Hrvatska i svijet - 89 PDF Ispis E-mail
Autor Mario Filipi   
11. travnja 2012.

ULAZIMO U EU KROZ PROPALI REFERENDUM

Nitko do sada nije tako prezreo i ponizio Europsku uniju kao Hrvati odazivom od 43% na nedavnom referendumu, a ipak svi "uživaju u carevom novom ruhu" prikrivajući tako svoju vlastitu golotinju

Čestitke, šampanjac i zagrljaji pljuštali su na sve strane nakon "uspjelog" referenduma na kojemu se je "preko dvije trećine građana" izjasnilo za Europsku uniju. Naravno, tko je god završio osnovnu školu zna izračunati postotke, pa mu je jasno da je za Europsku uniju glasalo 29% hrvatskih građana s pravom glasa, dakle manje od jedne trećine. Da će to biti tako znalo se je i ranije, što dokazuju ustavne promjene kojima se i takav defektni referendum proglašava važećim.

Drugim riječima, referendum je morao proći voljom glavešina Europske unije, kao i naših domaćih stranaka. Što misle građani nikoga nije briga. Zamislite idiotarije! Za relativno manje važne zakone koji se unutar države lako mijenjaju potrebna je dvotrećinska većina, a za odricanje od suvereniteta države može bilo kakav postotak. Građani su referendum zapravo bojkotirali, ali on je ipak "uspješan".

Sad kada to znamo prisjećamo se izjave Rockfellera koji je nekoliko mjeseci prije predsjedničkih izbora 2000. godine otvoreno izjavio da zna da će novi predsjednik biti Stjepan Mesić koji je tada imao manje od 2% potpore građana. Nije mu čak znao izgovoriti ime i prezime, ali je znao da će biti predsjednik.

Sada potpuno drukčije svjetlo pada i na neke ranije izbore na kojima su ljudi, ogorčeni na objavljene rezultate, u manjim mjestima gdje je to moguće, potpisali uz prilog broja osobne, da su glasali za jednu stranku, a pobjedu je proglasila druga. Na kraju dolazimo do pitanja od kojega zastaje dah. Jesmo li ikada ikoga izabrali, ili nam majstori izbornog inženjeringa "mijese" rezultate prema volji trenutno "najmoćnijih".

Možda bismo se trebali podsjetiti da izbori nisu igra za besposlene bogataše da "ubiju vrijeme", nego prijeka potreba da se vlast mijenja bez nasilja. Naime, prije uvođenja izbora, često se je događalo da neki urotnici ubiju vladara, a nisu bili rijetkost ni "ratovi za prijestolje" s velikim brojem mrtvih i ranjenih, koji su se vodili i u Hrvatskoj. Ako se dakle rezultati izbora "siluju" i time se onemogućuju pravi izbori, put vodi natrag prema ubojstvima. Bilo bi nam svima bolje vratiti se normalnim izborima. Ali ovaj najnoviji referendum, tek drugi u 21 godinu postojanja Republike Hrvatske, jako je loš primjer i putokaz prema nevoljama.

ŽELIMO LI BITI GRČKA ILI ISLAND

Ljudi su po prirodi pohlepni. To nam je u genima od vajkada. Ali nije ta mana kod svih jednaka. Grci na primjer vijekovima žele živjeti glamurozno, na visokoj nozi, ali bez pokrića, na tuđi račun. Zato od davnine postoji doskočica "dužan k'o Grčka". Ali kada dug dođe na naplatu, umjesto da skupe glave i zajednički se izvuku iz "crvenog", oni štrajkaju, pale, ruše, tuku se s policijom, prave golemu štetu i nadaju se da će nakon toga dug biti manji.

A što s tim balkanskim "zločestim djetetom radi Europska unija? Umjesto da ga "pošalje u kut" i "zabrani mu izlaske dok ne popravi ocjenu", daje mu basnoslovne darove u zamjenu za obećanje "biti ću bolji". A sin razmetni i dalje nemilice troši sve više i više tuđeg novca. Tako ukupna "pomoć" Europske unije Grčkoj raste na 300 milijardi eura bačenih u grčki bunar bez dna. Je li to kazna Božja Europskoj uniji zbog grijeha počinjenih prema Hrvatskoj? U svakom slučaju, kada vide da nikada više ne će vidjeti te bačene milijarde, Europljanima će preostati jedino da se uknjiže na grčke banke, hotele ili još nešto drugo, ako dostane.

Na Islandu žive posve drukčiji ljudi. Hladna klima učinila im je glave hladnijima, pa su realniji. Ipak, ni oni nisu mogli odoljeti sotonskom zovu lake i brze zarade kroz "šuć-muć" financijski inženjering. Nakon što je balon puknuo, nastale su goleme rupe. Pojavili su se strani pohlepni ulagači kojima je lova propala i tražili povrat nestaloga blaga, inače nema ništa od ulaska u Uniju.

