LAISSEZ-FAIRE (ali ne samo u gospodarstvu) Ispis
Autor prof. Ante Gradiška   
02. ožujka 2015.

Vidjeli smo kod Keynesa kako je on u svojoj knjizi iz 1926. godine najavio the end of laissez-faire ekonomije, da bi je, na samom početku novog desetljeća svojom New Deal ekonomskom pragmom doslovno dotukao i spasio, zahvaljujući vizionarskoj odluci F. D. Roosevelta da upravo njega pozove u pomoć, Ameriku od propasti – ostatak priče nije, kako se to često zna reći, povijest, već zastrašujuća sadašnjost! Za ovu prigdu nužno je, kao poveznicu ovoga priloga s onim o Keynesu, ponuditi doslovno značenje izraza laissez-faire. Laissez je, naime, drugo lice množine francuskoga glagola laisser, koji ima više uglavnom srodnih značenja, a u kontekstu kojim se bavimo odgovara našem glagolu "pustiti". Faire znači "činiti, raditi", pa izraz laissez-faire znači "pustiti (nekoga/nekom) da radi (što ga volja)". U ovako zadanom kontekstu vrlo je počna primjedba Naomi Klein da je Keynes/Rooseveltovim uvođenjem "New Deala" nekadašnji pojam laissez-faire mudro sveden samo na faire, time što su se, kako ona eksplicitno naglašava, "pokrenuli javni radovi kako bi se otvorila neophodna radna mjesta". Dakle, "manjamuktaški" slogan "pustiti (...) da radi (...)" sveden je na svačije pravo "da radi" – i da može živjeti od svoga rada!

Ovo dolazimo do pojma "permisivno društvo", jednog od najvažnijih fenomena kojima se bavi Kalajićeva knjiga "Smak sveta". Sâm autor povezuje pojam laisez-faire, "načelo liberalističke ekonomije ranog kapitalizma" (ali koje, nažalost, i danas pobjedonosno jaši, poput petog jahača Apokalipse!) s "načelima", kako on kaže "permisivnosti egzistencijalnih alternativa", a to su "lassez-vivre i lassez mourir" (to su, grosso modo, osnovne postavke sekularnog fundamentalizma). U njegovu diskursu najvažnijim nam se čini odnos koji on uspostavlja između pojma "permisivno društvo" i pojma "demokracija".

Tako on s punim pravom kaže da je "permisivno društvo zaista privid demkratije, jer ili omogućava realizaciju lažnih umesto pravih potreba" (što eo ipso znači da je i svaka demokracija koja to mogućuje zapravo lažna!) "ili realizaciju pravih potreba ograničava na atomizovani prostor" (to je srž konzumerizma – osnovne životne potrebe mogu uživati samo oni koji ih mogu platiti!).

Nekoliko redaka ispred njegov "prognoza" barem donekle promašuje cilj kad on, spominjući u dvije rečenice koje slijede tek permisivno društvo, kaže: "Permisivno društvo karakteriše proces množenja raznovrsnih alternativa individualnog ili grupnog života, proces drobljenja i partikularizacije društvenog corpusa, u kome se kidaju sve spone zajednice" (Prisjetimo se Tönniesove podjele na "organsku" i "racionalnu volju" u okviru ljudske zajednice i svijesti o postupnom odumiranju one prve.) "Organsko vezivno tkivo zajednice ustupa mesto formalnom i mehaničkom sistemu pluralizma izbora i ravnodušne trpeljivosti, koji u idealnoj funkciji treba da onemogući nametanje jedne alternative svim ostalima..."

I dok prvoj Kalajićevoj rečenici nema zamjerke, zaključni dio druge rečenice (onaj koji smo podebljali) ima ozbiljnu "falingu", barem u smislu predviđanja budućnosti. Poznato je, naravno, da su se i fašistički i komunistički režimi "proslavili" time što su OMOGUĆAVALI "nametanje jedne alternative svim ostalima".

To isto čini, međutim, i današnja EU-demokratura kad izričito i bahato tvrdi da za Uniju, čak, eto, i za ovakvu kakva već jest, "nema alternative" (alternativelos – kako nam to lijepo na latinsko-njemačkom kaže Angela Merkel). Zato su potpuno u pravu čelnici new-left pokreta, koje Kalajić spominje već u trećoj rečenici svog napisa (ne znam postoje li neki "novi ljevičari" pod tim imenom i danas, a koji jezgrovito tvrde da je "permisivno društvo aktualni privid demokratije, koji prikriva opresivni karakter sistema". I u tome je "štos": neka svatko (a naročito, naravno, privilegirana manjina, radi što ga volja, a nas neka pusti da radimo svoje.

