Hrvatska i svijet - 119 PDF Ispis E-mail
Autor Mario Filipi   
01. kolovoza 2016.

SA SVIH STRANA NAVALJUJU NA HRVATSKU

Doista se čini da su se svi demoni ustremili na našu domovinu. Tek smo malo zaboravili ružne epizode koje su nam priredili „mudraci“ iz međunarodnih nogometnih foruma „bičujući“ svakoga tko je zaustio „za dom spremni“, a već nam priređuju nove pakosti. Zbog jednog oduševljenog navijača koji je utrčao u teren slaveći vodstvo naših nogometaša vode protiv nas neki „postupak“. S druge strane drugi navijači se međusobno tuku gotovo do smrti, krv teče ulicama Pariza, dva su policajca ubijena, ali „kriva“ je Hrvatska.

NAPADOM NA „USTAŠE“, SPORTAŠE I KULTURU PRIPREMAJU VELIKU PLJAČKU HRVATSKE

Kada bi se sva svjetska pakost zaustavila samo na nogometnim problemima bilo bi dobro. Naravno, ide se i dalje. Nakon što je poklič „U boj, u boj, za narod svoj“ proglašen fašističkim, sada su pokušali zabraniti i Thompsonovu pjesmu „Lijepa li si“ koja pršti ljubavlju, bez i najmanje naznake bilo kakve mržnje.

No svi ti „sportsko-kulturni“ napadi na našu domovinu imaju sasvim drugi cilj. Hrvatima treba oslabiti dostojanstvo da bi ih se lakše moglo opljačkati. Svjetski „elitaši“ znaju koliko Hrvatska ima neprocjenjivoga blaga, osobito plodne zemlje, šuma, bogatstva mora i otoka, a osobito vode, „nafte 21. stoljeća“.

Promašeni bivši premijer Orešković više je napora potrošio na pokušaje prodaje domaćeg državnog blaga nego na vođenje države. Prema nekim indicijama čak je pokušao prokrčiti put u Hrvatsku zloglasnoj firmi „Monsanto“. Iako većinu svojih „pothvata“ nije uspio privesti kraju, zastrašujuće je da ni jedan zakon ne sprečava nedgovornu vladu ili premijera da prodaje ono što nije njegovo. Budući sastav Sabora taj bi problem morao hitno riješiti, jer Hrvatska je „u modi“ (za pljačku) i ako se takve stvari energično ne spriječe, prijeti nam da ostanemo bez države.

PARAZITI PODRŽAVAJU SVE ŠTO JE PROTIV HRVATSKE

Sve se to događa uz pomoć bezkarakternih plaćenika iznutra. Fakulteti, osobito Filozofski i Političke znanosti, postali su rasadnik mržnje prema vlastitom narodu i državi. Hrvatsko novinarsko društvo koje već odavno nije hrvatsko kada god mu se pruži prilika napada sve što je hrvatsko, pa čak i sve što je kršćansko ili uopće ljudsko praveći se da zastupa 2.500 hrvatskih novinara, što uopće nije tako, jer normalni ljudi, pa tako i novinari, nemaju ništa s tom harangom.

Takozvani „kulturnjaci“, a zapravo loši glumci „sapuničari“, poveli su nevjerojatno bjesnomučnu kampanju protiv ministara koji im se ne sviđaju, osobito Hasanbegovića, malo manje Šustara. Gromoglasnu podršku dobivaju od raznoraznih nametnika koji sišu krv ovom narodu radeći mu samo štetu trošeći istovremeno s mukom zarađeni novac tog istog naroda, a tu su naravno udruge „civilnog društva“, u biti plaćenici od stranih muljatora, a ranije i od domaće vlade što je sada djelomično „presušilo“.

