Caro diario - 126 PDF Ispis E-mail
Autor prof. Ante Gradiška   
27. prosinca 2017.

NEOFEUDALIZAM – NEOKAPITALIZAM – NEOLIBERALIZAM.

M  (nastavak).

M O S T  (ali ne onaj na rijeci Kwai)

Pomalo neozbiljna prispodoba u zagradama možda bi mogla čitatelje u startu navesti na krivi trag – naime, da ovaj napis ironizira ili čak omalovažava hrvatsku političku stranku „Most“. Ni govora – potpisnik ovih redova iskreno vjeruje da je upravo „Most“ JEDINA politička stranka u Hrvatskoj čija se ideologija zasniva na tradicionalnim moralnim načelima, a upravo zato je ta stranka podjednako trn u oku i ljevici i desnici, koliko god se ovakva premisa doimala kao „drveno željezo“. Današnja hrvatska „ljevica“ definitivno se srozala na ponižavajući položaj samozatajne pudlice sekularnih fundamentalista (čitaj: EU-nedemokracija), pa njezini čelnici, umjesto da ne silaze s barikada otpuštenih radnika (naravno, i radnica), gube vrijeme i energiju u beskrajnim saborskim bitkama, iako je rezultat unaprijed poznat. Zvuči suludo, ali je, nažalost, istinito da današnje ideološki nabrijane feministkinje, za razliku od nekadašnjih sufražetkinja, ne j... – s oproštenjem!  - svoje ugnjetavane „rodne“ posestrime „ni za suvu šljivu“, iako do besvijesti „palamude“ o pravima žena, koja su ionako rezervirana za privilegiranu manjinu (zna se koju). Drugim riječima, to znači da su upravo ove uglavnom fizički neugledne ženske srozale šikanirane i s posla otpuštane radnice na status građanki drugog reda, doživljavajući kolektivni ideološki orgazam prilikom svake uspjele Gay Pride parade.

Ovakva umobolna harakiri-politika (kvazi) ljevice doista ne zaslužuje bilo kakav komentar, pa ćemo se sa zadovoljstvom vratiti naslovu našeg napisa, tj. „Mostu“. Neki su možda to već i zaboravili, ali „Most“ je najprije koalirao sa SDP-om, a ta se politička mezalijansa, kojoj dobro pristaje ona već legendarna definicija nekadašnjeg (iz bivše „Juge“) pozamašnog makedonskog političara Vasila Tupurkovskog („neprincipijelna koalicija“), iz nikad sasvim objašnjenih razloga naprasno raspala. Pretpostavka je potpisnika ovih redova da je „Most“, koji je prije svega kršćanskim svjetonazorom – koji nužno promiče moralni svjetonazor i socijalnu pravdu (poput aktualne vlasti u Poljskoj, koju pervertirana politička žgadija na čelu EU-nedemokracije doživljava kao ideološku baba-Rogu!) – determiniran kao stranka koja ne pristaje na „šibicarsku“ političku trgovinu, prekinuo taj politički poker i izišao iz pregovora.

Izgleda da u tim stranačkim pregovorima nije došlo ni do one ljudske empatije koja je neko vrijeme iskrila između Račana i Budiše, ljudi koji su u bivšoj državi bili na potpuno različitim političkim pozicijama, ali im je decentnost u ophođenju (dio kojega je, naravno, bio i politički eros) omogućavala da uspostave odnos međusobnog pristojnog uvažavanja (avaj, to je u današnjoj politici „zadnja rupa na svirali“). U svakom slučaju, u pregovorima između Milanovića i Petrova nešto je gotovo preko noći puklo, pa je kratkotrajna mezalijansa završila u stilu srbijanske uzrečice – „puče fudbal, raspade se klub“).

