Hrvatska i svijet - 126 PDF Ispis E-mail
Autor Mario Filipi   
16. svibnja 2017.

KAKO „RAZBAŠTINITI“ HRVATE?

Mnogi u našem okružju, pa i u „velikom svijetu“, ne mogu Hrvatskoj oprostiti što uopće postoji, još više što se je već preko četvrtine stoljeća održala i nije propala, a posebno što je među sličnim državama neobično otporna na ekonomske udare i što njezini državljani posjeduju mnogo nekretnina.

Neki nam čak „zamjeraju“ što smo „suviše bijeli“, odnosno što kod nas živi „premalo“ ljudi druge boje kože. To bi onda trebao biti dokaz nekog našeg „rasizma“. Ti „kritičari“ međutim zaboravljaju da Hrvatska nikad nigdje nije imala ni jednu koloniju, iako su naši dubrovački pomorci bili među rijetkim ljudima koji su zbog vremenskih neprilika i prije Kolumba dosegnuli američko kopno. Nije dovoljno što kod nas u potpunoj slozi s nama domaćima žive brojni Afrikanci i Arapi koji su nekada studirali na našim sveučilištima i poženili se našim djevojkama, a u novije vrijeme i sve brojniji Kinezi. Naravno da nije dovoljno, jer ti ljudi su hrvatski domoljubi. Neki i više vole svoju novu Domovinu nego što ju mi sami volimo. Treba nam „uvaliti“ takve koji će uništiti našu vjeru i naš kulturni identitet.

Od silne želje da nam napakoste, ti „komšije“, a i „svjetski vladari“, vješto koriste stare već razotkrivene komunističke laži o „ustaškim zvjerstvima“, sve u cilju da nas osramote, ponize i sruše nam moral. U tu svrhu koriste i domaće plaćenike koji izmišljaju tzv. „holokaust“, pa se tu na istoj liniji nađu srpski, židovski i romski lažovi i pričaju izmišljene mitove koji padaju čim se samo malo podvrgnu običnoj ljudskoj logici.

NIJE LAKO OPLJAČKATI SKROMNOG, ALI SAMOSVJESNOG VJERNIKA

No sramoćenje Hrvata falsificiranjem povijesti samo je sredstvo i sporedna etapa na putu ka konačnom cilju, a to je masovna pljačka golemoga blaga kojega smo sami manje svjesni od tih svjetskih „terminatora“ koji bi sve prigrabili sebi.

Čovjek, pa tako i narod, koji je samosvjestan i zna svoju povijest, koji ima svoj krov nad glavom u svom vlasništvu, koji je gospodar svoje vode, hrane i energije vrlo je otporan na sve vrste pritisaka i ucjena. Naprotiv, onaj tko svoje blago lako proda, pa makar za naoko veliku cijenu, postaje osjetljiv i potencijalno laka žrtva novih „gazda“.

U zapadnom svijetu, a osobito u SAD, nedavni su događaji pokazali da u svakoj krizi najgore prolaze ljudi koji nasjednu na parolu – mobilna radna snaga. Lako nađeš posao u bilo kojem dijelu države ako ga izgubiš u drugom. To znači da ne treba imati svoj stan ili kuću, nego se iznajmljuje. Ali kada dođe prava kriza, a „gazde“ se uvijek pobrinu da dođe, onda nema novog posla i čovjek postaje beskućnik pod šatorom, a u perspektivi – rob! Naprotiv, čovjek koji ima svoju kuću, sposoban je izdržati i najgoru krizu jer ima svoj krov nad glavom u kojemu može preživjeti i bez struje, uz minimum vode i malo hrane koju sam proizvede.

Naš narod je upravo takav. Gotovo svatko negdje nešto ima ili ima netko iz njegove uže obitelji. Čak i podstanari u gradovima mogu se ako „zagusti“ vratiti u obiteljski dom nekud na selo i preživjeti.

