Hrvatska i svijet - 96 Ispis
Autor Mario Filipi   
02. travnja 2013.

KAPITULACIJA

Napokon smo platili i posljednju (ako je posljednja) ulaznicu nakon čega će nam europski unijaši velikodušno i uz aplauz pokazati da slobodno možemo ući u to društvo. To je doista poput teatra apsurda. Umjesto da oni nas "podmićuju" ne bismo li ušli tamo gdje će nas lakše oglodati do kostiju, mi svako malo plaćamo neke ulaznice, kao da ćemo nešto strašno veliko dobiti nakon što uđemo.

MAJMUN MITI ČUVARE NE BI LI UŠAO U KAVEZ

To je otprilike kao kada čuvari žele navesti majmuna da uđe u kavez. Ali majmun je inteligentan. Zna da mu ne će baš biti dobro u kavezu, pa oklijeva. Onda mu čuvari nude banane da ga udobrovolje i na poslijetku stavljaju svežanj banana u kavez ne bi li majmun ipak ušao.

U našem slučaju je, međutim, obratno. Puno smo gluplji od majmuna. Mi se odmah zalijećemo ne bismo li brzo ušli. Kada to vide čuvari shvaćaju koliko smo silno zaljubljeni u taj kavez, pa u tome vide šansu da nas još i prije ulaska "ogule". Jer mi smo spremni dopustiti da nas ošišaju do kože, spremni smo prodati i naše voljene, dati dijelove našeg teritorija, a najnovije i odreći se novca naših građana. Ni jedan majmun nije toliko glup da radi takve majmunarije kao mi i to samo zato da bismo što prije ušli tamo gdje bi nas ionako ugurali željeli mi to ili ne, jer je njihov, a ne naš interes, da nas dovedu unutra.

U najnovije vrijeme spremni smo i na kapitulaciju u stvarima u kojima su argumenti na našoj strani i ne samo to, nego su čak i velike sile stavile našim suparnicima "glavu u šraufštok" natjeravši ih time na to da postanu spremni prihvatiti naše zahtjeve i upravo tada, videći nemoćnog protivnika kako se koprca, mi radimo "harakiri" i kapituliramo.

Naravno, svatko će lako pogoditi da se radi o Ljubljanskoj banci. Zapravo, sramna i smiješna predaja koju je u Otočcu ob Krki potpisala ministrica Vesna Pusić, a onda još i premijer Zoran Milanović koji je u Mokricama, gradu hrvatskih političkih poraza, potpisao neki memorandum, samo je završna faza lakrdije koja traje već više od dva desetljeća. Pri tome se je njegov slovenski kolega Janez Janša, iako praktično već u ostavci, slavodobitno pohvalio da je zaštitio interese Slovenije kojoj je interes da njezin dug ode u maglovitu sukcesiju. Naravno, on se je samo nasmiješio i propustio reći drugi dio istine, a to je da interese Hrvatske nije zaštitio nitko.   

HRVATSKA KAO FATA IZ VICA

S druge strane, naši političari su to prikazali ovako: mi smo prihvatili da dug ode u sukcesiju, a za uzvrat će Slovenija ratificirati pristupni ugovor za ulazak Hrvatske u uniju. Ali oni bi ionako morali ratificirati, a mi smo im dali još i "poklon".

To je slično kao u onom vicu kada Haso dolazi Fati i nudi joj 2.000 eura za sex. Fata je šokirana jer je Haso najbolji prijatelj njegovog Muje koji radi s njim u Njemačkoj. Ali Haso navaljuje i navaljuje i na kraju Fata pristaje. Haso nakon svega odlazi i ostavlja na stolu 2.000 Eura, a onda zvoni telefon. Javlja se Mujo iz Njemačke i pita: "Jel' ti Haso donio moju platu?". Ali u našem otužnom političkom vicu Fata je zapravo Hrvatska koja je j..., a "zauzvrat" dobiva ono što bi i bez tog sexa dobila.

Od samog raspada nesretne bivše države nitko nije ništa poduzeo da dužnik (Ljubljanska banka) plati vjerovnicima (štedišama), što je jedna od najstarijih europskih i uopće svjetskih pravnih stečevina. Za svo to vrijeme Ljubljanska banka uredno posluje u Zagrebu i ovrhama preko hrvatskih sudova bez problema naplaćuje svoja potraživanja prema svojim hrvatskim dužnicima. Dakle, dok nas po naš novac šalju na grob stare "Juge" (sukcesija), po svoj novac ne idu tamo, nego na hrvatske sudove. I to traje dvadesetak godina. Sada se postavlja pitanje – je li uopće moguće da postoji netko toliko glup da "puši" tako naivne podvale? Odgovor je: da, naravno da postoji – to smo mi – Hrvati. U tome uopće nismo novi, nego u toj gluposti imamo bogatu "tradiciju".