Kolikogod je Milanovićev „drčni“ i ponekad svađalački gard možebitno utjecao na ishod pregovora vjerojatno je u „Mostovoj“ pregovaračkoj ekipi tinjala sumnja u mogućnost uspješne koalicije sa strankom sasvim drukčijeg ideološkog svjetonazora. Neke detalje daljnjeg razvoja događaja ćemo inače  izostaviti – ne namjerno, već zbog neizbježnoga zaboravljanja nekih detalja. U svakom slučaju, koalicija između SDP-a i Mosta se raspala, a uspostavila se koalicija između HDZ-a i Mosta, koju je desni dio hrvatske političke scene percipirao kao „prirodnu koaliciju“. Da skratimo priču, nova koalicija raspala se u živosipnom periodu Karamarkove vladavine – najnepopularniji hrvatski političar (njegov  anemični nasljednik Andrej Plenković u rekordnom ga je roku „prešišao“ u toj nezahvalnoj ulozi!) na prilično se kulturan način povukao iz politike, a tada vjerojatno ni on sam nije mogao ni pomisliti da će neočekivano brzo dobiti „dostojnog“ zamjenika, koji će od „crnog“ Marka zasluženo preuzeti štafetu najnepopularnijeg političara.

Prije nego što dođemo do huliganskog izbacivanja Mosta iz vladajuće koalicije (taj detalj zaslužuje poseban osvrt) ne smijemo zaboraviti ni onaj period privremene vlade pod vodstvom kanadskog poduzetnika Tihomira Oreškovića, kome taj neoprezni izlet u politiku zaista nije trebao, ali... Uvijek nasmiješeni (i, naravno, bogat – bogatstvo samo po sebi nije zločin, čovjek može biti i bogat i pristojan) Orešković pristao je ući – kako kažu Splićani – „u kašetu brokava“ (tj. čavala), po svemu sudeći iz dobroćudnog razloga da se zemlji u kojoj je rođen oduži prihvaćanjem neugodne obveze vodećeg političara, koji će, zajedno sa svojim politički iskusnijim suradnicima, voditi zemlju onako kako najbolje zna. Jedan gotovo zaboravljeni detalj ukazuje na bitnu razliku između njega i Plenkovića – naime, svog je ministra (ne sjećam se više čega) Šprlju Orešković dirljivo iznenadio time što mu je, nakon što je prethodno doznao da je ovaj postao otac, poklonio prije početka sastanka vlade pred svima plišanoga medu. Usporedba s njegovim nasljednikom Plenkovićem – kojemu je uzor onaj ljigavi starkelja iz „kule bjelokosne“ u Bruxellesu, Jean-Claude Juncker1 – sve je samo ne slučajna! Da usput ne zaboravimo Most – stranka je tada također glasovala za smjenu Oreškovića, a razlozi za to su bili – koliko se danas toga sjećam – sasvim plauzibilni: Orešković je, kao čovjek potpuno neiskusan za snalaženje u političkoj „močvari“, doista bio privremeno rješenje, pa mu je izlaz iz političke arene zasigurno bio „spas u zadnji čas“.

Vratimo se na trenutak unatrag – iako danas gotovo nitko, osim aktera propalog sporazuma, ne zna zašto se raspala unaprijed na to osuđena politička mezalijansa SDP-a i Mosta, jedno je ipak sasvim sigurno: osnovni uzrok raskida mogla je biti jedino nepomirljiva različitost svjetonazornih uvjerenja. Po svoj prilici razlog nije bio ni taj što bi „mostovci“ možebitno prigovarali SDP-ovcima da previše „pjevaju borbene“, jer su čelnici Mosta previše lucidni da ne bi shvatili kako su upravo oni odbacili postulate klasičnog socijalizma iz prvog slova njihova skraćenog naziva. A za političku stranku koja je, poput još jedino vladajuće garniture u Poljskoj, iskreno odana zasadama katolicizma2, a koje u politici podrazumijevaju privatnu i društvenu moralnost, bilo je neprihvatljivo, pored možda nekih drugih razloga ideoloških nesuglasica, SDP-ovo uvlačenje u neku stvar (u skladu sa strogim naputcima iz briselskog političkog kupleraja) raznoraznih privilegiranih uličnih bukač(ic)a, zbog novca koje EU-antidemokracija i njezini klonirani ovisnici (talijanski filozof Paolo Flores d'Arcais nazvao je takvo stanje „dobrovoljnim kmetstvom“) neumorno upumpavaju u njihove trijumfalne Gay Pride parade, sirotinja u pokrajnjim ulicama ruje po kantama za smeće3, a nerijetki bogibokme i umiru od gladi! Uostalom, SDP sve više i sve brže gubi svoju osnovnu partijsku bazu, sastavljenu od „radnika, seljaka i poštene inteligencije“, pa kako je onda stranka mogla očekivati da će (više ikada) na izborima pridobiti upravo onu strukturu glasača koju je upravo ona bešćutno odbacila, na prvi mig „velikog brata“ iz Bruxellesa.