Na tu osobinu hrvatskog naroda treba dodati još i vjeru. Onaj tko vjeruje da postoji Bog koji ga štiti, osobito onda kad je najteže, i tko svakodnevno moli, zapravo je neosvojiva utvrda za te suvremene pljačkaše.

Zato se i napada vjera. Zato i postoje plaćene ništarije koje snimaju filmove, pišu knjige, rade slike ili izvode kazališne predstave u kojima se na najgrublji i najdrskiji način izsmijava Bog i oni koji u njega vjeruju. To se ne bi radilo da Bog takvim tipovima nije „opasan“, jer ih sprečava u njihovim prljavim namjerama. No Hrvate je u prosjeku teško odvojiti od Boga. Iako se relativno često psuje Boga što nam veoma škodi, s druge strane crkve su pune i sve se češće zajednički moli, osobito krunica.

POREZNI UDAR NA NARODNO VLASNIŠTVO

Hrvati su u velikom postotku otporni i na prodaju nekretnina. Kada se cijene nekretnina ruše u najdublji ponor kao što je to danas slučaj ne bi li osiromašeni narod rasprodao za sitniš svoje vjekovno blago, ljudi se zatvaraju u sebe poput školjke i spremni su radije gladovati nego prodati svoju djedovinu.

Zbog svega toga samozvani „svjetski vladari“ postaju nervozni. Iako su Hrvati pritisnuti mnogim nevoljama koje su pretežito umjetno proizvedene (rađa se premalo djece, ubijaju se nerođena djeca, zbog brojnih otrova koji su svuda unaokolo ljudi enormno umiru od teških bolesti, zbog siromaštva mladi odlaze, zemlja je opustošena), Hrvati ipak ne popuštaju, iako uglavnom imamo političke režime koji i sami rade protiv svog naroda, a za te svjetske „elitaše“.

Oni znaju da im je započeo posljednji „četverogodišnji mandat“ uoči te njihove „svete“ 2021. godine do koje su zacrtali da će uvesti taj famozni „novi svjetski poredak“, jer oni zbog nečega obožavaju broj 21. Osim toga, glavnim „gazdama“ istječe biološko vrijeme. Čovjek s vrha piramide David Rockefeller umro je ovog proljeća. U vrlo lošem stanju je i ostala „elitna gerijatrija“ – kraljica Elizabeta, Jacob Rotschild, George Soros i Henry Kissinger. Oni su već zakasnili na ostvarenje svog sna o tome da budu „bogovi umjesto pravog Boga“, jer su uglavnom dementni. Oni doduše imaju nasljednike, ali njima treba vremena za stvaranje nove strategije, jer ova kasni i „puca po šavovima“, jer sve više državnika ne pristaje na njihove ucjene. Zato sada hitno trebaju Hrvatsku kao „plijen“ kako bi ponovo uhvatili ritam.

Budući da se Hrvati ni po koju cijenu ne žele odreći svojih nekretnina, treba ih na to navući. Tome služe razni „privlačni“ krediti, kockarnice, kladionice, „unosna ulaganja“ koja ljude dovode do ovrhe i gubitka obiteljske baštine.

Pa ipak, unatoč svemu, proces razvlašćivanja Hrvata teče „presporo“. Treba ga ubrzati. Magična riječ glasi – porez na nekretnine. On će tvrdokorne ljude koji žive siromašno, a ipak ništa ne prodaju, natjerati da ipak prodaju, jer ne će imati novca za porez.

Na toj točki diže se temperatura u narodu. Zbog ovršnog zakona koji pritišće na stotine tisuća ljudi sve su češći i masovniji prosvjedi. Zbog prijetećih novih poreza otpor će biti još jači unatoč tome što vladajući političari s obje strane uglavnom plešu po notama koje „sviraju“ veliki svjetski šefovi.