Tako se u tu prljavštinu nakon dijela obrazovnog sustava uvlači još i dio kulture koji sa stvarnom kulturom nema ništa zajedničko. Iza sve te bulumente zla stoje međunarodni milijarderi koji sebe nazivaju „elita“, „iluminati“ i još kojekako. Njih simbolizira odnarođeni Mađar pretvoren u Amerikanca George Soros, starac kojemu je duša na jeziku, a ipak prodaje dionice i kupuje zlato, kao da će mu ono pomoći kad otputuje tamo kuda svatko mora otputovati. No ta gerijatrija na čijem je čelu 101 godišnji David Rockefeller, tek nešto mlađi Jacob Rotschild (80), 90-godišnja kraljica Elizabeta II, i 93-godišnji Henry Kissinger, odnarođeni Nijemac, a danas Amerikanac, doista misle da su bezsmrtni. Na tu ludost ih potiče tehnologija. Kada vide da je kraj blizu, daju se zamrznuti, pa se smatra da su živi. Jadnici se nadaju da će jednog dana znanost pronaći rješenje za njihove staračke tegobe i da će opet „oživjeti“ i „pomladiti se“. Vijesti koje o njima odlaze u javnost toliko su konfuzne da je gotovo nemoguće zaključiti jesu li doista živi ili su još samo softverska slika i fotoshop iluzija.

BIVŠI LOVAC NA „VJEŠTICE“

SAD BI NAM MIJENJAO MINISTRE

Njihovi nešto mlađi sljedbenici uključuju se na svoj način u „lov na vještice“. Tako se sve češće javlja izvjesni Ephraim Zuroff, „nitko i ništa“ koji je donedavno fungirao kao „lovac na nacističke zločince“, a zapravo na oronule starce koji su bili živi u doba nacizma, a nikakvi dokazi protiv njih nikada nisu postojali. Nakon što mu je nestalo staraca jer su poumirali, sada bi smjenjivao sasvim mlade ministre kao što je Hasanbegović, zato jer on misli da taj čovjek „voli ustaše“, a oni su naravno automatski nacisti i zločinci. Tako on sebe zamišlja kao orvelovskog „velikog brata“ koji sudi zbog „krivog mišljenja“. Možda tog bezveznjaka nitko ne bi ni zapazio kad ne bi u njegov „rog“ puhali i oni već spomenuti domaći štetočine. I sve to kaže u razgovoru za beogradske medije, a „zaboravlja“ Srbe podsjetiti na njihovu „veliku ljubav“ prema „Jevrejima“ koju su izrazili bezobzirnim ubijanjem Židova u nekoliko konc-logora, tako da su već 1942. godine bili „Judenfrei“ („oslobođeni od Židova“). Ako je Zuroff uopće Židov, to bi ga moralo boljeti. Ali njega nije briga. Naravno da nije, jer njega uopće nije briga za zločine prema Židovima, nego „brine“ samo da Hrvatsku koliko god može ponizi i okleveta.

U tu „svirku“ savršeno se uklapaju svi nekadašnji hrvatski „vladari“ od Mesića do Milanovića i bolesno međunarodno ambiciozne Pusićke. Zapravo je nevjerojatno koliko u Hrvatskoj ima ljudskih spodoba spremnih da šaku dolara prodati i poštenje, i Domovinu, i Boga i na kraju svoju dušu i sami sebe. Iako egzaktni podaci ne postoje, možemo pretpostaviti da nema mnogo, ako uopće ima, naroda u svijetu čiji negativni dio tako sumanuto mrzi svoj narod i državu, dakle mrze i sami sebe, osim ako ne misle da su i oni „elita“ i da uopće nisu dio naroda. Ako tako misle ljuto se varaju, jer za onu pravu „elitu“ milijardera oni su samo ološ kojemu „gazde“ povremeno bace koju mrvicu sa stola, a oni jadni misle da je to neko veliko bogatstvo i da su ravnopravni „glavnima“.

SAD JE JOŠ I SRBIJA – UVRIJEĐENA

A onda kao točka na „i“ stižu „kritičari“ ni manje ni više nego iz – Srbije, države koja je jako nedavno napravila toliko ekstremno ogavnih zlodjela, da bi se sada trebala ispod zemlje sakriti od srama. Umjesto toga oni su „ogorčeni“ jer Hrvati u Bruxellesu promoviraju Alojzija Stepinca, čovjeka kojega ništa ne može spriječiti da i službeno postane svetac, jer i jest bio svet. Možete zamisliti, zlikovci ga „okrivljuju“ za „suodgovornost u ustaškim zločinima“. Pri tome do sada nisu naveli ni jedan konkretan zločin za koji ga krive.

