Hrvatska i svijet - 87 PDF Ispis E-mail
Autor Mario Filipi   
05. prosinca 2011.

SVJETSKA BANKA JE TRULA DASKA

Jeste li kada hodali po neuređenim predjelima izvan normalne civilizacije i naišli na potok preko kojega je bila prebačena brv - daska za prijelaz. Zacijelo vam je kroz glavu morala prozujati misao - ako stanem na dasku, hoće li me ona izdržati? Je li možda trula? Neki bi stali na nju na samom početku i skakali bi li se domogli dragocjene informacije – je li dovoljno jaka? Tko se odluči riskirati, može pasti. Ako je jako duboko, pad može biti koban. Dilema je: krenuti i skratiti put i riskirati pad ili krenuti okolo, sporije ali sigurno.
A što biste mislili kada biste opazili da vam netko namjerno postavlja trulu dasku ne bi li vas namamio na pad jer biste onda duže vrijeme ostali na tome mjestu i bili ovisni o onome tko će vas spasiti, a nakon toga bili biste mu "dužni"? Vjerojatno biste bili silno ljuti i željeli tu osobu zgrabiti za vrat.

Upravo tako nešto događa se našoj Domovini danas, u drugom desetljeću 21. stoljeća, i to, vidi slučajnosti, usred predizborne kampanje. Stižu nam razni stručnjaci i analitičari, domaći i strani, sve odreda vrhunski ekonomisti, doktorske titule lete na sve strane i – otkrivaju nam tajne koje mi, ovako priglupi, možda nikad bez njih ne bismo mogli shvatiti.
Prva duboka i nedokučiva tajna je da imamo 1,2 milijuna umirovljenika, a samo 1,5 milijuna onih koji rade. Druga velika tajna je da su mirovine sve manje u odnosu na plaće, a treća da će biti sve manje ako se "nešto ne poduzme".

A što bismo to trebali poduzeti? Naravno, smanjivati, rezati, oduzimati, "stezati remen", neki bi po istočnom uzoru rekli "kresati". Što bismo time dobili? Otprilike to da mirovine ne će više jako padati, ali malo ipak moraju. I tako ćemo stalno biti zarobljeni u "regionalnoj" bijedi i jadu.

SVJETSKA BANKA BI NAS "POREPUBLIKOSRPSKILA"

Najizravniji, a ujedno i najbezobzirniji scenarij naše bijedne budućnosti dala nam je Svjetska banka i njezin hrvatski čelnik Zoran Anušić. Po toj "svjetskoj" viziji u mirovinu bi se išlo tek sa 67 godina, a odlazak prije tog roka bi trebalo "destimulirati", dakle obezvrijediti rad onih koji odlaze ranije. Zatim bi trebalo da tzv. "povlaštene mirovine" brže ili sporije "konvergiraju" prema "onim drugim" mirovinama, tj. da ih se iz godine u godinu drastično smanjuje. Ali da je barem tu kraj. Minimalne mirovine koje danas iznose oko 1.100 kuna trebalo bi prepoloviti na 550 kuna(!!!), čime bismo se, veli g. Anušić, izjednačili s "europskim prosjekom". Ali sve to nije dovoljno. Treba još dodatno opteretiti plaće onih koji danas rade (izgleda da su sada premalo opterećene) i za drugi stup odvajati 10 umjesto dosadašnjih 5 posto. I što dobivamo na kraju te torture? Dobivamo mirovinu nešto manju nego danas koja dalje više – ne će padati! Dakle, svjetska banka nam nudi ulazak u život sličan onome u "Republici Srpskoj" i da tako za uvijek ostane. Uzgred Svjetska banka se ni ne trudi dati odgovor kuda ćemo s nezaposlenim mladima dok čekaju da "metuzalemi" dočekaju svoj 67. "ročkas".

Naravno, priča o tome da njemački, engleski i talijanski, pa i slovenski umirovljenici imaju minimalnu mirovinu 75 eura ili 65 funti je toliko jadna, da joj se ne možemo ni nasmijati. Za ilustraciju možemo samo navesti da Švedska ima tzv. "narodnu mirovinu" koju dobivaju oni koji iz nekog razloga nikada nisu ništa radili, a ostarili su. Ona iznosi 4.500 kuna. Naravno da Hrvatska nije Švedska, ali nije ni osam puta zaostalija od nje.

Sve nam to govori da nije "zdravo" osloniti se ni na jednu svjetsku financijsku instituciju, jer njima nije do toga da pomognu državama, nego svojim gazdama, a to su najbogatiji financijaši svijeta. Njihov je pak interes da su države stalno jadne, u dugovima i krizi, a oni da su neprestano tu, da stalno nude "pomoć" i tako trajno piju krv svojim žrtvama. Dakle, osloniti se na Svjetsku banku, MMF ili neko slično društvo isto je što i stati na trulu dasku prebačenu preko dubokog jarka.