Taj porez ni ekonomski nije opravdan. Država od njega doduše može ubrati nešto „šuške“, ali „platiše“ će reagirati opet obrambeno. Učiniti će sve da ne prodaju baštinu. U trgovinama će sve manje kupovati, pa će državi biti manje PDV-a, a proizvođači će platiti manje poreza na dobit. Radnici će se otpuštati, pa će manje ljudi primati plaće, pa tako i kupovati, a država će morati odvajati više za socijalu. Ljudi će se manje voziti, pa će stradati prijevoznici i naftaši. Ukratko, ova ideja je Sizifov posao.

Ono što Hrvatska još nije dostigla, to je uspon izvornih narodnih političara koji vode brigu o interesima svog naroda i države, a ne neke daleke „elite“. Neke druge države tu su otišle mnogo dalje od nas. Već je svima poznat razvoj situacije u Mađarskoj, Poljskoj i Slovačkoj, gdje su se domaći političari „otkačili sd lanca“ svjetskih „elitaša“ i svoje države vode državotvorno.

Ako se sjetimo inauguracijskoga govora naše predsjednice Kolinde Grabar Kitarović, upravo su to države s kojima je najavila jaču međudržavnu suradnju. No i ona je pod snažnim pritiscima, a ne treba zaboraviti da je i članica zloglasne trilateralne komisije pokojnog Davida Rockefellera i zato su i utjecaji na nju pojačani, te je kasnije podosta „utišala“ na tu temu.

SVE JAČI OTPOR SVJETSKIM „ELITAŠIMA“

Da je „elitna igra“ pročitana, govori i pobjeda Donalda Trumpa unatoč gromoglasnoj i skupoj kampanji u korist Hillary Clinton. Ne miruje ni Europa. U Nizozemskoj je žestoki protivnik „uvoza islama“ Geert Wilders već gotovo pobijedio na izborima i onda ga je u posljednji čas pretekao nešto “lijeviji” Mark Rutte, ali i on se je izrazio nepovoljno o “migrantima” bez čega ne bi pobijedio. Narod je shvatio što mu se sprema i ne da mu se zapovijedati. “Kuhinje” je bilo i u Austriji. Najprije je na čudan način u prometu poginuo predsjednik antimigrantske Slobodarske stranke Jörg Haider. Policija je tvrdila da je vozio pijan kroz naselje 140 km/h, što ranije nije radio. Njegova supruga to osporava. Njegov nasljednik Norbert Hofer također je vrlo popularan, ali je ipak u zadnji čas izgubio izbore od „malo lijevijeg“ Alexandera van der Bellena , slično kao Wilders u Nizozemskoj.

Sličnim putem ide i Francuska. Veliku popularnost uživa Marine le Pen, kći 88-godišnjeg Jean-Marie le Pena koji se je već davno usprotivio migrantima. Ali i njoj ide slično. U posljednji čas pretekao ju je „lijeviji“ Emmanuel Macron koji je u prvom krugu izbora bio jači, a prognoze mu daju prednost i u drugom krugu. No i on da bi pobijedio mora „voziti desno“, tj. prijetiti „frexitom“ (izlaskom Francuske iz EU).

Matrica je svugdje ista. Najprije uspavani političari neoprezno nasjednu na trik o „humanosti“ prema „jadnim ljudima koji bježe od rata“. Zatim „jadni ljudi“ najave program da će tu državu učiniti „Allahovom“ i u tom cilju počinju tući, silovati, pa i ubijati koga stignu. Onda u narodu nastane revolt, a zatim se pojavi lider koji taj narod podupire. Čim postane „opasno popularan“, na njega nasrnu potplaćeni mediji i blate ga svačim što im dođe pod ruku, a glavna optužba je uvijek da je on „populist“. Dakle onaj koji podupire želje naroda je „populist“, a to je nešto loše, otprilike kao Adolf Hitler. Na tu foru za sada uspijevaju donekle zaustaviti „populističku plimu“, ali vidjet će se koliko dugo će im to uspijevati.

ZAR I PAPA „DRUKA“ ZA ISLAMIZACIJU?!