Prije nego što dođemo do ključnog detalja ovog diskursa, krenimo od onog što je u njemu najvažnije: Most je danas moralna vertikala hrvatske politike, ne samo u zemlji u kojoj djeluje kao politička stranka, već i na čitavom kontinentu, na kojem se do sada jedino Poljska na izborima usudila oduprijeti lukavo razrađenom teroru programiranog ideološkog ludila. To što danas i vladajuća politička garnitura u Poljskoj i Most kao stranka u Hrvatskoj funkcioniraju na zasadama  katoličke eshatologije ne znači da čovjek mora biti katolik da bi bio dobar – naprotiv, on mora biti dobar da bi bio katolik (ili, naravno, pobornik bilo koje druge vjerske konfesije). Ako je pak „moralna vertikala“ ipak prejak epitet, potrudit ćemo „u hodu“ pronaći neki možebito umjereniji izraz, a u međuvremenu ćemo pokušati da zadanu temu apsolviramo in medias res.

 

Dakle, nakon što su čelnici Mosta u teškim pregovorima sa SDP-om (i njegovim tadašnjim političkim partnerom, HNS-om, koji se u konačnici, s izuzetkom poneke časne iznimke kao što je Anka Mrak Taritaš - pokazao kao „poturica gori od Turčina“, uvijek spreman prodati se za „Judine škude“!), vjerojatno došli do zaključka da im je ideološki i svjetonazorno ipak bliža stranka katoličke provenijencije (koja bi se samim tim morala zasnivati na striktno moralnim zasadama)  oni su, po svemu sudeći, u skladu s onom dalmatinskom izrekom „daj dite materi“, vjerojatno u najboljoj namjeri prihvatili koaliciju s HDZ-om, nadajući se iskreno da će takva biti sve samo ne „neprincipijelna“. Otrežnjenje je, međutim, došlo mnogo ranije nego što je to itko mogao očekivati. Nakon što je stranka s dostojanstvenom mirnoćom otrpjela birtijaške „duhovitosti“ oko ovjere dokumenta kod javnog bilježnika, čime je njezin čelnik Bože Petrov pokazao da, kao čestit i ozbiljan političar, podjednako ozbiljno doživljava službenu „papirologiju“ kao i politiku, vrlo brzo je došlo do situacije u kojoj se Most na svojoj koži nažalost uvjerio što se događa onome (ili onima) „tko s đavolom tikve sadi“.

U obilju loših vijesti ne sjećam se više što je izazvalo čelnike Mosta da ultimativno zatraže smjenu ministra Marića. Upravo zbog tog nedostatka relevantnih podataka ovim važnim segmentom prijepora nećemo se ovdje baviti, već nečim neusporedivo važnijim! Doslovno je neshvatljiva silenzio stampa i elektronskih medija o najvećem Plenkovićevom političkom krimenu – bezočnoj suradnji s Miloradom Pupovcem!4

(Zbog neizbježne dužine prve i četvrte fusnote ostatak teksta moramo prebaciti u sljedeći broj CAJTuNGa!)