Do sada su priče bile uglavnom općenite. Želiš li Hrvate držati na uzdi, samo spomeni Jasenovac i Jadovno i Hrvati odmah postaju „mekani kao maslac“. Ali ta su vremena prošla. Usprkos tome što punih 26 godina nema sustavnog istraživanja Drugog svjetskog rata i meritornih znanstvenih ocjena ljudi i događaja iz tog doba, pojedinačne akcije vrlo su efikasne. Tako je Mladen Ivezić „iskopao“ podatak iz jugoslavenskog Saveznog zavoda za statistiku iz 1963. godine, koji je na Titov zahtjev napisao da su u Jasenovcu od svih uzroka umrle 242 osobe i još 161 u Staroj Gradiški, dakle ukupno 403 osobe. Taj podatak pred smrt je objavio Titov glavni oznaš Jefto Šašić, isti onaj kojemu je „vrhovni komandant“ u svibnju 1945. godine rekao: „Pobiti“, misleći na pola milijuna izbjeglica u Austriji i Sloveniji. A domaći udbaši nam još i danas podmeću svoju pjesmu bez umjetničke vrijednosti „Jasenovac i Gradiška Stara“ izmišljajući tamo neki golemi genocid.

Na Ivezićev rad nadovezuje se ekipa za proučavanje trostrukog logora Jasenovac, među kojima je i Igor Vukić, Srbin čiji predci su bili zatvoreni u Jasenovcu i svi iz njega izišli živi. On je konstatirao da je kroz logor prošlo svega oko 200 Srba i većinom su živi otišli iz njega. Manji broj Srba, kao i drugih logoraša, umro je od tifusa. Bilo je to nakon sulude epizode na Kozari, kada su „hrabri partizani“ pobjegli poput zečeva ostavivši vlastitu djecu da sama u šumi umru od gladi, žeđi, hladnoće i divljih životinja. Djeca su većinom spašena, iako se nekolicini nije moglo pomoći jer su bila sasvim iznemogla i bolesna. A onda su srpski „genijalci“ smislili priču o 20.000 ubijene djece, Židovi su izmislili 12.000 ubijenih Židova, a Romi 16.000 ubijenih tadašnjih Cigana. Ustvari Židova je u logoru bilo nešto više od 1.000, a Cigani su imali svoju čergu od nekoliko stotina ljudi smještenu čak izvan logora. Nitko nije ubijen samo zato jer je bio Srbin, Židov ili Cigan. U Jasenovcu je bilo i strijeljanja, ali po presudama prijekog ratnog suda u Zagrebu. Strijeljano je između ostalih desetak stražara (ustaša) jer su uhvaćeni u švercu imovinom zatvorenika. Na žalost, neki Židovi su iz Jasenovca odvezeni u logore u drugim državama, osobito Auschwitz, gdje su najčešće stradali. U 60-tim godinama u Jasenovcu su komunističke vlasti provele opsežna iskapanja. Pronađeno je oko 500 ljudskih ostataka i većinom su to bili Hrvati koje su partizani pobili 1945. godine.

Jadovno je opet „biser“ za sebe. Tako se zove selo visoko na Velebitu u kojem danas više nitko ne živi. No nedaleko od sela nalazi se jama koju srpski propagandisti nazivaju Jadovno, a zapravo se zove Šaranova jama, po dječaku koji je u mirno doba pao u nju i poginuo. U tu malu jamu 40 metara duboku i 2 – 4 metra široku, oni su „smjestili“ i do 40.000 Srba i Židova. To je ustvrdio vrlo nedavno i tadašnji predsjednik Josipović „smanjivši“ broj na 30.000 ljudi. Srbi su pokraj jame postavili ploču s imenima preko 30 svećenika koje su „ustaše bacili u jamu“. Neki ljudi iz Grubišnog Polja postavili su ploču da je tamo u jamu bačeno preko 400 ljudi iz tog mjesta. Ivo Goldstein je tvrdio da je u tu jamu bačen njegov djed, a bivši srbijanski premijer Boris Tadić tvrdio je da je tamo završio njegov otac. Na poslijetku su speleolozi u pratnji filmskog režisera Pavla Vranicanija ušli u jamu i konstatirali da tamo ne leži ni jedna jedina ljudska, pa čak ni životinjska kost. Vranicani je zbog istine kamerom snimio unutrašnjost dna jame kako ne bi bilo nikakve sumnje. I nakon što se je sve to saznalo, srbijanska država „protestira“ jer Hrvati u Bruxellesu predstavljaju svog budućeg svetca.

TKO NAS JE OPLJAČKAO? KOGA BRIGA!