GLUPOSTI HRVATSKIH DRŽAVNIKA

Sjetimo se samo nekih gluposti koje su naši državnici radili uvijek na štetu svoje države. Inače cijenjeni i štovani prvi predsjednik dr Franjo Tuđman napravio je budalaštinu na samom početku. Kada je Srbija pokazala vojne slabosti i nije uspjela zgaziti Hrvatsku s vremenom dospjevši u posvemašnju svjetsku izolaciju, naš predsjednik je otišao neprijateljskom "voždu" na njegov teren (u Karađorđevo), gdje su u šetnji parkom u tajnosti jedan drugom nešto šaputali. Štoviše, instalirao je i "crveli telefon", ne bi li u svakom trenutku mogao čuti mišljenje svog najboljeg neprijatelja. To je kasnije pravdao time da bi u interesu Hrvatske razgovarao i s crnim vragom. Samo je zaboravio da se od vraga ne može dobiti ništa dobro, osobito ako dolazi iz Beograda. Naravno da je time politički pomogao neprijatelju izvukavši ga iz međunarodne izolacije i još k tome potaknuo priče o podjeli Bosne i sl. koje vjerojatno nisu istinite, ali ne bi ih bilo da nije već prvi predsjednik postigao autogol.

Drugi predsjednik Stjepan Mesić nije ni pošteno sjeo u svoju predsjedničku fotelju, a već je u Zagrebu ugostio sve Balkance, a naši ratni neprijatelji su dobili počasno mjesto. Tom prilikom proglasio nas je kolektivno Balkancima protiv naše volje i smjestio nas u "regiju", "region", "ovaj dio Europe" i razne druge eufemizme koji bi trebali prikriti da smo ugurani tamo gdje nam nije mjesto, a to znači na Baklan. Uzgred se je mahnito ispričavao svima i svakove zbog toga što se Hrvati nisu dali vojno zgaziti.

Premijer Ivica Račan sa svojom ekipom, ničim izazvan, progurao je kroz Sabor odluku da su "Bljesak" i "Oluja" međunarodni ratni sukobi, a ne vojno-redarstveno oslobađanje vlastitog teritorija, pa dakle društvo u Haagu može suditi našim generalima.

Sljedeći premijer Ivo Sanader je mrtav hladan potvrdio tu glupost i još složio "akcijski plan" za uhićenje Ante Gotovine po danas već zloglasnom pravilu "locirati, uhititi, transferirati". Tada su nas Englezi i drugi uvjeravali da je naš legendarni junak i pošten čovjek jedina ulaznica kojom ćemo kupiti članstvo u Uniji.

Nasljednica Sanadera Jadranka Kosor, u silnoj želji da dokaže kako je "sposobnija" od Sanadera, također se je "mazila" s lukavim slovenskim premijerom (danas predsjednikom) Borutom Pahorom i kao i današnji političari postigla "kompromis" koji je zapravo diktat Slovenije. Podsjetimo, granicu će rješavati međunarodna arbitraža, ali njezin jedini zadatak će biti urediti način na koji će Slovenija dobiti dodir (junction) s otvorenim morem (na račun Hrvatske), ali da će postojati "junction", to se unaprijed jamči.

Još je najmanje štete (do sada) napravio treći predsjednik Ivo Josipović koji se je "mazio" sa svojim srbijanskim kolegom Borisom Tadićem skidajući kravate po Opatiji, da bi mu njegov "drug" samo nekoliko dana nakon tih "nježnosti" nazvao "Oluju" najvećim zločinom nakon 2. svjetskog rata. Čak ni nakon što je njegov ljubimac izgubio izbore, a njegov nasljednik Tomislav Nikolić pokazao pravo barbarsko lice Srbije, naš predsjednik nije smogao snage postaviti pitanje granica, odnosno povlačenja Srbije s još i danas okupiranih dijelova Hrvatske.

Nakon ove nevjerojatne niske diplomatskih debakla u kojima bi svaki nepismeni seljak izvukao za državu više od svih visokoumnih političara svih stranaka, dolazi točka na "i", kapitulacija Vesne Pusić , pa s njome i njezinog šefa Zorana Milanovića pred slovenskom diplomacijom. Slovenci ne moraju vratiti ni centa svog duga, nego se sve prepušta sukcesiji, dakle mjestu gdje tih novaca nema niti ih može biti, jer ako sam ja dužan bratu, onda ga ne mogu slati na bakin grob pa da tamo dobije moj dug. Uzgred su "privremeno" obustavljeni i sudski sporovi protiv Ljubljanske banke. Naravno da ništa nije "privremeno", nego su naši građani još jednom namagarčeni.

Tako sada Hrvatska, "najspremnija od svih država koje su do sada ulazile u Uniju" (tako nam neki tepaju), čista i nevina ulazi u to pokvareno glamurozno društvo. Čista je zato jer je "očišćena" od svog financijskog kapitala koji je otišao u strane ruke, od vlastite vojne pobjede koju smo sami svojim "muljanjem" gotovo poništili, "očišćeni" smo od nekih dijelova svog teritorija koji smo kao pobjednici nonšalantno prepustili "sosedima", a također i "komšijama", a na kraju "očišćeni" smo i od vlastitog novca u stranoj banci od kojega smo odustali zbog toliko žuđene "ulaznice" za Europsku uniju.

