NOVA GRADIŠKA PDF Ispis E-mail
Autor Fra Vjenceslav Janjić   
07. prosinca 2017.

ADVENT- RADOSNO I DJELOTVORNO DOŠAŠĆE

Poštovani čitatelji!

Pred nama je najljepše, najromantičnije i najraspjevanije razdoblje crkvene godine Advent ili Došašće. To je vrijeme u godini kad su dani sve kraći, a noći sve duže. Obitelj je i zbog hladnoće više u sobi za dnevni boravak. Nudim Vam mogućnost kako to vrijeme što“kršćanskije“ osmisliti.

Božić kroz pera naših velikana

Antun Gustav Matoš:- Teško kući

Božić je asocijacija na mirise i toplinu doma. A riječ Betlehem doslovce znači „ Kuća kruha“. To se povezuje s jaslicama u koje je bio položen Isus, zapravo hranilištem, što unaprijed upućuje na pashalnu gozbu, a onda i na euharistiju u kojoj nam se Bog nudi kao hrana. Vezu između doma i hrama nije teško dokučiti. „Teško kući koja nije hram, i hramu koji nije kuća!“

Tin Ujević- Čeka  „spasiteljski čas“

Ujevićev Božić  je poseban jer je ogoljen od kičaste  i idilične ornamentike. Pjesnik Tin Ujević vratio je Božićnu ozbiljnost vjere. Božić je za njega rana koja ga pogađa do dna, dok „putuje svijetom sudbonosno sam“. U napuštenosti i samoći  hladnoj  sobi svjetlost Božića teško se probija kroz „mrak“ koji je u njemu, „crn“ i „ težak“.

Ujevićeva pjesma o Božiću govori o bolnoj strani svetih dana. „Tugo svetih dana“, piše Ujević. Ali kod njega uvijek postoji „još ne „  i uz „ plamenove vjere“ koja se gasi, on još čeka „spasiteljski čas“ u solidarnosti sa svima napuštenima, prognanima, odbačenima… I njih se moramo sjetiti na Božić

Fra Bonaventura Duda- Želite li dobro proslaviti Božić?

Ovih se dana molitva sama od sebe izvija iz svakog srca. Možda se još više, naprosto, ćuti, molitva za ljude, za živost, za mir,  za  sreću, osobito voljenih, djece i mladih. Ali ne smijemo zaboraviti da ih ima mnogo, i previše, koje je život samljeo i melje. Oni s gorkošću slušaju naše limunade o Božiću. I za njih je on i spasitelj, i ozdravitelj i razveselitelj. Tako da im je supatnik i suputnik. I njihova molitva šutnje, gorčine- možda čak i kletve- njemu nije tuđa. I oni su njegovi. I za njih ćemo moliti. Ljubeći ih jer su naši „ Krv naše krvi, meso našeg mesa“. Ali će možda molitva za njih biti molitva za nas.

Želite li dobro proslaviti Božić? Nađite načina da budete nekome suputnikom i supatnikom,  i , ako je moguće, razveseliteljem, možda će to biti baš i bespomoćnom šutnjom. Ali ako mognete, pronađite načina da to bude-a da nikome ne smetate- djelom.

Možda je to netko vama najbliži.

„  BDIJTE I MOLITE „

ZORNICE

Prvi znak prepoznavanja Došašća ili Adventa su zornice. To su rane mise već u šest sati ujutro koje su u našem hrvatskom narodu „in“, kako bi danas rekli naši mladi. One nas pozivaju da bdijemo, otkidamo komadić sna i darujemo ga Isusu. Evanđelje lijepo govori o pet mudrih djevica koje su uz svoje svjetiljke uzeli i petroleja kao pričuvu. Zlu ne trebalo ako zaručnik zakasni!

ADVENTSKI VIJENAC

Koliko je poznato prvi adventski vijenac napravljen je u nekom staračkom domu u Hamburgu. Napravljen je od grančica zimzelenog drveća- jele ili bora. On je zelen! Dakle, uvijek mlad! Isus nam dolazi svake godine po svome rođenju. Svake godine slavimo njegov rođendan. Niti jedan narod na svijetu nema tako lijep naziv za Isusovo rođenje „BOŽIĆ“- veliki i neizrecivi Bog postao je malen djetetom! Zašto ? Zato da ga se nitko ne boji i da mu se svatko može približiti. Stoga su polnoćke- mise u Badnjoj noći najposjećenije u čitavoj crkvenoj godini.