Nije manje važno ni kako je opljačkana Hrvatska. U novije vrijeme internetskim portalima „putuje“ spisak Raiffeisen Landesbanke iz Graza od 186 hrvatskih „milijunaša“ u eurima koji taj novac većinom nisu mogli pošteno steći, osim pjevača i sportaša. Bilo je tu ljudi iz vrlo različitih stranaka ili njihovi bračni partneri odnosno potomci. Oko tog spiska kratko je vrijeme trajala polemika. Neki su demantirali da tamo išta imaju, pa je postalo nejasno je li spisak istinit, lažan ili poluistinit.

No najgore od svega je da država nije poduzela ništa da provjeri istinitost tog spiska, jer ako je to istina, ti ljudi moraju stići iza rešetaka, a novac u državnu riznicu iz koje je i izvučen. Ako li pak nije istina, onda tamo mora doći onaj tko ga je izmislio uznemirivši time javnost. Posebno je zanimljivo da ni sam narod nije baš oštro reagoirao, pa ispada da opljačkanoj sirotinji nije baš važno pljačka li ju netko, tko i koliko.

Baš smo mi Hrvati čudnovat narod. Teško je u svijetu naći sličnoga.

JESMO LI U MIGRANTSKOJ MIŠOLOVKI?

Oduvijek je Hrvatska bila na povijesnim križanjima najmoćnijih svjetskih supersila. Preko nas se one međusobno natječu, a svakoj od njih bi bilo najdraže kada nas Hrvata uopće ne bi bilo. U tom slučaju bi se za ovaj najljepši kutak svijeta mogli međusobno najprije dobro „počupati“, a onda bi kroz pregovore podijelili plijen i dogovorili se kome koji dio. Ali, Hrvati uvijek svima sve pokvare, a kada sve imaju u svojim rukama, pokvare i sami sebi.

Posljednjih mjeseci taj čuveni rat u Siriji i Iraku koji je umjetno proizveden i umjetno ga produžuju iako je davno mogao završiti na određeni se je način proširio i na našu zemlju. Razlog znamo svi. U režiji ultrabogataša koji misle da mogu kreirati svijet po svojoj mjeri pokrenut je val „izbjeglica“ predstavljen kao pokret jadnih patnika koji bježe od rata.

JE LI NJEMAČKA ALLAHOVA ZEMLJA?

Na početku su skoro svi nasjeli na taj srcedrapateljni trik. No kada su se pojavile grupe bahatih samouvjerenih i dobro uhranjenih mladića džepova punih eura koji „biraju“ državu u koju žele ići, svakom normalnom čovjeku postalo je jasno da to nisu izbjeglice. To je postalo još jasnije nakon što se je saznalo da ni jedna od razvijenih i bogatih arapskih država nije primila ni jednog „izbjeglicu“.

Kada su iz Njemačke stigla jeziva izvješća o silovanju i drugim oblicima nasilja (napadi na djecu, pljačka imovine domaćih, razbijanje automobila), i najglupljem Europljaninu je postalo jasno da se tu radi o organiziranom pokretu koji je u biti okupacija i islamizacija Europe.

Kada su neki imami, a i neki od običnih doseljenika, počeli prijetiti da će se svaki migrant oženiti sa po četiri Njemice i da će mu svaka roditi od petero do desetoro djece, da će svi biti muslimani i da će sve djevojčice nositi burke, da to više nije Njemačka nego Allahova zemlja, svi su se uvjerili da je u temelju „migracije“ nasilje, uništenje normalne Europe i stvaranje od nje „novog svjetskog poretka“. To su neki najavljivali i ranije, ali su ih „normalni ljudi“ izsmijavali tvrdeći da su budale koje vjeruju u „teoriju zavjere“.

Posljednja osoba koja se i danas pravi da ništa ne razumije je njemačka kancelarka Angela Merkel. Naravno da ona jako dobro zna u kakvu je nevolju uvalila prije svega Njemačku, a onda i cijelu Europu, ali zbog nekog razloga ona se pravi da „nije odavde“. Što je ona i kome obećala i tko je njoj što obećao izići će u javnost ubrzo. Ima nagađanja da je zapravo najmoćnija žena Europe glavna kandidatkinja za novu glavnu tajnicu Ujedinjenih naroda i da zbog toga čini takvo zlo svojoj zemlji. No to je za sada nemoguće provjeriti.

