Ovo je znakoviti naslov knjige američkog autora Roberta Borka, recenziju koje sam pročitao pred otprilike 25 godina u engleskom „Financial Timesu“, a kratku recenziju u „Zadarskom listu“ – naslov, naravno, govori sam za sebe! Ovaj uvod inače podsjeća na biblijsku prispodobu „Propast tvoja od tebe, Izraele!“ Daljnji dio teksta sačinjavaju najprije najumnije etičke misli, vezane uz kontekst kojim se ovdje bavimo, autora koje sam imao zadovoljstvo pročitati, da bi na kraju potpisnik ovih redova tome dodao i svoje prispodobe (uglavnom aforizme) slične tematike.

„Cijelo to stanje miriše na do sada najperfidniji totalitarizam globalnih razmjera. A nije nova ni pomisao da je prošle totalitarizme Bog poslao kao upozorenje na ovaj – možda najveći (jer je najrasprostranjeniji) – koji nam se sprema...“ (Ovo zlokobno proročanstvo napisao je pri kraju prošlog stoljeća tadašnji suradnik „Marulića“ Mladen Jurčić – otada više nisam ništa čuo o njemu.)

„Svaka sila za vremena, a nevolja redom ide“. (Ovu misao sam još kao dijete čuo u rodnom mi Biogradu na moru.) Moji su Biograđani često rabili i izreku „Dođoše divlji – istjeraše pitome!“ Taj izraz sam kasnije čuo u Zagrebu, Beogradu, Splitu... Ajme meni, nikad nije bio aktuelniji nego danas! Što ćeš, „čega se pametan stidi, time se budala ponosi!“

„Između dva zla izabrali smo sva tri – uz još nekoliko manjih!“ (Batić  Bačević – u beogradskom NINU pred otprilike 15 godina)

„Ići ću u raj, jer pakao je ovdje!“ – naslov francuskog filma Xaviera Durringera iz 1997. godine

A sada slijedi primjer koji će iritirati nehotične čuvare pečata rahmetli komunizma (današnja tragikomična SDP-bulumenta navodnih ljevičara i neokomunista ima s komunizmom otprilike isto toliko veze koliko i Zdravko Mamić s Hegelovom filozofijom!!!

Daklem – „Mora li crveno izblediti da bi nam budućnost postala ružičasta?“ – „Književna reč“, nedugo prije dolaska Miloševića na vlast)

Crveno ne samo da je izblijedilo, već je i „šaptom palo“, a koliko nam je tadašnja „budućnost“ danas, 24. ožujka 2020., ružičasta, procijenite sami!

A sada slijedi nekoliko mojih aforizama:

Kada je homoseksualac u sukobu interesa? Kad mu se digne na zgodnu žensku!

Drugovi Marx i Engels – svaka vam čast, dobro ste mislili – ali, nažalost, džaba ste krečili!

Partija je gotova – rekoše kockari i povisiše ulog za novu igru!

Lova do krova – više ni slova!

Dobro, bit će još slova i riječi. Zaključit ćemo ovaj zapis prijevodom američkog teksta starog otprilike tridesetak godina, gotovo zaboravljenog vremena, kad su ljudi bili koliko-toliko normalni i dobri:

„Lažni proroci nas uče da se ne treba ženiti iz ljubavi, jer ljubav ne traje vječno. To je isto kao da vam liječnik savjetuje da se ne treba ženiti iz ljubavi, jer ćete se ionako probuditi. Čovjek koji se naspavao budi se bolje raspoložen. Oni bračni parovi koji su upoznali strast prave ljubavi sretniji su od onih koji su se vjenčali iz računa. Prava ljubav stvara nježnost, a nježnost nadživljuje strast“.

Claude ROY: Dozvola boravka (Permis de sejour)

„Mnogi od nas, odlazeći s kućnog praga, misle da će osvojiti svijet. Većinom smo zaokupljeni time da stresemo sa sebe okove tradicije i porodice, da stvorimo svoja vlastita pravila. Uvjereni smo da možemo živjeti bolje nego sada, i to brzo, da možemo sve vidjeti... Negdje usput shvatit ćemo da ne znamo baš onoliko koliko smo mislili da znamo i da naše ideje baš i nisu tako nove kao što smo smatrali da jesu. I odjednom ta „staromodna“  mudrost kućnog ognjišta, koju smo već bili odbacili, zaživi novim životom. Prvi korak prema kući poslije takvoga buđenja korak je prema stvarnosti“.

Gary L. BAUER: Naš povratak kući (Our Yourney Home)

„Sve me više onespokojava, dok šećem ulicama, prava provala prostota koje bombardiraju moje uši.  Dok šetate s majkom, suprugom ili djecom, možete biti sigurni da će otprilike svaka treća osoba blizu vas upotrijebiti riječ koja počinje s j..., gotovo u svakoj drugoj rečenici. Poznate su mi sve riječi i ništa me više ne može šokirati, ali doživljavam te riječi, kao i ljude koji ih rabe, u najmanju ruku provokativnima. To je kao da netko ostavi otvorenim vrata zahoda ili spavaće sobe – ali, ja ne želim viriti!

Čudno je kod tih opscenosti da, dok filmovi doslovno vrve njima, u novinama gotovo da ih i nema. Mnogi ljudi koji se ne uzbuđuju kada čuju riječi koje počinju sa slovom j... u filmu neće kupiti novine u kojima se pojavljuju takve riječi... Filmski producenti i režiseri kažu da je to samo odraz onoga što se događa u društvu. Ja ipak mislim da su oni u ovom slučaju predvodnici, a ne samo ogledalo.“

Andy ROONEY (iz lista Tribune Media Services)

Odabrao i s engleskog preveo Ante Gradiška.