Na adventskom vijencu su četiri svijeće- četiri adventske nedjelje. Svake nedjelje palimo jednu svijeću više. Crkveno učiteljstvo, poučeno stogodišnjim iskustvom došlo je do spoznaje da čovjek ne može izdržati u napetosti više od četiri nedjelje. Nekoć  je na adventskom vijencu bilo šest svijeća! Potrošačko- konzumističko društvo-  to još nije shvatilo!

BARBARINE GRANČICE ( 4. prosinca )

Pobožna predaja govori da na blagdan svete Barbare, 4. prosinca, treba otići u vrt , usred hladne zime i odsjeći nekoliko grančica: od drijenka, trešnje, višnje, jabuke i drugog voća i te grančice staviti u vazu i držati je na toplom mjestu  da ima dovoljno topline i svjetlosti. Za Božić te će grančice propupati, a neke će i procvjetati. Isplati se pokušati! U nekim našim krajevima sije se i žito u tanjure kako bismo na božićnom stolu imali još nešto zeleno, a to je mlado žito!

SVETI NIKOLA  ( 6. prosinca )

Sv. Nikola je darivatelj djece, zaštitnik djevojaka udavača, te zaštitnik trgovaca, pomoraca i putnika. Život mu je ispričan u mnogim legendama. Rodio se potkraj trećeg stoljeća u Maloj Aziji. Postao je biskup u miri, u današnjoj Turskoj. Odlikovao se ljubavlju prema bližnjima te je pomagao siromašne obitelji, osobito su ga voljela djeca…

Uz svečev blagdan razvio se običaj darivanja djece nazvan „Nikolinje!“

U svijetu, u kojem su ideološke razlike  u svakidašnjoj javnosti itekako prisutne sv. Nikolu nastoje zamijeniti , u komunističko doba „ Djedom Mrazom“ , a u kapitalističkom „Djedom Božićnjakom !„ Sveti Nikola se sve teže uklapa u naše ideološke podjele!

Poštovani čitatelji, Vi svoju djecu ipak nagradite darovima sv. Nikole uoči svečeva blagdana, 6. prosinca. „ Krampus „ nema mjesta uz sv. Nikolu !

Djeca su dobro, da nisu ne bi nam Isus poručio:“ Ako ne budete kao djeca nećete ući u Kraljevstvo Božje!“ Stoga djecu nagraditi prigodnim poklonima!

SVETA LUCIJA ( 13. prosinca)

Živjela je na prijelazu iz trećeg u četvrto stoljeće u Sirakuzi na Siciliji. Život joj je oslikan mnogim i lijepim legendama. Predaja kaže da su joj pogani iskopali oči  i na kraju ubodom mača ubili, samo  zato što je postala kršćankom . Lucija je zaštitnica očiju, vida i očnih bolesti.

Većina naših ljudi upravo na blagdan svete Lucije sije žito u tanjure!

BADNJAK   ( 24. prosinca )

Riječ „Badnjak“ je staroslavenskog porijekla „ badanjati“ što je značilo bdijeti! Badnjak su se zvala i tri poveća panja koje su nekoć stavljali na oganj da griju „ kuću“ – sobu za dnevni boravak, čitavu noć. U mom rodnom kraju u Badnjoj noći svjetla gore čitavu noć. Pogani su u Badnjoj noći, 24. prosinca, slavili poganskog boga Mitra, boga Sunca. Kršćani su, nakon što je car Konstantin  313. godine ,tzv. „ Milanskim ediktom“ , kršćanstvu dao pravo javnosti, izabrali upravo taj nadnevak za slavlje Božića jer je to najduža noć u godini. Krist je upravo to svjetlo koje je došlo na svijet da rastjera tamu ovog svijeta! Otuda četiri adventske svijeće na Adventskom vijencu, svjetla „ Babe Luce“ i slični običaji.

Kristov dolazak želimo i ove godine dočekati budni. Stoga i rekosmo:

„BDIJTE I MOLITE! „ poput pet mudrih djevica,  koje su budne dočekale ZARUČNIKOV DOLAZAK!

 

Share
 

Dodaj komentar

Sigurnosni kod
Osvježi

 

Kolumne: Mario Filipi, dipl. pol.

Hrvatska i svijet
Kolumne: Mario Filipi

Kolumne: Prof. Ante Gradiška

Caro diario!
Kolumne: Prof. Ante Gradischa

LAG Zapadna Slavonija
 
Otvoren novi caffe bar u Benkovićevoj 16
 

Pomozite pronaći nestale

Klikni za više informacija
Nacionalna evidencija nestalih osoba