I što su učinili Islanđani? Pitali su svoje građane dva puta na referendumu žele li da država vraća strancima njihov novac. Građani su oba puta odbili. Slijedno tome nisu spašavali propale banke, nego su ih pustili propasti. Za osvetu rejting agencije su Islandski rejting ocijenili kao"junk" (smeće). Ali, onda su se prihvatili posla, smanjili deficit platne bilance na minimalu, u 2011. su imali rast BDP-a za 3%, rejting im je porastao na BBB+ uz dobre prognoze. Kratko rečeno, izišlli su iz krize, a u Europsku uniju im se – ne žuri.

Pitanje za hrvatske građane: Biste li željeli da Hrvatska bude sličnija Grčkoj ili Islandu?

SIROTI NEVOLJNI HRVATI TROŠE DEVIZE NA SKIJANJU

Zanimljiviji novi vjetrovi zapuhali su i iz svjetskih centara financijske moći. Dok se nisu riješili Jadranke Kosor, stalno je Hrvatska bila "na rubu propasti", građani "kupovno nemoćni i jadni", bili smo na dnu svih mogućih ljestvica i po produktivnosti i po konkurentnosti i po slobodi medija i tko zna još po čemu. Čim je došlo do promjene vlasti, odmah je utihnula sva ta hajka. Hrvati su ne samo postali optimistični, nego im je naglo uoči Božića porasla kupovna moć, dok još uopće nije izvršena primopredaja vlasti.

Nakon Nove 2012. godine naglo je cijela kolona jadnih i sirotih Hrvata koji jedva krpaju kraj s krajem preselila u zimska skijališta širom Europe, dok kod nas domaća skijališta "dišu na škrge", Ovaj put nema ni snijega. To je doduše Božja volja i ajmo sad Boga okriviti. To je bar lako.

Ali, vidi čuda! Na Velebitu, Biokovu i Dinari snijega ima u izobilju. Razlog je jednostavan. To su planine iznad 1.500 metara visine. No tamo nitko ne gradi skijališta, iako svi znaju da je kod nas klima takva da je snijeg siguran samo na većim visinama. Pa ipak, svi se prave da "nisu odavde". A hrvatske devize klize u džepove stranih gazda. Odlaze čak i u obližnju Bosnu. Eto i prvi susjedi su pametniji od nas.

Za to vrijeme mi ulažemo golemi kapital u uređenje i propagandu za Crveni spust na Sljemenu, pa čak tamo organiziramo i Svjetski kup, iako znamo da se na Sljemenu vrlo često, pa i početkom ove godine, snijeg mora tražiti povećalom.

SNJEŽNA KRALJICA NA BRDU BEZ SNIJEGA

Pod utjecajem sjajnih uspjeha Janice Kostelić osnovana je "Sniježna kraljica". Kako romantično! Ali organizatori gotovo svake godine jedva topovima krpaju snijeg, jer je sljemenska klima ćudljiva. Na kraju, "Kraljica" je za uvijek pobjegla upravo Janici zbog koje je i izmišljena.

Posljednjih godina slalom je proširen na muške, ne bi li barem Ivica postao "sniježni kralj". Za sada niti to ne uspijeva. Daj Bože da jednom uspije prije kraja karijere našeg velikana. Ali čak i da to uspije, ostaje promašaj, jer nakon Kostelićevih hrvatsko skijanje opet odlazi u treću ili četvrtu ligu kao i prije pojave čudesne obitelji iz Gračana. A snijeg će na Sljemenu i dalje igrati igru "sad me vidiš, sad me ne vidiš".

Za to vrijeme pusti su vrhovi i visoravni Velebita u dužini od preko 100 kilometara, gdje se u svako doba zime može voziti sve uključujući i spust, a u prekrasnom okolišu južnog Velebita ima uvjeta za sve zimske sportove, dakle zemljopisno i klimatski moguće je organizirati čak i zimske olimpijske igre. Velebit ima i drugu šansu. Ako se uz Velebit sagrade moderni hoteli kakvi moraju biti uz skijaški centar, oni mogu biti aktivni i ljeti, jer je more dovoljno blizu da se k njemu može doći svaki dan i vratiti se. Tome može pripomoći i žičara koja prirodno prati skijaški centar, samo onda treba njezin drugi krak spustiti do obale. Time možemo dobiti ono što samo mi imamo, a nitko drugi nema – kupanje u vrelom Sredozemlju, a spavanje u svježim brdima. Ali za sve to smo gluhi i slijepi.

