Hrvatska i svijet - 93 PDF Ispis E-mail
Autor Mario Filipi   
09. prosinca 2012.

SULJO - VELIČANSTVENI NASILNIK I UBOJICA

Nevjerojatno smo mi plodan teren za propagandu svih vrsta. Mi stariji sjećamo se kako su nam Ameri u davna vremena punili glavu svojim kaubojskim filmovima u kojima su primitivni pastiri na konjima prikazivani kao plemeniti vitezovi, a Indijanci kao krvožedni razbojnici. Kada su vidjeli da to teško prolazi, počele su nam stizati sapunice pune lijepih mladih ljudi, uglavnom dobrih i plemenitih s pokojim zločestim, ali koji na kraju ipak "dobije svoje". Tako smo zahvaljujući holivudskim čarolijama svi dobili predstavu Amerike kao obećane zemlje ljepote i uspjeha. Uzgred su nam servirane reklame zamotane u filmske dijaloge, pa u filmu možemo saznati da Talijani imaju najbolja jela i najskuplja odijela, Francuzi rade vino koje košta 700 dolara za butelju i još mnogo takvih bisera.

No u doba "dr Kildarea" i "Dugog toplog ljeta" nismo mogli ni sanjati da ćemo prije nego i slutimo "uživati" u mnogo glupljim sapunicama iz zaostalih zemalja trećeg svijeta (Mexico), ili čak Balkana (Lud, zbunjen, Budva na pjeni vala i sl). S vremenom smo se pokazali "zrelima" progutati čak i takve budalaštine kao "Dame s Dedinja", zapravo četničke ministarke koje u doba mira glume neku finoću. Da budemo pošteni, ni naše domaće sapunice nisu ništa bolje.


VELIKI SULJO POSTAJE NJEŽNI LJUBAVNIK

Ipak, vrhunac bezobraštine priredili su nam Turci, u prošlosti naši vjekovni neprijatelji, koji bi nas danas uvjeravali da se nikada nije ništa dogodilo, nego smo oduvijek "dobri jarani". Učinili su to lukavo, po meksičkom principu. Nerazvijena zemlja puna bijednih i polugladnih ljudi prikazala nam je bogatašku elitu Istanbula, grada koji je grčki i izvorno mu je ime Konstantinopolis, a kojega su Turci vojnom silom oteli Grcima. Tu smo upoznali prelijepe mlade Turkinje i zgodne, kulturne i profinjene turske ljubavnike u čijim žilama teče podosta europske, pa tako i prilično hrvatske krvi s obzirom na brojnost najboljih djevojaka i mladića koje su oteli i proglasili Turcima, počevši od djece kraljice Jelene Kotromanić.

Kada se je naivna hrvatska publika pomalo zaljubila u te izmišljene i idealizirane likove, najpopularnijeg glumca-ljubavnika iskoristili su za ključnu otrovnu pilulu namijenjenu lakovjernim Hrvatima. Što je najgluplje, najbolji turski ljubavnik je "striček" četrdesetih godina, ne osobito zgodan i po malo ćelav. No bio kakav bio, ta poznata i popularna "faca" utjelovila je najvećeg i najgoreg zlikovca i masovnog ubojicu. Bio je to sultan iz 16. stoljeća Sulejman I. Kanuni kojeg su zapadnjaci, koji nikada na svojoj koži nisu osjetili njegovo nasilje, nazvali "Veličanstveni".

TURSKA NOSTALGIJA ZA "VELIČANSTVENIM STOLJEĆEM"

Na žalost, s obzirom na genocid koji je napravio u Hrvatskoj, s naše točke gledišta mogao bi biti jedino Krvavi ili Smrtonosni. Važno je znati, a što Hrvati uglavnom ne znaju, da je originalno ime te serije Muhteşem Yüzyıl, što znači "veličanstveno stoljeće". To samo po sebi govori ne samo to da Turci i danas obožavaju svog veličanstvenog zlotvora, nego i da nostalgično pate za vremenom kada su mogli slobodno do mile volje ubijati i otimati zemlju kome su htjeli: Grcima, Bugarima, Albancima, Rumunjima, Srbima, Mađarima, ali najviše i najmasovnije Hrvatima.