U analizi laissez-faire permisivnog društva Kalajić ide i korak dalje, ističući kako je osnovna značajka permisivnog društva uništavanje svih vrijednosti, a naročito moralnih. I doista, zapadna demokratura ponavlja mantru "naše vrijednosti" samo kad treba visoko podići stijeg antiislamskog neorasizma (vidjeti pod "Terorizam"), rušeći pri tome ISTINSKE vrijednosti jednu za drugom. Takvo stanje je, kaže Kalajić, "posledica procesa drobljenja i nivelacije sadržaja društva, ništeći svaku hijerarhiju ... i kriterijum vrednosti. Permisivno društvo sve svodi na jedinstvenu tabula rasa ili ‘uravnilovku’ značaja i značenja, vrednosti i bezvređa..." A zaključni coup de grace mnogostruko pervertiranoj laissez-faire zadat će u poglavlju "Junk-art", gdje na fascinantan način detektira moralni salto mortale permisivne demokrature, čija "glorifikacija implicira obrtanje hijerarhije (vrednosti), u znaku trijumfa izopačene aksiologije, koja ocenjuje kao bezvredno, gnusno i prezreno sve ono što je u verodostojnoj evropskoj kulturi smatrano vrednim lepim i uzvišenim" (Ovdje je nemoguće ne prisjetiti se Dušana Stojanovića i njegovih famoznih "oblika življenja među ostalim oblicima"!!) Prenoseći ovu "aksilogiju" na umjetnost, Kalajić zaključuje: "(Tako) sve ono što je u toj kulturi" (tj. onoj iz ranijih razdoblja europske civilizacije) "bilo ocenjivano kao bezvredno ... u modernoj postaje sinonim vrednosti, lepote i uzvišenosti..."

 
Povezani tekstovi :

» Caro diario - 126

NEOFEUDALIZAM – NEOKAPITALIZAM – NEOLIBERALIZAM.Zašto smo ova tri pojma stavili pod „zajednički nazivnik“? Jednostavno zato jer je diskurs o njima – čak i u najsažetijoj formi – nužno toliko opširan da podrazumijeva otprilike...

» Caro diario - 125

(UVODNA  NAPOMENA: Stjecajem određenih „tehničkih“ okolnosti nastavak odrednice „Metajezik neokapitalizma i sekularnog fundamentalizma“ /CAJTuNG 123/, kao i odrednice naslovljene „Monti monta sulla montagna“ /CAJTuNG 124/ nisu...

» Caro diario - 124

MAMA EUROPA - MAMA TINAOtprilike sredinom siječnja naišao sam na regionalnom TV-programu na dokumentarni film mlade slovenske redateljice, pod naslovom „Mama Europa“. Pred 2-3 godine gledao sam i njezin, također dokumentarni, film naslovljen...

» Caro diario - 123

MANIFEST  KOMUNISTIČKE  PARTIJEPojam iz naslova, danas poznat pod skraćenim nazivom „Komunistički manifest“ napisali su Marx i Engels krajem 1847. godine, a objavljen je u veljači u Londonu sljedeće godine. Prema navodima iz petog sveska...

» Caro diario - 122

LIJEVI   CENTAR  (nastavak)Stjecajem okolnosti, u razmaku između dva broja CAJTuNGa, onog prošlog, u kojem je objavljen i moj prilog „LIJEVI  CENTAR (centrodestra) i ovoga koji upravo čitate, u Hrvatskoj je došlo do turbulentne političke...

» Caro diario - 121

LIBERALIZAM  PO  NILSU  MIKMARU  (nastavak)éAko se sjećate, na samom kraju našeg teksta smo rekli (otprilike) da je nužno uzeti predah od raščlambe Minkmarovih ideoloških nebuloza i nastaviti je sljedeći put. Prisjetimo se i toga da je...

» Caro diario - 120

LIBERALIZAM  po Nilsu  Minkmaru (ili NEOLIBERALIZAM)(Stjecajem okolnosti, upravo u vrijeme kad smo u „Prilozima…“ došli do drugog pojma pod slovom L naišao sam u „Spiegelu“ od 12. ožujka na članak Nilsa Minkmara, odnedavno nažalost...

» Caro diario - 118

KAKO JE NESTAO "HRVATSKI RADIŠA"?Pojam "Hrvatski radiša" nisam obradio pod slovom H iz jednostavnog razloga zato jer sam o tome napisao osvrt u "Zadarskom listu" još 7. kolovoza pretprošle godine, pa sam nastojao izbjeći da dva puta pišem o...

» Caro diario - 117

GAY PRIDE NA SOVJETSKI NAČIN (humoreska)(Kao što ste i sami primijetili, počesto mi se u ovim "Prilozima..." događa da namjerno prekinem abecedni niz da bih ubacio temu koja mi se čini zanimljivijom – a posebno aktualnijim od one koja slijedi...

» Caro diario - 116

"JUGOPLASTIKA" (ne samo košarka)Stjecajem okolnosti, prilog o košarkaškom klubu iz Splita koji je pod imenom "Jugoplastika" 80-ih godina bio jedna od najboljih momčadi u Europi (a danas, pod imenom "Split" – što joj je bilo izvorno ime –...