Isto tako spavaju i sniježne padine Biokova a da ih nitko niti ne pogleda. Dinara je opet svojom veličinom i ljepotom idealna za  masovnu skijašku zabavu, jer obiluje manje strmim livadama. Tamo je također idealna prilika za suradnju sa susjednom Bosnom i Hercegovinom, s kojom Hrvatska dijeli tu veličanstvenu planinu. Može biti važno i to da Hrvatska ima prisojnu (osunčanu) padinu optimalnu za vrh zime, a bosanska zaklonjena strana idealna je za produženje sezone duboko u proljeće. Uza sve to, rat je donio i nešto dobro. Rojsovi dečki probili su ceste do svih važnijih vrhova, pa ne treba trošiti tako mnogo novca za infrastrukturu.

MJERI LI SE GENOCID NOVCEM?

Nova hrvatska vlast zajedno s predsjednikom Republike Ivom Josipovićem koji je iz iste političke ekipe, već odavno stidljivo, pa onda sve glasnije najavljuje povlačenje tužbe za genocid protiv Srbije. Predsjednikov argument je da postoji mogućnost da Sud presudi nepovoljno za Hrvatsku, pa gdje smo onda?

Nova ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić sklona je kalkulirati možemo li izravnim pregovorima od Srbije dobiti više nego tužbom. Ali to su vrijednosti koje se ne mogu uspoređivati. Ne može se trgovati krvlju mučenika, jer ovdje je novac najmanja vrijednost o kojoj se radi. U igri laži i podvala nitko nije ravan Srbiji i ne može ju pobijediti. U tome su svjetski prvaci. Nama ostaje samo principijelno ostati kod tužbe.

Hoće li sud presuditi u korist Hrvatske? Strah od nepovoljne presude je kukavički. Već smo do sada imali nekoliko presuda koje su Ujedinjene narode srozale u moralni ponor. Ali moralni pobjednici nikada nisu gubitnici. Ako se međunarodni sud još jednom ponizi i ne prizna da je genocid ubojstvo nekoliko tisuća nemoćnih ljudi, bolesnika, invalida, staraca i djece, odvođenje ljudi u koncentracijske logore u drugu državu i "etničko čišćenje" okupiranog teritorija masovnim ubojstvom cijelih sela na preko 100 mjesta širom države, to nipošto nije poraz, nego moralna pobjeda žrtve. Takve presude njihovi tvorci prije ili kasnije skupo plaćaju.

Hrvatska se ne smije bojati istine. Naprotiv – istinu treba na daleko razglašavati, pa će ona (istina) možda jednog dana stići i u – Srbiju. Naime, u "komšijskoj" državi ljudi još i danas vjeruju da je kolona ljudi koji u očajnom stanju napuštaju Vukovar a koju je vidio cijeli svijet zaporavo "kolona srpskih izbeglica koje bežu pred ustaškim nožem". Odustajanje od tužbe značilo bi da istina nikada na velika zvona ne će ugledati svjetlo dana, a onda će laž zagospodariti Hrvatskom i svijetom, laž o tome da je u Hrvatskoj bio "građanski rat" i da je svaka strana "na žalost počinila i neke zločine".

BISKUP SPAŠAVA "REPUBLIKU SRPSKU"

I dok nam se neprestano otvaraju još nezaliječene ratne rane, nakon što smo već gotovo zaboravili izraze "neizmjerne bratske ljubavi" između našeg predsjednika Ive Josipovića i "komšijskog" Borisa Tadića, eto novoga skandala. U Banja Luci je nekakav "republičkosrpski" orden od "predsjednika" Milorada Dodika primio nitko drugi, nego hrvatski katolički biskup Franjo Komarica. Uzgred su se ta dvojica još i "zažvalili". Na žalost, televizija nam "slučajno" nije prikazala koliko je "pusa" palo. Hoćemo li otvoriti kladionicu koliko ih je bilo? Ovo je još gori slučaj nego kod Josipovića i Tadića, jer oni su barem predsjednici legalnih država. Ovaj put hrvatski vjerski poglavar "jede iz ruke" šefu samoformiranog razbojničkog teritorija na tlu drevne i povijesno hrvatske Bosne i Hercegovine koja je danas legalna i teoretski nezavisna država.

Skandal je tim veći, jer je nekoliko tjedana ranije banjalučki muftija Edhem ef. Čamdžić odbio takav sličan "orden". Svi smo mu iskreno zapljeskali. Naravno – kako da odličje iz ruku krvnika primi preživjela žrtva kojoj su poubijali nekoliko tisuća sunarodnjaka? To bi izgledalo kao kad bi židovski rabin primio odličje od – Hitlera.Tako je naš biskup došao u izuzetno vrijednu prigodu da i on odbije, pa bi režim kvazidržave ostao izoliran s jasnom porukom svjetskim gazdama kakva je situacija u Bosni i Hercegovini. Ovako Hrvati, iako također žrtve bolesnog režima opsjednutog stvaranjem "velike Srbije", spašavaju bolesnika na Vrbasu od potpune političke izolacije.