Share
 
Povezani tekstovi :

» Caro diario - 126

NEOFEUDALIZAM – NEOKAPITALIZAM – NEOLIBERALIZAM.Zašto smo ova tri pojma stavili pod „zajednički nazivnik“? Jednostavno zato jer je diskurs o njima – čak i u najsažetijoj formi – nužno toliko opširan da podrazumijeva otprilike...

» Caro diario - 125

(UVODNA  NAPOMENA: Stjecajem određenih „tehničkih“ okolnosti nastavak odrednice „Metajezik neokapitalizma i sekularnog fundamentalizma“ /CAJTuNG 123/, kao i odrednice naslovljene „Monti monta sulla montagna“ /CAJTuNG 124/ nisu...

» Caro diario - 124

MAMA EUROPA - MAMA TINAOtprilike sredinom siječnja naišao sam na regionalnom TV-programu na dokumentarni film mlade slovenske redateljice, pod naslovom „Mama Europa“. Pred 2-3 godine gledao sam i njezin, također dokumentarni, film naslovljen...

» Caro diario - 123

MANIFEST  KOMUNISTIČKE  PARTIJEPojam iz naslova, danas poznat pod skraćenim nazivom „Komunistički manifest“ napisali su Marx i Engels krajem 1847. godine, a objavljen je u veljači u Londonu sljedeće godine. Prema navodima iz petog sveska...

» Caro diario - 122

LIJEVI   CENTAR  (nastavak)Stjecajem okolnosti, u razmaku između dva broja CAJTuNGa, onog prošlog, u kojem je objavljen i moj prilog „LIJEVI  CENTAR (centrodestra) i ovoga koji upravo čitate, u Hrvatskoj je došlo do turbulentne političke...

» Caro diario - 121

LIBERALIZAM  PO  NILSU  MIKMARU  (nastavak)éAko se sjećate, na samom kraju našeg teksta smo rekli (otprilike) da je nužno uzeti predah od raščlambe Minkmarovih ideoloških nebuloza i nastaviti je sljedeći put. Prisjetimo se i toga da je...

» Caro diario - 120

LIBERALIZAM  po Nilsu  Minkmaru (ili NEOLIBERALIZAM)(Stjecajem okolnosti, upravo u vrijeme kad smo u „Prilozima…“ došli do drugog pojma pod slovom L naišao sam u „Spiegelu“ od 12. ožujka na članak Nilsa Minkmara, odnedavno nažalost...

» Caro diario - 118

KAKO JE NESTAO "HRVATSKI RADIŠA"?Pojam "Hrvatski radiša" nisam obradio pod slovom H iz jednostavnog razloga zato jer sam o tome napisao osvrt u "Zadarskom listu" još 7. kolovoza pretprošle godine, pa sam nastojao izbjeći da dva puta pišem o...

» Caro diario - 117

GAY PRIDE NA SOVJETSKI NAČIN (humoreska)(Kao što ste i sami primijetili, počesto mi se u ovim "Prilozima..." događa da namjerno prekinem abecedni niz da bih ubacio temu koja mi se čini zanimljivijom – a posebno aktualnijim od one koja slijedi...

» Caro diario - 116

"JUGOPLASTIKA" (ne samo košarka)Stjecajem okolnosti, prilog o košarkaškom klubu iz Splita koji je pod imenom "Jugoplastika" 80-ih godina bio jedna od najboljih momčadi u Europi (a danas, pod imenom "Split" – što joj je bilo izvorno ime –...

Dodaj komentar

Sigurnosni kod
Osvježi

Kolumne: Mario Filipi, dipl. pol.

Hrvatska i svijet
Kolumne: Mario Filipi

Kolumne: Prof. Ante Gradiška

Caro diario!
Kolumne: Prof. Ante Gradischa

LAG Zapadna Slavonija
 
Otvoren novi caffe bar u Benkovićevoj 16
 

Pomozite pronaći nestale

Klikni za više informacija
Nacionalna evidencija nestalih osoba