"), što sam komentirao dodatnom primjedbom u notesu "umjesto onoga grozomornog ‘Bi li je ti to tražila?’". Time sam htio pohvaliti prevoditelja, jednog od rijetkih koji su se USUDILI prevesti takve rečenice autentičnim hrvatskim jezikom, a ne njegovom današnjom bastardnom varijantom. Jer, Isuse i Marijo, rečenica "tražim te da dođeš" (umjesto – u zadanom kontekstu – "tražim od tebe da dođeš"), može značiti samo to da se onaj koga tražiš izgubio negdje u šumi, pa ga ti onda tražiš, a kad ga nađeš, onda ga dovedeš.

Budući da će većina čitatelj(ic)a razumjeti ove rečenice na engleskom (I ask you to come/I want you to come), koje se na hrvatski prevode kao "Ja tražim od tebe (a ne "tražim te/be/"!) /"Želim da dođeš", lako će shvatiti da one u ovom obliku izgledaju kao da je netko tko ne zna suvislo prevesti najjednostavnije engleske rečenice, već ih prevodi riječ po riječ, u svom neznanju hrvatskom jeziku nametnuo jezične sklopove koje su karakteristične za engleski jezik, dok u hrvatskom mijenjaju (by the way, netko nekog, recimo, na radnome mjestu ZAMIJENJUJE, a ne "mijenja" /!!!/ - mijenja se neispravni kotač automobila ili TV-program) sam smisao rečenice.

Drugi primjer (iz istog notesa) nije ništa manje ridikulozan.

Nema, naime, nikakvog razloga zašto bi se, primjerice, stanovnik Metkovića morao nazivati "Metkovac", a ne Metkovčanin (kao Splićanin, Zagrepčanin…).

Vjerojatno je nekim nacionalističko-jezičnim akrobacijama "Metkovac" postao žrtva iracionalnog straha od srbizama (Beograd/Beograđanin, Šabac/Šapčanin…)

Ovo je tim ridikuloznije što se danas u hrvatskom hrvatskom svakodnevnom govoru neki srbizmi češće rabe nego u nekadašnjem srpsko-hrvatskom jeziku.

Najznakovitiji primjer je taj da je iz današnjeg hrvatskoga govornog jezika gotovo potpuno iščeznuo glagol "dogoditi se", u svim oblicima, koji je ustuknuo pred rusizmom iz srpskog jezika "desiti se". Tragikomično je da se to odnosi i na srpske šatrovačke izraze, pa se danas u hrvatskom govornom jeziku za nekoga mnogo češće kaže da je "lažov" nego da je lažljivac. A Bog će znati kako je kultni srpski izraz "burazer" u hrvatskom uskrsnuo kao "buraz"! Itd, itd…

Vratimo se, međutim, na drugi odjeljak našeg teksta.

Povezujući primjer "tražio sam te da dođeš" s Metkovcem došao sam do prave smijurije. Ako, naime, stanovnik Metkovića mora biti "Metkovac", zašto onda stanovnik Gospića ne bi bio "Gospac". A kako je moj pokojni otac rođen na otoku Prviću, smislio sam ovakvu rečenicu: "Sreo Prvca Gospac i tražio ga novac" (sad tek vidim da se to i rimuje!) Sličnih budalaština u novom hrvatskom jeziku (prefiks "staro-" odnosi se na jezične izraze politikantski izvučene iz naftalina – kao što su "potvrdnica", "prijavak", a posebno one koje se odnose na vojsku), pa ćemo završiti s dva posebno znakovita primjera.

Ono što upravo slijedi nije onaj "šećer" iz poznate izreke, koji "dolazi na kraju" – nego radije gorki pelin.

Da mi vlastita supruga do umirovljenja nije bila načelnica vojne ambulante u zrakoplovnom centru u Zemuniku vjerojatno bi mi promaklo da se riječ "let", koja u svim jezicima svijeta ima točno određeno značenje, samo u ozakonjenom vokabularu nametnutom hrvatskoj vojsci promijenila u "nalet". U čemu je ovdje problem?

Glagol "letjeti" je, naime, trajni glagol, koji opisuje radnju koja traje kraće ili duže vrijeme. Prema tome, glagolska imenica nastala od toga glagola može biti samo "let" (flight itd.). "Nalet" je pak trenutan glagol, koji se odnosi ISKLJUČIVO na onaj tren(utak) u kojem je netko (nešto) naletje(l)o na nekakvu prepreku. Dakle, imenica koja izražava činjenicu let(enj)a (aviona/zrakoplova na nekoj ruti) može biti samo "let", a nikako "nalet"!