Budući da smo velikodušno prepustili svoje novce "sosedima", oni također benevolentno započinju proces ratifikacije sporazuma o ulasku Hrvatske u Uniju. Tako ministar Karl Erjavec nakon jednoglasne potpore slovenskog Odbora za vanjsku politiku slavodobitno i pomalo podrugljivo kliče: "Danas je veliki dan za Hrvatsku i Sloveniju". Možda i jest velik, ali za Slovence zbog pobjede, a za Hrvatsku zbog "pušione". To je slično starom vicu o tome kako Mujo Hasi objašnjava teoriju relativiteta: "Ako ti, Haso, staviš nos u moj čmar, obojica imamo nos u tom dijelu tijela, samo sam ja u relativno boljoj situaciji".

Sada nam "stari članovi" plješću dok umornim korakom, goli, bosi, gladni i izubijani ulazimo u to društvo koje nas u takvom stanju dočekuje s "dobrodošlicom". "Wellcome, Croatia" – ori se kroz Bruxelles. Takvu te trebamo – jadnu, poniženu, osramoćenu, golu, očerupanu i spremnu na novo čerupanje čim stigneš na svoj toliko silno željeni "cilj".

 
Povezani tekstovi :

» Hrvatska i svijet - 126

KAKO „RAZBAŠTINITI“ HRVATE? Mnogi u našem okružju, pa i u „velikom svijetu“, ne mogu Hrvatskoj oprostiti što uopće postoji, još više što se je već preko četvrtine stoljeća održala i nije propala, a posebno što je među...

» Hrvatska i svijet - 125

RUSI BI NAM ODUZELI ZEMLJU, A BALKANSKI „JUGOSLOVENI“ – JEZIK Hrvatska je doista „u modi“. Tko se sve ne osjeća pozvanim da ju malo „očerupa“? U javnosti je potpuno zaboravljena sudbina INE, kao da se je ta priča...

» Hrvatska i svijet - 124

KAD SE RUŠE MITOVI, BIJESNE ONI KOJI SU IH STVARALI   Udarna novost bez konkurencije u svjetskim razmjerima na kraju prošle i početkom ove godine bila je povijesna pobjeda Donalda Trumpa na američkim predsjedničkim izborima. Trump je...

» Hrvatska i svijet - 123

„KOMŠIJE“ URLIČU – MIRIŠU IM „USTAŠKE PARE“ Kada je osvanula nova 2016. godina, imali smo tako čudnu situaciju kakva nikada ranije nije bila zabilježena u Hrvatskoj. Gotovo dva mjeseca nakon izbora još nismo imali vladu, nego samo...

» Hrvatska i svijet - 122

POKUŠAVAJU NAS PONOVO GURNUTI NA DNO Kada je država u totalnoj „banani“, a ljudi u potpunoj bijedi i depresiji, svjetski zli „vladari“ zadovoljno „trljaju ruke“. Njima to znači da će s vremena na vrijeme idiotska vlada biti...

» Hrvatska i svijet - 121

AKO „ZAKUHA“ BOSNA I HRVATSKA ĆE SE TRESTIKako vrijeme brže prolazi, „velike sile“, ali i one manje, osobito naši prvi „komšije“ na istoku, pokazuju sve veći interes za Hrvatsku. Naravno, to je negativan interes, vođen samo željom...

» Hrvatska i svijet - 120

SRPANJSKI „DERNECI“ PUNI MITOVASrpanj je tradicionalno mjesec različitih partizanskih i velikosrpskih „derneka“ koji se događaju uglavnom u junačkoj hrvatskoj regiji koja se zove Lika. Po njihovom ponašanju neupućeni promatrač bi mogao...

» Hrvatska i svijet - 119

SA SVIH STRANA NAVALJUJU NA HRVATSKU Doista se čini da su se svi demoni ustremili na našu domovinu. Tek smo malo zaboravili ružne epizode koje su nam priredili „mudraci“ iz međunarodnih nogometnih foruma „bičujući“ svakoga tko je...

» Hrvatska i svijet - 118

JESMO LI U MIGRANTSKOJ MIŠOLOVKI? Oduvijek je Hrvatska bila na povijesnim križanjima najmoćnijih svjetskih supersila. Preko nas se one međusobno natječu, a svakoj od njih bi bilo najdraže kada nas Hrvata uopće ne bi bilo. U tom slučaju bi se...

» Hrvatska i svijet - 117

VLADA JOŠ VOZI "U PRVOJ"Zima i proljeće ponašaju se u našoj državi približno kao vlast i oporba. Vladaju zajedno miješajući se jedan drugom u posao. Kao što u doba kasne zime proljeće ponekad zavlada, a onda noću opet zima malo stisne,...