Ova „herzlich willkommen“ politika njemačke šefice donijela je mnogim državama goleme probleme, jer horde „migranata“ su kao nož kroz maslac prolazile sve šengenske i nešengenske granice rušeći pred sobom svaki zakon i sve običaje. Tijekom prošle godine Njemačka, Švedska, Austrija i još neke zemlje dobrano su se napunile i shvatile da im prijeti potpuni slom ako tu rulju i dalje budu nekontrolirano puštali u svoj prostor. Neke su zemlje počele polako zatvarati vrata žicom, ogradama, brojnim policajcima, pa i vojskom. Ali, dok oni zatvaraju i „pregrađuju“ srednji tok, s izvora i dalje teče bujica ljudi i sada se svi pitaju kako dalje.

SREĆA JE ŠTO NAS „MIGRANTI“ NE DOŽIVLJAVAJU

Hrvatska je u cijelom tom kaosu od početka bila u centru zanimanja svih strana, ali isključivo zbog našeg strateškog položaja na kojemu se križaju svi interesi i svi putevi. „Migranti“ nas nisu uopće doživljavali. Bili su presretni kada smo se uspjeli organizirati i prevesti ih na koliko-toliko udoban način preko našeg teritorija do susjedne Slovenije.

Gotovo nitko nije želio ostati u Hrvatskoj. Njihovim šefovima nije bio cilj da islamiziraju Hrvatsku, a i sami migranti su očito znali kakve su kod nas prilike i da smo i bez njih „u banani“. Tako je ispalo da je katkada dobro biti u krizi i problemima, jer onda nitko ne želi živjeti u takvoj državi. To nas je spasilo od golemog pritiska azilanata koji bi nam prije ili kasnije priredili velike muke.

UMJESTO ZATVARANJA TURSKIH GRANICA –

PRELIJEVANJE IZ ŠUPLJEG U PRAZNO

Na kraju su se veliki šefovi dosjetili i otkrili „toplu vodu“. Heureka, otkrili smo, izvor problema je u Turskoj, kako se prije nismo sjetili! I sada svi obilaze oko Turske kao oko lijepe mlade koju bi svatko htio za ženu, pa joj nudi brda i doline. A lukavi Turci po lijepoj staroj tradiciji iz toga kaosa nastalog iz perverznih bogataških glava izvlače sve veće i veće svote.

Na poslijetku bi trebali sklopiti neki sporazum o „prelijevanju iz šupljeg u prazno“. Konkretno, Sirijce bi se najprije vraćalo iz Grčke u Tursku, a onda bi ih se u jednakom broju prebacivalo u Europsku uniju i uz to još plaćalo goleme novce Turskoj. A već sutra će u Tursku dolaziti novi i novi „migranti“ za koje će onda Turci vjerojatno dobivati još više novca. Uzgred, Turcima se za put u Europsku uniju ukidaju vize.

U svim tim akrobacijama teško je naći neku pamet. Turska je članica NATO saveza. NATO ima brodove, avione, kamione, džipove, samohodke, radare, a naravno u konačnici i – žicu. Što NATO zatvori i kontrolira svojom tehnologijom, to nitko ne može silom otvoriti. S Turskom se može dogovoriti zatvaranje granice sa Sirijom, a možda i s Irakom i – nema više „migranata“. Bila bi to rijetka prigoda da NATO napokon radi ono za što i postoji – štiti granice i sigurnost država koje su pod njegovim „kišobranom“.

No čini se da za ta takvo rješenje nitko ne mari unatoč tome što je jednostavno i jeftino. Ništa novoga ne treba niti kupiti niti graditi, niti ikoga transportirati po načelu naprijed-natrag. Umjesto toga se natječu tko će više ponuditi Turskoj.

Na kraju se nazire zatvaranje tzv. „Balkanske rute“ na kojoj je i Hrvatska i to kroz cijelu Panoniju od srbijanske do slovenske granice. Možda bi to bio razlog za odahnuti. Međutim i to bi nam moglo prisjesti kada dobijemo svoju kvotu za zbrinjavanje „migranata“.

SURADNJA BALTIK – JADRAN BILA BI SPAS

Od početka te umjetno izazvane „migrantske krize“ mi smo mnogo toga propustili. Bivša vlada se je stalno svađala sa svim susjedima iz „Balkanske rute“ (Srbija, Mađarska i Slovenija) nastojeći migrante „servirati“ sjevernim i zapadnim susjedima po principu „al sam ga zaj...“. To, međutim, ne donosi dobar plod, jer susjedi su uglavnom svoj problem riješili tako što su ili potpuno odbili primati „migrante“, ili su neke dijelove granice ogradili žilet-žicom i propuštaju ljude „na kapaljke“, spremni odmah potpuno zatvoriti granice čim to učini „onaj ispred“, u ovom slučaju Austrija.