Zašto smo mi od te "veličanstvene" vojske najviše stradali? Zato jer smo pružili najžilaviji otpor. Dok je drugim narodima bilo dovoljno izgubiti jednu ili nekoliko bitaka da priznaju turskog sultana kao vrhovnoga gospodara, Hrvati su gubili na stotine bitaka u neravnopravnoj borbi s golemom supersilom, ali nikada nisu potpisali sultanu da je "gazda". To ga je izluđivalo, Najviše ga je, međutim, pogađalo to što Hrvati u velikom broju nisu željeli prihvatiti islam, pa ih je zato proglasio "rajom", dakle obespravljenim bićima koja nemaju vlasništvo, plaćaju harač i moraju ići na kuluk (robovski prisilni rad).

UNIŠTENJE BOSNE DJELO JE "VELIČANSTVENOG"

Od tog njihovog "veličanstvenog" nasilnika najviše je stradala Bosna i tadašnji bosanski narod u kojemu su Hrvati bili dominantna većina. Najbolji od tih ljudi proživljavali su najgore moguće patnje. Najbolje mladiće "veličanstvena" turska soldateska je otimala, odvodila ih u Tursku i pretvarala u elitne vojnike – janjičare koje su kasnije vraćali u hrvatske krajeve ne bi li ubijali svoje sunarodnjake, a vjerojatno i rođake. Najljepše djevojke otimali su opet da budu "veličanstvenom" pohotniku i njegovim doglavnicima besplatne prostitutke u haremima. Hrvatima su zabranili uzgajanje vinove loze, pa je zato Bosna danas na glasu kao zemlja bez vinarske tradicije. To je, međutim, laž. Vinarstvo je nasilno u 16. stoljeću prekinuo "veličanstveni". Turski neregularni vojnici, tzv. akindžije (trkači) bili su zaduženi za neviđeni teror po selima u kojima je živjela "raja". Palež, ubijanje, silovanje, otimanje imovine u dr. bili su stalna pojava.

Neki ljudi, pretežno Hrvati, prešli su na islam i time dobili velika prava i bolji život, ali njihovi potomci su danas "Bošnjaci" koji ne žele čuti za svoje podrijetlo i mnogi od njih najviše mrze upravo – Hrvate, dakle svoju braću po korijenima. Mnogi su, međutim, pritisnuti mukom, a da ne odu u islam, prihvatili pravoslavnu vjeru. Ali njih je crkva odmah pretvorila u Srbe, pa još i danas imamo muku ne samo s "republikom srpskom" kao posljedicom turskog mahnitanja, nego i s idejom "velike Srbije" koja je proizišla iz crkvenih krugova kao alternativa velikoj Turskoj. Naime, ideja je bila da kada propadne Tursko carstvo, zamijeniti će ga veliko srpsko carstvo. U Srbe su pretvoreni i turski neregularni vojnici regrutirani iz nomadskih plemena, tzv. Vlasi, Aromuni, Cincari i dr. Njihovi potomci su još nedavno radili užasna zlodjela i u Hrvatskoj i u Bosni nastavljajući tako "tradiciju" iz doba akindžija. Sve to željeli bi mnogi u Turskoj, pa i u Srbiji, danas izbrisati iz povijesti, ali zlo se izbrisati ne može. Može se jedino nastojati da se ne ponovi. Ali, kao što znamo, ponovilo se i to jako nedavno.

Sve nam je to, izravno ili neizravno, "skuhao" veličanstveni razbijač kojega se u tv-seriji toliko hvali i koji, vjerujemo li seriji, ništa drugo ne radi nego dijeli "pravdu" među svojim ljubomornim ženama. Naravno, on nije bio jedini, ali je bio najkrvoločniji, a s turskoga gledišta najuspješniji. Sve u svemu, "Veličanstveno stoljeće" je zapravo hvalospjev zlu i zločinu, otprilike kao kad bi Nijemci za par stotina godina snimili tv-seriju "veličanstveni Adolf" i u njoj opisali kako je Adolf Hitler bio pažljiv i nježan prema ženama. Uostalom, Francuzi i danas slave svog "veličanstvenog zlikovca" Napoleonea Bonaparte. U biti svi su oni jednaki – tašti, željni tuđe zemlje, blaga, žena i svega ostalog, bezobzirni, zli i ogrezli u moru nevine krvi.