Sve je to samo nastavak "komedije apsurda" u kojoj muslimani Bošnjaci upiru sve sile da sruše "republiku srpsku", Srbi naprotiv Hrvatima nude "treći entitet", ali izvan svoje "republike", dakle nude nešto što nije njihovo, pa zapravo ne nude ništa osim praznih riječi. Ali i prazne riječi su dovoljne da Hrvati zaborave svo zlo koje su pretrpjeli osobito u sjevernoj Bosni odakle su Srbi gotovo sasvim "očistili" Hrvate, pa ipak tu istu "republiku" – spašavaju.

Share
 
Povezani tekstovi :

» Hrvatska i svijet - 126

KAKO „RAZBAŠTINITI“ HRVATE? Mnogi u našem okružju, pa i u „velikom svijetu“, ne mogu Hrvatskoj oprostiti što uopće postoji, još više što se je već preko četvrtine stoljeća održala i nije propala, a posebno što je među...

» Hrvatska i svijet - 125

RUSI BI NAM ODUZELI ZEMLJU, A BALKANSKI „JUGOSLOVENI“ – JEZIK Hrvatska je doista „u modi“. Tko se sve ne osjeća pozvanim da ju malo „očerupa“? U javnosti je potpuno zaboravljena sudbina INE, kao da se je ta priča...

» Hrvatska i svijet - 124

KAD SE RUŠE MITOVI, BIJESNE ONI KOJI SU IH STVARALI   Udarna novost bez konkurencije u svjetskim razmjerima na kraju prošle i početkom ove godine bila je povijesna pobjeda Donalda Trumpa na američkim predsjedničkim izborima. Trump je...

» Hrvatska i svijet - 123

„KOMŠIJE“ URLIČU – MIRIŠU IM „USTAŠKE PARE“ Kada je osvanula nova 2016. godina, imali smo tako čudnu situaciju kakva nikada ranije nije bila zabilježena u Hrvatskoj. Gotovo dva mjeseca nakon izbora još nismo imali vladu, nego samo...

» Hrvatska i svijet - 122

POKUŠAVAJU NAS PONOVO GURNUTI NA DNO Kada je država u totalnoj „banani“, a ljudi u potpunoj bijedi i depresiji, svjetski zli „vladari“ zadovoljno „trljaju ruke“. Njima to znači da će s vremena na vrijeme idiotska vlada biti...

» Hrvatska i svijet - 121

AKO „ZAKUHA“ BOSNA I HRVATSKA ĆE SE TRESTIKako vrijeme brže prolazi, „velike sile“, ali i one manje, osobito naši prvi „komšije“ na istoku, pokazuju sve veći interes za Hrvatsku. Naravno, to je negativan interes, vođen samo željom...

» Hrvatska i svijet - 120

SRPANJSKI „DERNECI“ PUNI MITOVASrpanj je tradicionalno mjesec različitih partizanskih i velikosrpskih „derneka“ koji se događaju uglavnom u junačkoj hrvatskoj regiji koja se zove Lika. Po njihovom ponašanju neupućeni promatrač bi mogao...

» Hrvatska i svijet - 119

SA SVIH STRANA NAVALJUJU NA HRVATSKU Doista se čini da su se svi demoni ustremili na našu domovinu. Tek smo malo zaboravili ružne epizode koje su nam priredili „mudraci“ iz međunarodnih nogometnih foruma „bičujući“ svakoga tko je...

» Hrvatska i svijet - 118

JESMO LI U MIGRANTSKOJ MIŠOLOVKI? Oduvijek je Hrvatska bila na povijesnim križanjima najmoćnijih svjetskih supersila. Preko nas se one međusobno natječu, a svakoj od njih bi bilo najdraže kada nas Hrvata uopće ne bi bilo. U tom slučaju bi se...

» Hrvatska i svijet - 117

VLADA JOŠ VOZI "U PRVOJ"Zima i proljeće ponašaju se u našoj državi približno kao vlast i oporba. Vladaju zajedno miješajući se jedan drugom u posao. Kao što u doba kasne zime proljeće ponekad zavlada, a onda noću opet zima malo stisne,...

Dodaj komentar

Sigurnosni kod
Osvježi

Kolumne: Mario Filipi, dipl. pol.

Hrvatska i svijet
Kolumne: Mario Filipi

Kolumne: Prof. Ante Gradiška

Caro diario!
Kolumne: Prof. Ante Gradischa

LAG Zapadna Slavonija
 
Otvoren novi caffe bar u Benkovićevoj 16
 

Pomozite pronaći nestale

Klikni za više informacija
Nacionalna evidencija nestalih osoba