Povijest grada Ispis
Autor Turistička zajednica   
01. srpnja 2010.

U svojoj relativno kratkoj i bogatoj prošlosti Nova Gradiška je od osnutka graničarski grad čiji žitelji vode neprekidnu borbu za nacionalnu opstojnost i neovisnost: s Turcima, austrijskim i ugarskim nasrtajima, veliko-srpskim režimima. U mirnodopskim razdobljima Novogradišćani jačaju gospodarsku i društvenu djelatnost.

Nastanak Nove Gradiške polovicom 18. stoljeća povezuje se s odlukom carice Marije Terezije o učvrsćenju granice Carstva na jugu osnivanjem slavonske Vojne Krajine, nakon izgona Turaka preko Save. Nova Gradiška je utemeljena 1. svibnja 1748. godine kao buduće zapovjedno mjesto Gradiške graničarske pukovnije. Izgradnjom novoosnovanog vojnog naselja rukovodio je potpukovnik Phillip Lewin Beck, zapovjednik pukovnije, koji je ''najprije crkvicu podići dao, zatim za pukovnika i podpukovnika kuće, te veliku stražu sa reštanom i gostionu...'' Ti prvi objekti bili su od drveta, a Beck se ''trsio i ceste i putove i mostove praviti, škole uređivati, zanatlije i trgovce naseljavati...''.

Nova Gradiška osnovana je u doba baroka, u duhu apsolutističkog vremena kada se utemeljuju gradovi s ravnim paralelnim ulicama, koje se sijeku pod pravim kutom i prostranim četverokutnim glavnim trgom oko kojega se izgraduju crkve, te javne i privatne zgrade. Među prvim zidanim objektima počela je 1756. godine izgradnja jednobrodne, kasnobarokne crkve Sv. Terezije s jedinstvenim baroknim tornjem u obliku piramide izvučenih bridova, u cementnoj oplati. Potpuno je završena 1765. godine kada je osnovana i rimokatolička župa. Ovaj spomenik vjere, kulture i trajanja grada zauzima danas središnje mjesto u staroj gradskoj jezgri i u novom grbu grada. Staro krajiško zdanje "glavne straže" s arkadama u prizemlju (oko 1770. godine, danas poznato kao "stari sud") i župna crkva Sv. Stjepana (1828. danas BDM) sa klasicističkim detaljima i slikama Celestina Medovića, te nešto mlađa secesijska zgrada Gimnazije (1896.) i Šumarije (1913.) u danas obnovljenoj staroj gradskoj jezgi čine dominantne povijesno-arhitektonske točke Nove Gradiške.



Nakon ukidanja vojne krajine (1871.) i njezinog sjedinjenja sa civilnom Hrvatskom (1881.) Nova Gradiška postaje kotarsko središte, prometno se povezuje sa Zagrebom (željeznička pruga 1888.) i brže se razvija. Intenzivan gospodarski, društveni i kulturni život izmijenio je karakter vojničkog središta. Izgrađena je velebna pivovara Dragutina Lobea (1873.) na parni pogon, prva u Hrvatskoj, otvaraju se pogoni za preradu drveta, izradu opekarskih proizvoda, mlinovi - iz kojih nešto kasnije niču tvornice (Kruljac i sinovi /pokućstvo/, Nektar /sirupi i likeri/, paromlin Matoković, tvornica opeke u Novoj Gradiški, Cerniku, Rešetarima, tvornica žeste i kemička tvornica u Cerniku i dr.
Jača nacionalni duh i politička borba s germanskim i ugarskim nasrtajima na Slavoniju. Osnivaju se hrvatska društva: Dobrovoljno vatrogasno društvo (1871, prvo u Slavoniji), Hrvatska čitaonica (1874.), HPD "Graničar" (1886.), Hrvatski sokol (1906.) i druga.

Prva tiskara utemeljena je već 1882. godine, u kojoj se godinu dana kasnije tiska i prvi list - "Gradiščanin". Početkom prošlog stoljeća asfaltirani su nogostupi u gradu (1910.), a 1913. godine zasvijetlile su električne žarulje (šesti grad u Hrvatskoj). Uređuju se ulice, gradski park, promenada (šetalište), sajmište, groblje... Za sve ove velike komunalne pothvate u malenome gradu i njegov ukupni razvitak velike zasluge ima znameniti općinski načelnik Ivo Kramarić (1856.-1932.), koji je tu visoku dužnost obnašao, s manjim prekidima, od 1907. do 1927. godine.

Znameniti su i ovi Novogradiščani: Dragutin Lobe, veleindustrijalac i političar, izbaran 1883. za prvog zastupnika novogradiškog kotara u Hrvatskom saboru; Josip Pliverić (1847.-1907.), sveučilisni profesor i osnivač državnopravne znanosti; Josip Freudenreich (1827.-1881.) i Adam Mandrović (1839.-1912.) istaknuti hrvatski glumci i redatelji, utemeljitelji Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu; Josip Ettinger (1882.-1908.), šumarski stručnjak i osnivač Zooloskog muzeja u Zagrebu; Josip Janko Grahor (1855.-1918.), arhitekt i graditelj, prvi predsjednik Zagrebačkog velesajma; Vladimir Nikolić (1829.-1866.), književnik i drugi.