Međutim, tvorci te "veličanstvene" serije nisu imali barem malo poštenja da priznaju kako su njihovom miljeniku iz povijesti upravo Hrvati bili kost u grlu, da su baš na našim malobrojnim braniteljima iskrvarili i izgubili najbolje borce koji su im kasnije nedostajali kada su poželjeli osvojiti Beč.

UMJESTO "VELIKE TURSKE" - "VELIKA SRBIJA"

Sve te "veličanstvene laži" dovele su do novih mitova koje više nisu stvarali onemoćali Turci, nego njihovi naglo oslobođeni podanici Srbi čija je mlada kneževina čim je malo promolila glavu iz turske mišje rupe odmah prolila najgori mogući otrov – projekt "velike Srbije" koji je sa sobom donio brojne ratove i more krvi postavši i povod za Prvi svjetski rat. I opet su Hrvati bili glavne žrtve, ovaj put turskih nasljednika – Srba.

Sve je moralo završiti u tri strašna rata kojima su "veličanstveni Srbi" zaključili stoljeće. A na kraju, kada nije završilo po njihovim planovima, pokušali su u miru vratiti "veliku Srbiju" izgubljenu između ostalog zbog toga jer zapravo i nisu dobri vojnici. Laž je trebala "vaskrsnuti" propalu "veliku Srbiju", dakle priključiti Srbiji Kosovo, obnoviti "republiku srpsku krajinu, a uz malo sreće "srediti i ostatak Bosne i Hercegovine, te na kraju uzeti i veći dio Jadrana.

No kada je i ta laž raskrinkana i kada su i veliki bijelosvjetski vladari i moćnici uvidjeli tko ih je zapravo gotovo 200 godina vukao za nos i kada je oslobođenjem generala priznata istina, na ledinu i pod reflektore izišla je i sama Srpska pravoslavna Crkva pokazavši se nesposobnom da govori o miru i ljubavi, nesposobnom za skrušenost i kajanje koje nam je sam Isus svima ostavio u nasljeđe, nesposobnom da progovori istinu. Sam patrijarh Irinej na parastosu (misi zadušnici za Srbe poginule u završnici rata) ni jednom rječju nije bio svećenik, nego ekstremni (četnički) političar. Za Sud u Haagu rekao je da je "skinuo masku", da "osuđuje pravedne, a oslobađa krivce", da "prikriva zločine nad Srbima" i još mnogo toga. Time je zapravo priznao da Crkva i danas, kao i svih ovih dugih stoljeća sve od svetog Save koji je ognjem i mačem prevodio Hrvate na pravoslavlje, ima vodeću ulogu u težnji za "velikom Srbijom" i da od nje ne odustaje. Uostalom, da SPC ne priznaje Hrvatsku, pa ni Sloveniju, vidi se iz službenog naslova mitropolita u Zagrebu koji je "zagrebačko-ljubljanski i cijele Italije". Dakle, logikom tog naslova, Italiju se priznaje, a Zagreb i Ljubljana su valjda neki srpski gradovi trenutno pod okupacijom.

PATRIJARH ZOVE U POMOĆ RUSIJU

Da patrijarh čak poziva na nove ratove za "veliku Srbiju" rekao je otvoreno pozivajući na združivanje s Rusijom. Pokušao je čak biti pjesnik rekavši: "Svoj mali čamac trebamo vezati za veliki brod našeg velikog slavenskog bratskog naroda, s kojim smo povezani krvlju i vjerom. Oni su naša podrška i nada, a uvijek su bili s nama kada nam je trebalo. A danas nam najviše trebaju". Time se je odrekao Europe i svojih susjeda. Iz te misli postaje kristalno jasno kako su silno pogriješili zapadni, osobito američki državnici, kada su spriječili Hrvatsku vojsku da za sva vremena izbriše razbojničku tvorevinu "republiku srpsku", jer sada Rusija dobija prigodu da sagradi vojnu bazu npr. u Bosanskom Novom, jer tamo je pramac "srpskog malog čamca vezanog uz majku Rusiju". Na svu sreću, Rusiji je dosta vlastite muke i nema vremena razmišljati o srpskim snovima.