Najveće razočaranje u toj „antipopulističkoj akciji“ je nitko drugi nego papa Franjo čije djelovanje sve više ide u prilog „elitašima“. Najprije je ustvrdio da Europa mora primiti migrante ako ne želi počiniti samoubojstvo zbog slabog nataliteta. Dakle ekstremni muslimani će ju „spasiti“ tako što će joj napraviti golem broj novih muslimančića. Točku na „i“ papa je dodao u Kairu, kada je pozvao muslimane da ne rade nasilje nad Europljanima. To se može shvatiti otprilike ovako: „Samo vi slobodno islamizirajte Europu, samo bez ubijanja i silovanja, molim lijepo“.

U Hrvatskoj su „svjetski vladari“ do sada uspijevali „naštimati“ da vlast dobiju oni koji plešu po njihovim notama. Pogledajte taj „impozantan“ niz: Zlatko Mateša, Stjepan Mesić, Ivica Račan, Ivo Josipović, Ivo Sanader, Jadranka Kosor, Zoran Milanović, Andrej Plenković. Sve sami „igrači“. Još malo pa cijela nogometna momčad.

ČEKA SE NOVI KARIZMATSKI LIDER

Ali u narodu je „zakuhalo“, jer mi smo uza sve ostale muke imali i rat, pa nam naši neprijatelji četnici sada „morališu“ i optužuju nas za svoja vlastita zlodjela. Prvi znak da se hrvatski narod budi bila je pobjeda Kolinde Grabar Kitarović. Nakon nje potplaćeni mediji bjesnomučno su rušili svakoga tko se ne slaže s „gazdama“. Tako su „požderali“ Miju Crnoju i Tomislava Karamarka, a hladnog i sabranog Zlatka Hasanbegovića nisu mogli „progutati“, pa su ga stavili u „frižider“. Formula za optuživanje bila je uvijek ista. Pronađi mu (joj) bilo što negativno, makar nepropisno parkiranje, onda to napuši kao balon, a na kraju dodaj „čarobnu“ riječ – populist i – on (ona) pada.

Najnoviji primjer osobe koja se je „otkačila s lanca“ je Bruna Esih koja je postigla veliku popularnost svojim jasno domoljubnim i državničkim stavovima. Iako i dalje članica HDZ-a, kandidirala se je na izborima za gradonačelnika Zagreba protiv službenoga kandidata stranke. Plenković ju se ne usuđuje izbaciti iz stranke, jer ako to učini ona će osnovati svoju stranku i za sobom povući sve domoljubne članove HDZ-a, ali i mnoge druge. S druge strane, ako postane gradonačelnica, riješit će se opasne protivnice, jer ako je gradonačelnica ne može se ujedno kandidirati za predsjednicu HDZ-a, a potencijalno za premijerku.

Za sada su nam domoljubni lideri još u sjeni, ali imaju inicijativu, jer temperatura u narodu raste. U takvim situacijama pojava karizmatskog lidera samo je pitanje vremena. A takav lider jedini može povesti Hrvate u „Oluju 2“ koja se ne će voditi oružjem. No i oružje se mora držati spremno, jer u „komšiluku“ se „mnogo zvecka“, a dok je tako ne treba se uspavati.

JESMO LI U MIGRANTSKOJ MIŠOLOVKI?

Oduvijek je Hrvatska bila na povijesnim križanjima najmoćnijih svjetskih supersila. Preko nas se one međusobno natječu, a svakoj od njih bi bilo najdraže kada nas Hrvata uopće ne bi bilo. U tom slučaju bi se za ovaj najljepši kutak svijeta mogli međusobno najprije dobro „počupati“, a onda bi kroz pregovore podijelili plijen i dogovorili se kome koji dio. Ali, Hrvati uvijek svima sve pokvare, a kada sve imaju u svojim rukama, pokvare i sami sebi.