Najgore, međutim, tek dolazi. Nedavno sam opet čuo onu grozomornu konstrukciju kako je netko "prepraćen" u policijsku postaju. Taj jezični izraz ne bi bio sam po sebi toliko nakaradan da nema onog šireg gramatičkog (pa čak i smislenog) konteksta koji ga čini nakaradnim "na kvadrat". Jeste li, naime, kad čuli za infinitiv "prepratiti"? (Istini za volju, naišao sam na njega u Deanović-Jernejevom "Hrvatsko-talijanskom rječniku" iz 1991, ali tamo se pogr/j/ešno pojavljuje kao sinonim glagola "pratiti nekoga, sprovoditi" – uostalom, tih godina je ovo jezično ludilo i počelo!) Ludilo ipak ovdje ne prestaje, već na neki način tek počinje – naime, nekome tko je "prepraćen" na policiju najčešće se događa, ako ne dokaže svoju nevinost, da mu je "zapriječena kazna", onakva ili ovakva. Što je sad tek ovo?

Budući da u hrvatskom jeziku doista ne postoji infinitiv "prepratiti" (nekima se, kako vidjesmo, ipak zna omaknuti ideološki podobna jezička nakaradnost!), a postoji particip "prepraćen", suočeni smo sa činjenicom koja zvuči suludo, ali je ubitačno točna: za razliku od svih drugih europskih jezika, samo, eto, u hrvatskom postoji glagol koji ima particip, ali ne i infinitiv!!

A što se pak tiče famozne "zapriječene kazne", postoji glagol "zapriječiti" (recimo, možete nekom zapriječiti prolaz – nešto može zapriječiti promet na cesti), ali ovdje smo suočeni s nečime možda još i gorim – s logičkom besmislicom. Ako je nekome kazna "zapriječena", onda bi to valjda trebalo značiti da nije izvršena – ali ne, po nekakvoj suludoj, jezički "novokomponiranoj" logici to znači upravo suprotno: da je osumnjičeniku kazna propisana, sudskim pravorijekom određena!

Itd., itd…

H U B R I S

Ovaj pojam grčkog podrijetla poznat mi je tek otprije nekoliko godina. Nakon što sam na njega prvi put naišao u jednom zanimljivom članku u "Spiegelu", definiciju sam potražio na Internetu, iz jednostavnog razloga što bi ovi "Prilozi... "bili nepotpuni bez ovog pojma.

Prva Internetska stranica na koju sam naišao definira "hubris" (na engleskom) kao "ono čime se ponižava i posramljuje žrtva" (ili) "onaj tko joj to čini". U kontekstu kojim se bavimo ova definicija i objašnjenja koja joj slijede nužno je iščitavati koordinatama današnje globalne neokapitalističke politike. U nastavku definicije citira se Aristotel, koji je rekao da se "žrtvu ne ponižava ili posramljuje iz opravdanih razloga, već zbog zadovoljstva koje ponižavanje donosi–unižavanje drugih čini te superiornim u vlastitim očima". Svaka sličnost sa šikaniranjem radnika, recimo, u Hrvatskoj – prosudite sami!

Elektronski izvor nastavlja: "Danas ‘hubris’ znači pretjerani ponos ili aroganciju, ali i nedostatak poniznosti" i to je to: EU funkcionira na NEUPITNOJ poniznosti potčinjenih joj zemalja! Od sljedeće rečenice i anonimni autor sagledava ‘hubris’ u isključivo političkom kontekstu. "Sindrom hubrisa manifestira se kao višak samopouzdanja kod političkih lidera, koji počinju vjerovati u svoju svemoć i nepogrješivost. Ta arogancija vlasti dovodi do toga da vlastodršci počinju iskrivljeno tumačiti stvarnost oko sebe i ignorirati činjenice, okruživati se onima koji im povlađuju, što za rezultat ima neizbježan pad, prvo autoriteta, a potom i vlasti…" (Ovo zadnje je priželjkivano, ali – je li do sada igdje ostvareno?!).

Autor za primjer "političkog hubrisa" uzima ridikuloznoga G. Busha Jr. i njegovog adlatusa T. Blaira, u kontekstu njihovog neoimperijalističkog napada na Irak, pa kaže: "Irak je mnogo gori (primjer) od Sueza" (misli se na neuspjeli pokušaj prisvajanja Sueskog kanala, koji su sredinom 50-ih godina zajednički poduzeli Velika Britanija i Francuska – čak se i tadašnja američka vlada distancirala od te političke avanture!), pa nastavlja: "Obični ljudi plaćaju cijenu dvoje defektnih" (?!) narcisoidnih fantasta, koji se napredovali daleko iznad svojih mogućnosti…"

S preostalim odjeljkom zaključujemo ovu temu.