POVLAŠTENI ČETNICI I "PARTIZANSKE BEBE"

Kada je riječ o tzv. "povlaštenim mirovinama", tu imamo nekoliko perverzija. Prva se sastoji u tome tko je sve u tom krugu. Danas se mnogi obaraju na hrvatske branitelje, bez čije žrtve mi ne bismo mogli ni razgovarati jer bismo većinom bili u nekoj od jama širom lijepe naše i okolice, kao što se dogodilo našim predcima 1945. godine.
Zatim su tu saborski zastupnici, akademici, sudci vrhovnog suda, rudari i radnici izloženi utjecaju azbesta. Za njih, osobito za ove posljednje, ima argumenata za takav status.
No, pogledajmo tko se je u to društvo još ugurao. Oko 40.000 boraca NOB-a od kojih su većina "lažnjaci", jednostavno zato jer su rođeni iza godine 1926, koja je i u bivših državi bila granična, a oni koji su u novu vojsku mobilizirani nakon listopada 1944. nije im priznat status borca NOB-a. Drugim riječima, u vrijeme njihovog rata bili su djeca, a neki i bebe.

POVLAŠTENI MASOVNI UBOJICE OD 1941. - 1945.

Osim svega ostalog, njih nitko ne pita o zločinima koje su počinili i 1941. prilikom četničke pobune zvane "ustanak", kao i 1945. Kada je trebalo pobiti dovoljno Hrvata da se hrvatska nacija zatre (genocid). "Povlaštene mirovine" bez ikakvih smetnji primali su mnogi pokojni monstrumi kao što su Simo Dubajić, Đoko Jovanić, Milka Planinc, kao i još živi Rade Bulat. Do kraja svog života takvu mirovinu je primalo je i čudovište iz Kočevskog Roga Ante Čepić iz Makarske kojeg je Tito na Bledu kao na olimpijskim igrama nagradio zlatnom medaljom za ubojstvo 3.800 ljudi u samo desetak dana. Nitko ništa ne pita ni za čudovišta kao što su Ljubo Periša iz Šibenika, Ado Dragić iz Zaostroga i još neki istaknuti "drugovi" koji su pobili između 1.000 i 3.000 ljudi na Kočevskom Rogu i to nožem, sjekirom i vatrenim oružjem. A što je tek s ostalim stratištima? Tko je god od njih živ, prima "povlaštenu mirovinu" praveći tako "fino društvo" nama, hrvatskim braniteljima.

Nadalje, "povlaštene mirovine" primaju i svi članovi Saveznog izvršnog vijeća (jugovlade), kao i svih središnjih državnih i partijskih organa bivše države, tzv. "savezni kadar". Posebna "poslastica" je činjenica da takvu mirovinu dobivaju i svi oficiri jugovojske. Ima li među njima i ratnih neprijatelja (četnika)? Odakle se isplaćuje mirovina Veljku Kadijeviću, Branku Mamuli i ostalim biserima jugosoldateske? Uzgred, Veljko Kadijević je bio i na Kočevskom Rogu, a u tu sramotu upleten je i Budimir Lončar, još uvijek aktivni predsjednikov savjetnik. Na visokim položajima ima i novijih zlotvora koji su pokušali uništiti državu koja je sada prema njima tako galantna, kao npr. Vojislav Stanimirović i Veljko Džakula. I u takvoj situaciji mnogi se ipak usuđuju spominjati hrvatske branitelje kao neki teret za državu.

"MINIMALCI" I ISPLATE "NA CRNO"

U zakučastoj igri brojeva koje malo tko razumije, a gotovo nitko ne može provjeriti njihovu točnost, vrli ekonomisti uopće ne spominju prave probleme zbog kojih su umirovljenici siromašni, a i previše ih je.

Dok se sa svih strana sipa paljba na hrvatske branitelje, osobito invalide Domovinskog rata, nitko ne primjećuje lažne invalide rada. Nedavni varaždinski slučaj samo je mala mrvica te bezobzirne drskosti koja se događa trajno, desetljećima, u obje države (ranijoj i sadašnjoj). Pri tome nitko niti približno ne zna koliko ima potpuno ili uglavnom zdravih ljudi koji "po vezi" imaju visoke postotke invaliditeta, a hrvatskim braniteljima se "mikroskopom" gleda jesu li ranjeni od metka ili od kamena, te imaju li doista PTSP ili ne.