Posljednjih mjeseci taj čuveni rat u Siriji i Iraku koji je umjetno proizveden i umjetno ga produžuju iako je davno mogao završiti na određeni se je način proširio i na našu zemlju. Razlog znamo svi. U režiji ultrabogataša koji misle da mogu kreirati svijet po svojoj mjeri pokrenut je val „izbjeglica“ predstavljen kao pokret jadnih patnika koji bježe od rata.

JE LI NJEMAČKA ALLAHOVA ZEMLJA?

Na početku su skoro svi nasjeli na taj srcedrapateljni trik. No kada su se pojavile grupe bahatih samouvjerenih i dobro uhranjenih mladića džepova punih eura koji „biraju“ državu u koju žele ići, svakom normalnom čovjeku postalo je jasno da to nisu izbjeglice. To je postalo još jasnije nakon što se je saznalo da ni jedna od razvijenih i bogatih arapskih država nije primila ni jednog „izbjeglicu“.

Kada su iz Njemačke stigla jeziva izvješća o silovanju i drugim oblicima nasilja (napadi na djecu, pljačka imovine domaćih, razbijanje automobila), i najglupljem Europljaninu je postalo jasno da se tu radi o organiziranom pokretu koji je u biti okupacija i islamizacija Europe.

Kada su neki imami, a i neki od običnih doseljenika, počeli prijetiti da će se svaki migrant oženiti sa po četiri Njemice i da će mu svaka roditi od petero do desetoro djece, da će svi biti muslimani i da će sve djevojčice nositi burke, da to više nije Njemačka nego Allahova zemlja, svi su se uvjerili da je u temelju „migracije“ nasilje, uništenje normalne Europe i stvaranje od nje „novog svjetskog poretka“. To su neki najavljivali i ranije, ali su ih „normalni ljudi“ izsmijavali tvrdeći da su budale koje vjeruju u „teoriju zavjere“.

Posljednja osoba koja se i danas pravi da ništa ne razumije je njemačka kancelarka Angela Merkel. Naravno da ona jako dobro zna u kakvu je nevolju uvalila prije svega Njemačku, a onda i cijelu Europu, ali zbog nekog razloga ona se pravi da „nije odavde“. Što je ona i kome obećala i tko je njoj što obećao izići će u javnost ubrzo. Ima nagađanja da je zapravo najmoćnija žena Europe glavna kandidatkinja za novu glavnu tajnicu Ujedinjenih naroda i da zbog toga čini takvo zlo svojoj zemlji. No to je za sada nemoguće provjeriti.

Ova „herzlich willkommen“ politika njemačke šefice donijela je mnogim državama goleme probleme, jer horde „migranata“ su kao nož kroz maslac prolazile sve šengenske i nešengenske granice rušeći pred sobom svaki zakon i sve običaje. Tijekom prošle godine Njemačka, Švedska, Austrija i još neke zemlje dobrano su se napunile i shvatile da im prijeti potpuni slom ako tu rulju i dalje budu nekontrolirano puštali u svoj prostor. Neke su zemlje počele polako zatvarati vrata žicom, ogradama, brojnim policajcima, pa i vojskom. Ali, dok oni zatvaraju i „pregrađuju“ srednji tok, s izvora i dalje teče bujica ljudi i sada se svi pitaju kako dalje.

SREĆA JE ŠTO NAS „MIGRANTI“ NE DOŽIVLJAVAJU

Hrvatska je u cijelom tom kaosu od početka bila u centru zanimanja svih strana, ali isključivo zbog našeg strateškog položaja na kojemu se križaju svi interesi i svi putevi. „Migranti“ nas nisu uopće doživljavali. Bili su presretni kada smo se uspjeli organizirati i prevesti ih na koliko-toliko udoban način preko našeg teritorija do susjedne Slovenije.