"Sindrom hubrisa dolazi do izražaja tek na vlasti. To je zato jer su lideri sasvim drukčiji na vlasti nekoliko godina nakon što je preuzmu. Zbog megalomanijom izazvanog hubrisa partitokraciji je danas mnogo teže promijeniti svoje lidere nego ranije. Ali, otežavajuća okolnost je to što sindrom nije uvijek lako prepoznati…

Zato bi trebalo uvesti metode preventivnog otkrivanja, koje bi (nas) spriječile da svoju budućnost" (ali i sadašnjost!) "povjeravamo onima sklonima da se opijaju vlašću…" (to, to – ali, kako to izvesti?!)

Share
 
Povezani tekstovi :

» Caro diario - 126

NEOFEUDALIZAM – NEOKAPITALIZAM – NEOLIBERALIZAM.Zašto smo ova tri pojma stavili pod „zajednički nazivnik“? Jednostavno zato jer je diskurs o njima – čak i u najsažetijoj formi – nužno toliko opširan da podrazumijeva otprilike...

» Caro diario - 125

(UVODNA  NAPOMENA: Stjecajem određenih „tehničkih“ okolnosti nastavak odrednice „Metajezik neokapitalizma i sekularnog fundamentalizma“ /CAJTuNG 123/, kao i odrednice naslovljene „Monti monta sulla montagna“ /CAJTuNG 124/ nisu...

» Caro diario - 124

MAMA EUROPA - MAMA TINAOtprilike sredinom siječnja naišao sam na regionalnom TV-programu na dokumentarni film mlade slovenske redateljice, pod naslovom „Mama Europa“. Pred 2-3 godine gledao sam i njezin, također dokumentarni, film naslovljen...

» Caro diario - 123

MANIFEST  KOMUNISTIČKE  PARTIJEPojam iz naslova, danas poznat pod skraćenim nazivom „Komunistički manifest“ napisali su Marx i Engels krajem 1847. godine, a objavljen je u veljači u Londonu sljedeće godine. Prema navodima iz petog sveska...

» Caro diario - 122

LIJEVI   CENTAR  (nastavak)Stjecajem okolnosti, u razmaku između dva broja CAJTuNGa, onog prošlog, u kojem je objavljen i moj prilog „LIJEVI  CENTAR (centrodestra) i ovoga koji upravo čitate, u Hrvatskoj je došlo do turbulentne političke...

» Caro diario - 121

LIBERALIZAM  PO  NILSU  MIKMARU  (nastavak)éAko se sjećate, na samom kraju našeg teksta smo rekli (otprilike) da je nužno uzeti predah od raščlambe Minkmarovih ideoloških nebuloza i nastaviti je sljedeći put. Prisjetimo se i toga da je...

» Caro diario - 120

LIBERALIZAM  po Nilsu  Minkmaru (ili NEOLIBERALIZAM)(Stjecajem okolnosti, upravo u vrijeme kad smo u „Prilozima…“ došli do drugog pojma pod slovom L naišao sam u „Spiegelu“ od 12. ožujka na članak Nilsa Minkmara, odnedavno nažalost...

» Caro diario - 118

KAKO JE NESTAO "HRVATSKI RADIŠA"?Pojam "Hrvatski radiša" nisam obradio pod slovom H iz jednostavnog razloga zato jer sam o tome napisao osvrt u "Zadarskom listu" još 7. kolovoza pretprošle godine, pa sam nastojao izbjeći da dva puta pišem o...

» Caro diario - 117

GAY PRIDE NA SOVJETSKI NAČIN (humoreska)(Kao što ste i sami primijetili, počesto mi se u ovim "Prilozima..." događa da namjerno prekinem abecedni niz da bih ubacio temu koja mi se čini zanimljivijom – a posebno aktualnijim od one koja slijedi...

» Caro diario - 116

"JUGOPLASTIKA" (ne samo košarka)Stjecajem okolnosti, prilog o košarkaškom klubu iz Splita koji je pod imenom "Jugoplastika" 80-ih godina bio jedna od najboljih momčadi u Europi (a danas, pod imenom "Split" – što joj je bilo izvorno ime –...

Dodaj komentar

Sigurnosni kod
Osvježi

 

Kolumne: Mario Filipi, dipl. pol.

Hrvatska i svijet
Kolumne: Mario Filipi

Kolumne: Prof. Ante Gradiška

Caro diario!
Kolumne: Prof. Ante Gradischa

LAG Zapadna Slavonija
 
Otvoren novi caffe bar u Benkovićevoj 16
 

Pomozite pronaći nestale

Klikni za više informacija
Nacionalna evidencija nestalih osoba