Države koje bi trebale biti naši prirodni saveznici već su se zatvorile poput školjki i ne žele čuti ni o kakvim „migrantima“. Slovačka se je već odavno izjasnila da će primati „migrante“, ali isključivo kršćane. Ali, kršćana među njima – nema. Ni Poljska nije baš raspoložena primiti puno njih.

U takvoj situaciji kada svi naši bliži ili nešto dalji susjedi čine u načelu isto ili slično, prirodan korak bi bio razgovarati s njima i stvoriti neku vrstu baltičko-alpsko-jadranske „antimigrantske“ udruge. Ne treba se bojati floskula i etiketa „vi ste rasisti i ksenofobi“. Ne boje se ni spomenute države. Nisu ni oni ksenofobi (protivnici stranaca), niti su neosjetljivi za patnje izbjeglica. Izbjeglicama se mora pomoći i tu nema razlike u mišljenjima. Ali masovno primanje militantnih i uvježbanih muškaraca koji će odmah po dolasku proglasiti svoj „kalifat“ je potpuna ludost protiv koje se treba boriti zajedno.

Kada se spomene ta suradnja Baltik – Jadran samo od sebe nam navire sjećanje na inauguracijski govor predsjednice Kolinde Grabar Kitarović koja je tom prigodom rekla slobodno prepričano sljedeće: „Hrvatska nije Balkan niti region. Hrvatska je neovisna država i članica Europske unije. Njezina regija kojoj prirodno i kulturno pripada je od Baltika do Jadrana“.

Da su barem obje vlade poslušale predsjednicu. Ona je to rekla prije tzv. „migrantske krize“. Za tu krizu tada nitko nije znao. Možda je predsjednica nešto načula, jer njezini izvori su dublji nego što ih ima narod. U svakom slučaju na vrijeme je odredila smjer.

Na žalost nitko ju nije poslušao. Bivši premijer Zoran Milanović u svojoj balkanskoj primitivnoj maniri s njome nije htio ni razgovarati. Vjerojatno i nju, kao i ranije Ružu Tomašić, smatra čistim zlom gorim od elementarne nepogode. Ali ipak, za predsjednicu to zbog institucije „ne smi' kazat“.

Sadašnji premijer Tihomir Orešković je sasvim drukčiji. Čovjek izvježban na kulturnom zapadu u vještini obhođenja i pregovaranja lijepo i normalno razgovara s predsjednicom. Ali u praksi na svoj prvi službeni put kao premijer otputovao je u mondeni austrijski „glamour“ centar Kitzbühel, gdje su mu trećerazredni bankari poručili, naravno „u rukavicama“, neka se ne druži previše s mađarskim premijerom Viktorom Orbanom i poljskim predsjednikom Jaroslawom Kaczynskim. Koliko je do sada vidljivo, on poslušno slijedi taj „savjet“ i tako Hrvatska propušta šanse.

Zašto Orban i Kaczynski toliko smetaju briselcima? Njih dvojica otkačili su se s „europskog lanca“ i ne žele trpjeti diktaturu bankara, niti da im netko protiv njihove volje „uvozi“ beskrajan broj „migranata“. Obojica su osnovala nove stranke nezagađene oportunizmom – Orban Fidesz, a Kaczynski Prawo i Sprawiedliwośċ (Pravo i pravda). Obojica su smijenila guvernera narodne banke i direktora nacionalne televizije. Obojica vode samostalnu monetarnu i financijsku politiku. Rezultat: Poljska i Mađarska su se ekonomski oporavile.

Pridruživanje Poljskoj i Mađarskoj bio bi za Hrvatsku spasonosni lijek, osobito ako znamo da sličnim putem barem u načelu žele ići Češka i Slovačka, pa i Slovenija, ali ovoj posljednjoj kao i nama smeta što tamo do sada nije provedena lustracija.

