Interview: Antonio Samac Ispis
Autor Ksenija Lipičanin   
11. rujna 2014.

RAZGOVOR S ANTONIJEM SAMCEM IZ ČAKOVCA

ČOVJEK KOJI JE SVOJ ŽIVOT POSVETIO NJEGOVANJU PASA

Antonio Samac je mladić koji je cijeli svoj život posvetio brizi za napuštene pse. Pored svakodnevnog volontiranja u skloništu za životinje Prijatelji Čakovec, u kući gdje živi udomio je deset pasa (to su Dodge Viper (11 godina), Betty (5) godina, Lory (2,5 godine), Bambi (3 godine), Lilah (4,5 godine), Hans (1,5 godina), Bella (2 godine), Pepa (1 godina), Nela (3 mjeseca) i naravno Rem (4 godine), različitih pasmina i svima jednako pruža ljubav i njegu. I kako sam kaže, psi su njegova ljubav od najranijeg djetinjstva, s njima se razumije i oni su mu bili velika podrška u prevladavanju životnih nedaća, te mu daju snagu da izdrži i najveće životne poteškoće.

Ovaj tridesetpetogodišnji zaljubljenik u pse dočekao nas je na vratima sa tri psa koji su izgledali kao da će nas pojesti. Međutim, čim je Antonio zapovjedio da prestanu lajati i pustio ih sa uzica, oni su mirno prišli nama, koji smo još u čudu i nedoumici čekali "razvoj" događaja. Dakle, naš susret sa psima je miroljubivo prošao i koliko god da smo dugo ostali na "njihovom" teritoriju bili su druželjubivi i dobronamjerni, kao i naš domaćin Antonio, koji nas je ljubazno dočekao i poklonio nam poprilično vremena koje mu je dragocjeno jer obveza oko pasa je puno i treba ih sve na vrijeme zbrinuti.

Možete li nam se ukratko predstaviti?

Doselio sam se u Čakovec iz Zagreba u želji da pomognem u azilu za napuštene životinje.

Sklonište za životinje Prijatelji postoji od 2001. godine i od tada smo pronašli dom za 1000 i 1000 napuštenih životinja. Jedno smo od rijetkih skloništa u Hrvatskoj u vlasništvu neprofitne udruge koje ne provodi politiku usmrćivanja životinja nakon 60. dana, već radimo na programima udomljavanja i pružamo privremeni dom svim napuštenim životinjama do udomljenja.Imati životinju u svom domu je velika odgovornost. Radimo na projektu  1000 kumova za 1000 šapica. U tom projektu pokušavamo skupiti novčane donacije za pokrivanje veterinarskih troškova u skloništu. Svaki građanin, tvrtka, grad, općina... može minimalnom godišnjom donacijom od 100 kuna postati kum. Više o tom projektu možete vidjeti na web stranici: www.prijatelji-zivotinja.org/1000-kumova-za-1000-sapica

Apeliram na sve ljude koji žele imati svog kućnog ljubimca da prije nego što ga nabave o tome dobro razmisle, jer nije rijedak slučaj kada ga se zasite i shvate kolika je to obveza, da ga jednostavno ostave na ulici. Od kada znam za sebe volim životinje. Uvijek sam imao psa, a kasnije sam ih počeo skupljati napuštene po ulici i udomljavati. Volim životinje i ne mogu gledati da se muče. Želim im uvijek pomoći. Već deset godina imam ove pse. Sada ih je trenutno deset, a bude ih i više. Od pasa sam naučio prebroditi životne poteškoće jer sam imao nezgodnih zdravstvenih situacija u životu i koliko god da mi je teško oni mi uvijek pomognu da ih prebrodim.

Budući da ste nezaposlen i bez primanja, kako uspijevate podmiriti sve obveze?

U kući u kojoj živim u Čakovcu plaćam najamninu, skrbim se da psi imaju dovoljno kvalitetne hrane, da su cijepljeni, osiguravam lijekove za bolesne i još puno tog za normalan život pasa. Nisam materijalista i meni ne treba puno, tek toliko da podmirim osnovno. Budući da volontiram u azilu preko njega dobijem razne pogodnosti u vezi sterilizacije i cijepljenja pasa što je vrlo skupo. Ima jako puno dobrih ljudi koji su pokazali interes prema životinjama i preko interneta uplaćuju dobrovoljne priloge i donacije za pse i njihovo prehranjivanje. Svaka donacija, ona najmanja nam je najveća i značajna.