Gotovo nitko nije želio ostati u Hrvatskoj. Njihovim šefovima nije bio cilj da islamiziraju Hrvatsku, a i sami migranti su očito znali kakve su kod nas prilike i da smo i bez njih „u banani“. Tako je ispalo da je katkada dobro biti u krizi i problemima, jer onda nitko ne želi živjeti u takvoj državi. To nas je spasilo od golemog pritiska azilanata koji bi nam prije ili kasnije priredili velike muke.

UMJESTO ZATVARANJA TURSKIH GRANICA –

PRELIJEVANJE IZ ŠUPLJEG U PRAZNO

Na kraju su se veliki šefovi dosjetili i otkrili „toplu vodu“. Heureka, otkrili smo, izvor problema je u Turskoj, kako se prije nismo sjetili! I sada svi obilaze oko Turske kao oko lijepe mlade koju bi svatko htio za ženu, pa joj nudi brda i doline. A lukavi Turci po lijepoj staroj tradiciji iz toga kaosa nastalog iz perverznih bogataških glava izvlače sve veće i veće svote.

Na poslijetku bi trebali sklopiti neki sporazum o „prelijevanju iz šupljeg u prazno“. Konkretno, Sirijce bi se najprije vraćalo iz Grčke u Tursku, a onda bi ih se u jednakom broju prebacivalo u Europsku uniju i uz to još plaćalo goleme novce Turskoj. A već sutra će u Tursku dolaziti novi i novi „migranti“ za koje će onda Turci vjerojatno dobivati još više novca. Uzgred, Turcima se za put u Europsku uniju ukidaju vize.

U svim tim akrobacijama teško je naći neku pamet. Turska je članica NATO saveza. NATO ima brodove, avione, kamione, džipove, samohodke, radare, a naravno u konačnici i – žicu. Što NATO zatvori i kontrolira svojom tehnologijom, to nitko ne može silom otvoriti. S Turskom se može dogovoriti zatvaranje granice sa Sirijom, a možda i s Irakom i – nema više „migranata“. Bila bi to rijetka prigoda da NATO napokon radi ono za što i postoji – štiti granice i sigurnost država koje su pod njegovim „kišobranom“.

No čini se da za ta takvo rješenje nitko ne mari unatoč tome što je jednostavno i jeftino. Ništa novoga ne treba niti kupiti niti graditi, niti ikoga transportirati po načelu naprijed-natrag. Umjesto toga se natječu tko će više ponuditi Turskoj.

Na kraju se nazire zatvaranje tzv. „Balkanske rute“ na kojoj je i Hrvatska i to kroz cijelu Panoniju od srbijanske do slovenske granice. Možda bi to bio razlog za odahnuti. Međutim i to bi nam moglo prisjesti kada dobijemo svoju kvotu za zbrinjavanje „migranata“.

SURADNJA BALTIK – JADRAN BILA BI SPAS

Od početka te umjetno izazvane „migrantske krize“ mi smo mnogo toga propustili. Bivša vlada se je stalno svađala sa svim susjedima iz „Balkanske rute“ (Srbija, Mađarska i Slovenija) nastojeći migrante „servirati“ sjevernim i zapadnim susjedima po principu „al sam ga zaj...“. To, međutim, ne donosi dobar plod, jer susjedi su uglavnom svoj problem riješili tako što su ili potpuno odbili primati „migrante“, ili su neke dijelove granice ogradili žilet-žicom i propuštaju ljude „na kapaljke“, spremni odmah potpuno zatvoriti granice čim to učini „onaj ispred“, u ovom slučaju Austrija.

Države koje bi trebale biti naši prirodni saveznici već su se zatvorile poput školjki i ne žele čuti ni o kakvim „migrantima“. Slovačka se je već odavno izjasnila da će primati „migrante“, ali isključivo kršćane. Ali, kršćana među njima – nema. Ni Poljska nije baš raspoložena primiti puno njih.