Nitko ne spominje isplate "na crno" koje se masovno događaju i danas, pa "gazda" uz privolu radnika isplaćuje 6.000 ili više kuna, a službeno prijavljuje 2.500 kuna. Mnogi od siromašnih umirovljenika koji danas lupaju svim oružjima po državi cijeli su život uplaćivali minimalne svote ili čak ništa. To su ponajprije obrtnici, poljoprivrednici, umjetnici, "face" s filma i estrade, pa i slobodni novinari. Mnogi od njih zarađivali su enormno, vozili skupe automobile, tjerali luksuz i bahatili se pred očima sirotinje. Sada su oni vlastitom krivnjom postali sirotinja, ali sada im je kriva država.

Dok se ne riješe ti stvarni problemi, nikakvi instituti ni svjetske i druge banke ne će moći naći rješenje. Time što pomoću svojih poltronskih medija mašu pred očima javnosti navodnim "privilegijama" branitelja mogu samo za neko vrijeme skrenuti pažnju s pravih problema, a nakon nekoliko godina pravi uzrok zla ponovo će nas sve mlatnuti po glavi pokazujući gdje je i koliki je.

"MALI BOGOVI" UNIŠTAVAJU RAZVOJ

Na posljetku, ni jednom ponuđenom analizom vrhunski ekonomisti nisu ni pokušali ponuditi rješenje kako smanjiti broj umirovljenika, odnosno kako privući mlade i zdrave umirovljenike koji su u velikom broju protiv svoje volje morali otići u mirovinu da se vrate na posao. Jedino je Anušić dao ponudu svjetske banke. Mirovine treba tako srozati da će ljudi, osobito hrvatski branitelji, morati otići raditi da spase goli život. Eto što je sve spreman izreći i napisati za šaku dolara čovjek koji se diči time da je i sam bio branitelj. Ali, sve to ipak realan život. Na posljetku, i Juda je bio Isusov apostol, pa ipak na kraju nije ispao pozitivac.

Nitko ni jednom riječju nije spomenuo da niti jedna vlada nije ni pokušala riješiti problem okorjele, zlobne, zavidne i korumpirane administracije na svim nivoima, osobito na lokalnom i županijskom. Nitko niti ovlaš nije spomenuo da je Hrvatska velikim dijelom prazna, nenaseljena i neuređena država s pustim poljima i divljim šumama. Nitko nije spomenuo ni da su nam otoci i dio obale potpuno opustošeni i izloženim korovu, smeću i devastaciji svih vrsta, jer država nije normirala što se gdje smije, a što ne. Jednostavnije joj je bilo sve svuda zabraniti, tako da jedini "pošteni" ljudi zapravo budu -besposličari. Nitko nije spomenuo kakav je zločin napravljen i još se radi prema vrijednoj i moćnoj hrvatskoj dijaspori čiji su ljudi dobrim dijelom platili rat, a onda su pri pokušaju da nešto ulože u Domovini bezobzirno otjerani, a poneki i opljačkani. Niti se ne pokušava slomiti moć raznih "malih bogova" koji su se ustoličili gotovo u svakoj općini. O tim stvarnim problemima, odnosno rješenjima koja doista mogu trajno riješiti problem mirovinskog sustava, svi šute. Glavno da visi Pedro, a to je ovaj put hrvatski branitelj, po tko zna koji puta ponovo - žrtva.

ZASTUPNICI SMIJU NEKAŽNJENO "PRODATI DRŽAVU"

Svađa oko imuniteta zastupnika Jovanovića iznjedrila je veliku rupu u Ustavu. Nije civilizirano nazivati političkog protivnika "kriminalnom grupom" ili slično, ali bezvezno je i da se moćna stranka ponaša kao uvrijeđena djevica kojoj je netko rekao da je drolja.

Otužna svađa oko uvrede zastupnika Jovanovića koji je svoje političke protivnike nazvao "kriminalnom organizacijom" odvela nas je na neočekivanu stranu. Za nas obične građane to je sve nevažno, ali je svađa iznjedrila golemu rupu u Ustavu Republiku Hrvatske na koji se pozivaju SDP-ovci. I doista – članak 75. stavak 2. Ustava, vjerovali ili ne, glasi:
"Zastupnik ne može biti pozvan na kaznenu odgovornost, pritvoren ili kažnjen za izraženo mišljenje ili glasovanje u Hrvatskom saboru".

Dakle, teoretski se u Saboru može stvoriti većina koja može "prodati državu" i nitko ih ne smije pozvati na odgovornost. Doduše, doslovno to ne mogu učiniti jer im "smetaju" drugi članci koji se odnose na teritorijalnu cjelovitost države, ali zato bi mogli prodati vodu, šumu, otoke ili rude, što su u manjoj mjeri čak i učinili (INA) i nitko ni za što ne mora odgovarati. To je golema rupetina u Ustavu koju bi bilo dobro zatvoriti prije nego nezasitna masonska zvijer ispruži svoje ralje prema hrvatskom blagu, a "šuške" za "podmazivanje" ti tipovi imaju u izobilju, jer su ju zaradili u državama koje su već uspjeli "oguliti".