Svima sam jako zahvalan jer bez tih dobrih ljudi ne bismo mogli živjeti. Primjerice, moja kujica Beti ima epilepsiju i  potrebne su dvije kutije mjesečno lijeka KEPPRA, koji stoji 700 kuna i još 350 kuna za obične tablete. Ogroman je to izdatak ali ona bez lijeka ne može živjeti. Strašno je gledati kad dobije napad i nju ne mogu nikad ostaviti ni na trenutak samu jer, kao i kod čovjeka, epilepsija može imati koban učinak ako se netko ne nađe pored nje. Uz to još trebam osigurati harnu i ostalo. I ovom putem se želim zahvaliti svima ljudima koji pomažu da Beti i moji psi žive.Sve uplate koje mi stižu za pse isključivo trošim za tu namjenu i stekao sam povjerenje ljudi koji pomažu i meni i psima u azilu.

Stižete li sa tolikim psima izaći na kraj i kada počinje Vaš radni dan?

Moj radni dan počinje u pet ujutro, a sastoji se od maženja, hranjenja, čišćenja, šetnje, liječenja dresiranja i volontiranja u azilu. Poprilično mi je to naporno jer svaki dan nosi nešto novo, kako kod pasa koje držim kod svoje kuće tako i u azili, pa ponekad i problematično. Kada s azilom sudjelujem na raznim sajmovima gdje prikupljamo donacije za azil, pse moram povjeriti drugom na čuvanje.To ne može biti bilo tko. Uglavnom mi je majka pomagala, a sad moja djevojka, koja je također jako vezana za njih. Psi su divna bića i korisna terapija. Puno uz njih učim i puno sam naučio. Sa psima se može divno raditi, oni mi daju energiju u danima kad mi je teško.S njima uvijek nađem kompromis. Oni su ti koji uvijek vide bolje sutra, koji me hrabre i podržavaju, koji su me naučili ustrajnosti i borbenosti. Zato sam je 24 sata uvijek njima na raspolaganju.

Nedavno ste primili njemačkog ovčara iz Franjevačkog samostana u Cerniku. Što nam možete reći o njemu?

Rem je predivan pas ali nije bio shvaćen i predugo je bio u izolaciji od ljudi. Mora proći izvjesno vrijeme i nakon kastracije, nadam se, da će malo promijeniti ponašanje, doduše bit će on i dalje  čuvar jer to je odlika njemačkog ovčara ali bit će pas koji će moći boraviti s ljudima. Može on i sad boraviti s ljudima na koje je navikao ali moram reći da je i mene brzo prihvatio iako me nije prije nikada vidio. To govori da je vrlo inteligentan, pametan, a uz to stabilan, mazan, poštene prirode, zaštitnički nastrojen i odan. Fali mu čiste slobode da se osjeća ravnopravnim članom obitelji i ukoliko ga socijaliziram, a ja vjerujem da ću uspjeti u tome, imat će pravu obitelj koja ga neizmjerno voli, a sada se brine za njega i posjećuje ga, za razliku od nekih, koji dovedu psa i brzo ga zaborave.

Koja bi bila vaša poruka svima koji žele imati kućnog ljubimca?

Pas nije igračka, već živo biće. Stoga dobro razmislite jeste li spremni preuzeti odgovornost za životinju i u kojoj mjeri jer samo ćemo na taj način spriječiti stvaranje pasa lutalica i nekontrolirano razmnožavanje napuštenih pasa. Pas je u svom svijetu normalan, a pojedinim ljudima to ne paše.Svaki čovjek bi se humano trebao ponašati prema svom psu koji će mu to višestruko uzvratit. Ako se ljudi ponašaju drugačije prema psu, pas postaje frustriran i onda nastaju problemi s ljudima. Ne kaže se uzalud da je psa preslika svoga gospodara.

Svi koji žele pomoći Antoniju i njegovim četveronožnim ljubimcima mogu izvršiti uplatu na njegov žiro račun otvoren kod ERSTE & STEIERMÄRKISCHE BANK : HR5624020063203010606 sa naznakom za Rema ili kojeg drugog psa ili ako žele pomoći radu skloništa Prijatelji životinja Čakovec donaciju mogu uplatiti na broj žiro računa otvorenog kod Privredne banke d.d. Čakovec broj: HR3323400091116025375, poziv na broj 02 888, svrha uplate: donacija.