U takvoj situaciji kada svi naši bliži ili nešto dalji susjedi čine u načelu isto ili slično, prirodan korak bi bio razgovarati s njima i stvoriti neku vrstu baltičko-alpsko-jadranske „antimigrantske“ udruge. Ne treba se bojati floskula i etiketa „vi ste rasisti i ksenofobi“. Ne boje se ni spomenute države. Nisu ni oni ksenofobi (protivnici stranaca), niti su neosjetljivi za patnje izbjeglica. Izbjeglicama se mora pomoći i tu nema razlike u mišljenjima. Ali masovno primanje militantnih i uvježbanih muškaraca koji će odmah po dolasku proglasiti svoj „kalifat“ je potpuna ludost protiv koje se treba boriti zajedno.

Kada se spomene ta suradnja Baltik – Jadran samo od sebe nam navire sjećanje na inauguracijski govor predsjednice Kolinde Grabar Kitarović koja je tom prigodom rekla slobodno prepričano sljedeće: „Hrvatska nije Balkan niti region. Hrvatska je neovisna država i članica Europske unije. Njezina regija kojoj prirodno i kulturno pripada je od Baltika do Jadrana“.

Da su barem obje vlade poslušale predsjednicu. Ona je to rekla prije tzv. „migrantske krize“. Za tu krizu tada nitko nije znao. Možda je predsjednica nešto načula, jer njezini izvori su dublji nego što ih ima narod. U svakom slučaju na vrijeme je odredila smjer.

Na žalost nitko ju nije poslušao. Bivši premijer Zoran Milanović u svojoj balkanskoj primitivnoj maniri s njome nije htio ni razgovarati. Vjerojatno i nju, kao i ranije Ružu Tomašić, smatra čistim zlom gorim od elementarne nepogode. Ali ipak, za predsjednicu to zbog institucije „ne smi' kazat“.

Sadašnji premijer Tihomir Orešković je sasvim drukčiji. Čovjek izvježban na kulturnom zapadu u vještini obhođenja i pregovaranja lijepo i normalno razgovara s predsjednicom. Ali u praksi na svoj prvi službeni put kao premijer otputovao je u mondeni austrijski „glamour“ centar Kitzbühel, gdje su mu trećerazredni bankari poručili, naravno „u rukavicama“, neka se ne druži previše s mađarskim premijerom Viktorom Orbanom i poljskim predsjednikom Jaroslawom Kaczynskim. Koliko je do sada vidljivo, on poslušno slijedi taj „savjet“ i tako Hrvatska propušta šanse.

Zašto Orban i Kaczynski toliko smetaju briselcima? Njih dvojica otkačili su se s „europskog lanca“ i ne žele trpjeti diktaturu bankara, niti da im netko protiv njihove volje „uvozi“ beskrajan broj „migranata“. Obojica su osnovala nove stranke nezagađene oportunizmom – Orban Fidesz, a Kaczynski Prawo i Sprawiedliwośċ (Pravo i pravda). Obojica su smijenila guvernera narodne banke i direktora nacionalne televizije. Obojica vode samostalnu monetarnu i financijsku politiku. Rezultat: Poljska i Mađarska su se ekonomski oporavile.

Pridruživanje Poljskoj i Mađarskoj bio bi za Hrvatsku spasonosni lijek, osobito ako znamo da sličnim putem barem u načelu žele ići Češka i Slovačka, pa i Slovenija, ali ovoj posljednjoj kao i nama smeta što tamo do sada nije provedena lustracija.

Na poslijetku Hrvatska ima zlatnu priliku koju već 25 godina nije iskoristila, a to je brojna i moćna dijaspora koja većini političara ne odgovara, jer kad bi se oni afirmirali i vratili u stari kraj, njih (političare) više hrvatski narod ne bi trebao. Ali dijaspora je toliko važna Hrvatskoj da zaslužuje ne samo posebnu temu, nego i posebno ministarstvo. A upravo to ministarstvo i današnja vlast, kao i sve dosasdašnje – preskače.