Na poslijetku Hrvatska ima zlatnu priliku koju već 25 godina nije iskoristila, a to je brojna i moćna dijaspora koja većini političara ne odgovara, jer kad bi se oni afirmirali i vratili u stari kraj, njih (političare) više hrvatski narod ne bi trebao. Ali dijaspora je toliko važna Hrvatskoj da zaslužuje ne samo posebnu temu, nego i posebno ministarstvo. A upravo to ministarstvo i današnja vlast, kao i sve dosasdašnje – preskače.

Share
 
Povezani tekstovi :

» Hrvatska i svijet - 126

KAKO „RAZBAŠTINITI“ HRVATE? Mnogi u našem okružju, pa i u „velikom svijetu“, ne mogu Hrvatskoj oprostiti što uopće postoji, još više što se je već preko četvrtine stoljeća održala i nije propala, a posebno što je među...

» Hrvatska i svijet - 125

RUSI BI NAM ODUZELI ZEMLJU, A BALKANSKI „JUGOSLOVENI“ – JEZIK Hrvatska je doista „u modi“. Tko se sve ne osjeća pozvanim da ju malo „očerupa“? U javnosti je potpuno zaboravljena sudbina INE, kao da se je ta priča...

» Hrvatska i svijet - 124

KAD SE RUŠE MITOVI, BIJESNE ONI KOJI SU IH STVARALI   Udarna novost bez konkurencije u svjetskim razmjerima na kraju prošle i početkom ove godine bila je povijesna pobjeda Donalda Trumpa na američkim predsjedničkim izborima. Trump je...

» Hrvatska i svijet - 123

„KOMŠIJE“ URLIČU – MIRIŠU IM „USTAŠKE PARE“ Kada je osvanula nova 2016. godina, imali smo tako čudnu situaciju kakva nikada ranije nije bila zabilježena u Hrvatskoj. Gotovo dva mjeseca nakon izbora još nismo imali vladu, nego samo...

» Hrvatska i svijet - 122

POKUŠAVAJU NAS PONOVO GURNUTI NA DNO Kada je država u totalnoj „banani“, a ljudi u potpunoj bijedi i depresiji, svjetski zli „vladari“ zadovoljno „trljaju ruke“. Njima to znači da će s vremena na vrijeme idiotska vlada biti...

» Hrvatska i svijet - 121

AKO „ZAKUHA“ BOSNA I HRVATSKA ĆE SE TRESTIKako vrijeme brže prolazi, „velike sile“, ali i one manje, osobito naši prvi „komšije“ na istoku, pokazuju sve veći interes za Hrvatsku. Naravno, to je negativan interes, vođen samo željom...

» Hrvatska i svijet - 120

SRPANJSKI „DERNECI“ PUNI MITOVASrpanj je tradicionalno mjesec različitih partizanskih i velikosrpskih „derneka“ koji se događaju uglavnom u junačkoj hrvatskoj regiji koja se zove Lika. Po njihovom ponašanju neupućeni promatrač bi mogao...

» Hrvatska i svijet - 118

JESMO LI U MIGRANTSKOJ MIŠOLOVKI? Oduvijek je Hrvatska bila na povijesnim križanjima najmoćnijih svjetskih supersila. Preko nas se one međusobno natječu, a svakoj od njih bi bilo najdraže kada nas Hrvata uopće ne bi bilo. U tom slučaju bi se...

» Hrvatska i svijet - 117

VLADA JOŠ VOZI "U PRVOJ"Zima i proljeće ponašaju se u našoj državi približno kao vlast i oporba. Vladaju zajedno miješajući se jedan drugom u posao. Kao što u doba kasne zime proljeće ponekad zavlada, a onda noću opet zima malo stisne,...

» Hrvatska i svijet - 116

DRŽAVA U KOLAPSU, IZBORI "NEODLUČENO", A "MIGRANTI" PRED VRATIMAGodina koja nas uskoro napušta biti će zapamćena po tome što smo nezaustavljivo propadali uzalud se nadajući boljem u neprestanom iščekivanju da će se nešto dogoditi. Tako bi...

Dodaj komentar

Sigurnosni kod
Osvježi

Kolumne: Mario Filipi, dipl. pol.

Hrvatska i svijet
Kolumne: Mario Filipi

Kolumne: Prof. Ante Gradiška

Caro diario!
Kolumne: Prof. Ante Gradischa

LAG Zapadna Slavonija
 
Otvoren novi caffe bar u Benkovićevoj 16
 

Pomozite pronaći nestale

Klikni za više informacija
Nacionalna evidencija nestalih osoba