Sve u svemu, nismo baš puno napredovali od 1990. godine. Dok nas napadaju pohlepne aždaje željne samo moći i novca, mi se ponašamo kao čovjek kojega grize zmija i dok su njezini zubi duboko zariveni u njegovo meso, on ju tuče po – repu.

Share
 
Povezani tekstovi :

» Hrvatska i svijet - 126

KAKO „RAZBAŠTINITI“ HRVATE? Mnogi u našem okružju, pa i u „velikom svijetu“, ne mogu Hrvatskoj oprostiti što uopće postoji, još više što se je već preko četvrtine stoljeća održala i nije propala, a posebno što je među...

» Hrvatska i svijet - 125

RUSI BI NAM ODUZELI ZEMLJU, A BALKANSKI „JUGOSLOVENI“ – JEZIK Hrvatska je doista „u modi“. Tko se sve ne osjeća pozvanim da ju malo „očerupa“? U javnosti je potpuno zaboravljena sudbina INE, kao da se je ta priča...

» Hrvatska i svijet - 124

KAD SE RUŠE MITOVI, BIJESNE ONI KOJI SU IH STVARALI   Udarna novost bez konkurencije u svjetskim razmjerima na kraju prošle i početkom ove godine bila je povijesna pobjeda Donalda Trumpa na američkim predsjedničkim izborima. Trump je...

» Hrvatska i svijet - 123

„KOMŠIJE“ URLIČU – MIRIŠU IM „USTAŠKE PARE“ Kada je osvanula nova 2016. godina, imali smo tako čudnu situaciju kakva nikada ranije nije bila zabilježena u Hrvatskoj. Gotovo dva mjeseca nakon izbora još nismo imali vladu, nego samo...

» Hrvatska i svijet - 122

POKUŠAVAJU NAS PONOVO GURNUTI NA DNO Kada je država u totalnoj „banani“, a ljudi u potpunoj bijedi i depresiji, svjetski zli „vladari“ zadovoljno „trljaju ruke“. Njima to znači da će s vremena na vrijeme idiotska vlada biti...

» Hrvatska i svijet - 121

AKO „ZAKUHA“ BOSNA I HRVATSKA ĆE SE TRESTIKako vrijeme brže prolazi, „velike sile“, ali i one manje, osobito naši prvi „komšije“ na istoku, pokazuju sve veći interes za Hrvatsku. Naravno, to je negativan interes, vođen samo željom...

» Hrvatska i svijet - 120

SRPANJSKI „DERNECI“ PUNI MITOVASrpanj je tradicionalno mjesec različitih partizanskih i velikosrpskih „derneka“ koji se događaju uglavnom u junačkoj hrvatskoj regiji koja se zove Lika. Po njihovom ponašanju neupućeni promatrač bi mogao...

» Hrvatska i svijet - 119

SA SVIH STRANA NAVALJUJU NA HRVATSKU Doista se čini da su se svi demoni ustremili na našu domovinu. Tek smo malo zaboravili ružne epizode koje su nam priredili „mudraci“ iz međunarodnih nogometnih foruma „bičujući“ svakoga tko je...

» Hrvatska i svijet - 118

JESMO LI U MIGRANTSKOJ MIŠOLOVKI? Oduvijek je Hrvatska bila na povijesnim križanjima najmoćnijih svjetskih supersila. Preko nas se one međusobno natječu, a svakoj od njih bi bilo najdraže kada nas Hrvata uopće ne bi bilo. U tom slučaju bi se...

» Hrvatska i svijet - 117

VLADA JOŠ VOZI "U PRVOJ"Zima i proljeće ponašaju se u našoj državi približno kao vlast i oporba. Vladaju zajedno miješajući se jedan drugom u posao. Kao što u doba kasne zime proljeće ponekad zavlada, a onda noću opet zima malo stisne,...

Dodaj komentar

Sigurnosni kod
Osvježi

Kolumne: Mario Filipi, dipl. pol.

Hrvatska i svijet
Kolumne: Mario Filipi

Kolumne: Prof. Ante Gradiška

Caro diario!
Kolumne: Prof. Ante Gradischa

LAG Zapadna Slavonija
 
Otvoren novi caffe bar u Benkovićevoj 16
 

Pomozite pronaći nestale

Klikni za više informacija
Nacionalna evidencija nestalih osoba