Share
 
Povezani tekstovi :

» Hrvatska i svijet - 125

RUSI BI NAM ODUZELI ZEMLJU, A BALKANSKI „JUGOSLOVENI“ – JEZIK Hrvatska je doista „u modi“. Tko se sve ne osjeća pozvanim da ju malo „očerupa“? U javnosti je potpuno zaboravljena sudbina INE, kao da se je ta priča...

» Hrvatska i svijet - 124

KAD SE RUŠE MITOVI, BIJESNE ONI KOJI SU IH STVARALI   Udarna novost bez konkurencije u svjetskim razmjerima na kraju prošle i početkom ove godine bila je povijesna pobjeda Donalda Trumpa na američkim predsjedničkim izborima. Trump je...

» Hrvatska i svijet - 123

„KOMŠIJE“ URLIČU – MIRIŠU IM „USTAŠKE PARE“ Kada je osvanula nova 2016. godina, imali smo tako čudnu situaciju kakva nikada ranije nije bila zabilježena u Hrvatskoj. Gotovo dva mjeseca nakon izbora još nismo imali vladu, nego samo...

» Hrvatska i svijet - 122

POKUŠAVAJU NAS PONOVO GURNUTI NA DNO Kada je država u totalnoj „banani“, a ljudi u potpunoj bijedi i depresiji, svjetski zli „vladari“ zadovoljno „trljaju ruke“. Njima to znači da će s vremena na vrijeme idiotska vlada biti...

» Hrvatska i svijet - 121

AKO „ZAKUHA“ BOSNA I HRVATSKA ĆE SE TRESTIKako vrijeme brže prolazi, „velike sile“, ali i one manje, osobito naši prvi „komšije“ na istoku, pokazuju sve veći interes za Hrvatsku. Naravno, to je negativan interes, vođen samo željom...

» Hrvatska i svijet - 120

SRPANJSKI „DERNECI“ PUNI MITOVASrpanj je tradicionalno mjesec različitih partizanskih i velikosrpskih „derneka“ koji se događaju uglavnom u junačkoj hrvatskoj regiji koja se zove Lika. Po njihovom ponašanju neupućeni promatrač bi mogao...

» Hrvatska i svijet - 119

SA SVIH STRANA NAVALJUJU NA HRVATSKU Doista se čini da su se svi demoni ustremili na našu domovinu. Tek smo malo zaboravili ružne epizode koje su nam priredili „mudraci“ iz međunarodnih nogometnih foruma „bičujući“ svakoga tko je...

» Hrvatska i svijet - 118

JESMO LI U MIGRANTSKOJ MIŠOLOVKI? Oduvijek je Hrvatska bila na povijesnim križanjima najmoćnijih svjetskih supersila. Preko nas se one međusobno natječu, a svakoj od njih bi bilo najdraže kada nas Hrvata uopće ne bi bilo. U tom slučaju bi se...

» Hrvatska i svijet - 117

VLADA JOŠ VOZI "U PRVOJ"Zima i proljeće ponašaju se u našoj državi približno kao vlast i oporba. Vladaju zajedno miješajući se jedan drugom u posao. Kao što u doba kasne zime proljeće ponekad zavlada, a onda noću opet zima malo stisne,...

» Hrvatska i svijet - 116

DRŽAVA U KOLAPSU, IZBORI "NEODLUČENO", A "MIGRANTI" PRED VRATIMAGodina koja nas uskoro napušta biti će zapamćena po tome što smo nezaustavljivo propadali uzalud se nadajući boljem u neprestanom iščekivanju da će se nešto dogoditi. Tako bi...

Dodaj komentar

Sigurnosni kod
Osvježi

Kolumne: Mario Filipi, dipl. pol.

Hrvatska i svijet
Kolumne: Mario Filipi

Kolumne: Prof. Ante Gradiška

Caro diario!
Kolumne: Prof. Ante Gradischa

LAG Zapadna Slavonija
 
Otvoren novi caffe bar u Benkovićevoj 16
 

Pomozite pronaći nestale

Klikni za više informacija
Nacionalna evidencija nestalih osoba