Ipak, nitko ozbiljan nikada nije isključio mogućnost velikog svjetskog rata. Ako se on dogodi, prva crta će opet ići preko nas, Dunavom, Savom, pa čak i Unom, kao u turska vremena. To se ne smije zaboraviti niti u trenutcima kada slavimo veliku pobjedu dobra nad zlom u društvu s našim opet slobodnim generalima.

Share
 
Povezani tekstovi :

» Hrvatska i svijet - 126

KAKO „RAZBAŠTINITI“ HRVATE? Mnogi u našem okružju, pa i u „velikom svijetu“, ne mogu Hrvatskoj oprostiti što uopće postoji, još više što se je već preko četvrtine stoljeća održala i nije propala, a posebno što je među...

» Hrvatska i svijet - 125

RUSI BI NAM ODUZELI ZEMLJU, A BALKANSKI „JUGOSLOVENI“ – JEZIK Hrvatska je doista „u modi“. Tko se sve ne osjeća pozvanim da ju malo „očerupa“? U javnosti je potpuno zaboravljena sudbina INE, kao da se je ta priča...

» Hrvatska i svijet - 124

KAD SE RUŠE MITOVI, BIJESNE ONI KOJI SU IH STVARALI   Udarna novost bez konkurencije u svjetskim razmjerima na kraju prošle i početkom ove godine bila je povijesna pobjeda Donalda Trumpa na američkim predsjedničkim izborima. Trump je...

» Hrvatska i svijet - 123

„KOMŠIJE“ URLIČU – MIRIŠU IM „USTAŠKE PARE“ Kada je osvanula nova 2016. godina, imali smo tako čudnu situaciju kakva nikada ranije nije bila zabilježena u Hrvatskoj. Gotovo dva mjeseca nakon izbora još nismo imali vladu, nego samo...

» Hrvatska i svijet - 122

POKUŠAVAJU NAS PONOVO GURNUTI NA DNO Kada je država u totalnoj „banani“, a ljudi u potpunoj bijedi i depresiji, svjetski zli „vladari“ zadovoljno „trljaju ruke“. Njima to znači da će s vremena na vrijeme idiotska vlada biti...

» Hrvatska i svijet - 121

AKO „ZAKUHA“ BOSNA I HRVATSKA ĆE SE TRESTIKako vrijeme brže prolazi, „velike sile“, ali i one manje, osobito naši prvi „komšije“ na istoku, pokazuju sve veći interes za Hrvatsku. Naravno, to je negativan interes, vođen samo željom...

» Hrvatska i svijet - 120

SRPANJSKI „DERNECI“ PUNI MITOVASrpanj je tradicionalno mjesec različitih partizanskih i velikosrpskih „derneka“ koji se događaju uglavnom u junačkoj hrvatskoj regiji koja se zove Lika. Po njihovom ponašanju neupućeni promatrač bi mogao...

» Hrvatska i svijet - 119

SA SVIH STRANA NAVALJUJU NA HRVATSKU Doista se čini da su se svi demoni ustremili na našu domovinu. Tek smo malo zaboravili ružne epizode koje su nam priredili „mudraci“ iz međunarodnih nogometnih foruma „bičujući“ svakoga tko je...

» Hrvatska i svijet - 118

JESMO LI U MIGRANTSKOJ MIŠOLOVKI? Oduvijek je Hrvatska bila na povijesnim križanjima najmoćnijih svjetskih supersila. Preko nas se one međusobno natječu, a svakoj od njih bi bilo najdraže kada nas Hrvata uopće ne bi bilo. U tom slučaju bi se...

» Hrvatska i svijet - 117

VLADA JOŠ VOZI "U PRVOJ"Zima i proljeće ponašaju se u našoj državi približno kao vlast i oporba. Vladaju zajedno miješajući se jedan drugom u posao. Kao što u doba kasne zime proljeće ponekad zavlada, a onda noću opet zima malo stisne,...

Dodaj komentar

Sigurnosni kod
Osvježi

 

Kolumne: Mario Filipi, dipl. pol.

Hrvatska i svijet
Kolumne: Mario Filipi

Kolumne: Prof. Ante Gradiška

Caro diario!
Kolumne: Prof. Ante Gradischa

LAG Zapadna Slavonija
 
Otvoren novi caffe bar u Benkovićevoj 16
 

Pomozite pronaći nestale

Klikni za više informacija
Nacionalna evidencija nestalih osoba