KAD PATRIJARH "TESTERIŠE" LIJEPU NAŠU

Početak godine obično protiče u opuštenoj atmosferi, pa čak ni svjetski zlikovci ne započinju svoje prljavštine odmah. Ovaj put, međutim, turbulentnih poteza bilo je već u prvim danima. Najprije nam je komšijski patrijarh Irinej zaželio Srećnu novu godinu tako što nam je "iskasapio" Domovinu baš onako kako su njegovi ljubljeni četnici pokušali u ratu, ali "džabe". Zatim su se iskazali europarlamentarci prihvativši tzv. "Lunacek report" (homoseksualni zakon) gotovo dvotrećinskom većinom. Na poslijetku se je strašna graja podigla u susjednoj nam podijeljenoj državi Bosni i Hercegovini, ali ništa nije bilo onako kako je izgledalo.

HRVATSKA OD DRAVE DO "KRAJINE"

Već smo navikli za blagdane dobivati "packe" od srpskih patrijarha. Naime, srpski popovi na svečanim bogoslužjima ne drže propovijed iz vlastitog uma, nego čitaju poruku patrijarha, kao da je on jedini pametan u cijeloj Crkvi. Redovito u tim porukama ima žestokih "bukvica" zločestim Hrvatima o tome kakvo zlo čine Srbima ili što bi trebali dobro raditi, ali ne rade. Bilo je i ove godine "ugroženih Srba" kojima se jadnima ni ljubljena njihova ćirilica ne dopušta, pa su eto čemerni i kukavni u toj strašnoj državi.

Ovaj put sama čestitka sadržavala je, međutim, "preoravanje" Hrvatske i to tako da je partrijarh Irinej (rođeno ime Miroslav Gavrilović) pozdravio "zemljake" u Slavoniji, Dalmaciji, Lici, Baniji, Kordunu i - Hrvatskoj. Tako smo eto saznali da patrijarh silno čezne za Hrvatskom kakvu su u svojim glavama "skrojili" četnici, ali ne uzmognuše tu zamisao i ostvariti. U biti to je Hrvatska koja se vidi sa Sljemena.
Zapravo, kada se osvrnemo na prošlost, Srpska pravoslavna crkva je uvijek provodila program "gutanja" dijelova Hrvatske i njihovo smještanje u Srbiju, a također i masovno "pretvaranje" Hrvata, Mađara, Albanaca, Vlaha i svih ostalih koji joj se nađu na putu u – Srbe prekrštavanjem na pravoslavnu vjeru. Tako je svaki čovjek koji je prešao na pravoslavnu vjeru postajao Srbin. S vremenom ti su se ljudi počeli brojati na milijune. Među njima bilo je i čudesnih umova koji su dio povijesti, prije svih nevjerojatni genij Nikola Tesla, nešto ranije čuveni biolog Josip Pančić, a kasnije izuzetni pisac iz Bosne Ivo Andrić.

Zapravo patrijarh nije rekao ništa novo. Samo je ostao dosljedan tisućljetnom programu posrbljavanja Hrvatske koji nikada nije ukinut niti privremeno suspendiran, samo u lošim okolnostima Crkva o njemu šuti jer je u lošem položaju. Ovaj put patrijarh je procijenio da su mu uvjeti dobri, pa je "ugriznuo" žestoko.

Uostalom i sama titula mitropolita (nadbiskupa) u Zagrebu dovoljno govori sama za sebe. Ona glasi: mitropolit zagrebačko-ljubljanski i cele Italije. Dakle, Italija nesumnjivo postoji. Međutim, s Hrvatskom i Slovenijom to nije slučaj. Kombinacija "zagrebačko-ljubljanski" identična je kao "beogradsko-karlovački" (misli se na mjesto Srijemski Karlovci). Dakle, moglo bi se reći da su Zagreb i Ljubljana dva srpska grada, ali trenutno još nisu "prisajedinjeni" majci Srbiji. Za sada to nije moguće, ali možda bude za "nekoliko vekova". Program je uvijek živ, samo ponekad "spava". Ovaj put patrijarh ga je lagano prodrmao.

EUROPA TONE U MRAK

Europarlamentarci u Bruxellesu napravili su jednu od najvećih sramota od kada postoji taj parlament. Homoseksualcima su priznali ne samo pravo na brak, na usvajanje i odgoj djece i na umjetnu oplodnju, nego su se obvezali da će i ostalu djecu odgajati u prohomoseksualnom duhu. Da stvar bude gora, svaka kritika homoseksualaca smatrati će se "govorom mržnje", pa čak i "rasizmom", što znači da ona svog autora vodi u – zatvor. Kao da zastupnici uopće nisu pročitali za što dižu ruke, jer su i svoju djecu i unuke predali na odgoj u duhu homoseksualnosti. A ako se kada dogodi da neko od njihove djece i unuka postanu žrtve homoseksualnog napada, sami sebi su začepili usta i ne će smjeti ni prosvjedovati. Njihova odluka, ako se ozakoni u državama Europske unije, biti će grobar braka, obitelji i roditeljstva.

Ono što šokira je činjenica da je za taj opaki zakon glasovalo gotovo dvije trećine zastupnika. Naime, u Europi (kao i kod nas) formirao se je stav da su socijalisti i socijal-demokrati, zeleni i liberali uvijek za raznorazne "rodne zakone", a demokršćani, konzervativci i euroskeptici protiv, iako to nema nikakve logike, jer svakom socijalistu bi njegov brak, obitelj, a osobito djeca, trebali biti jednako sveti kao svakom demokršćanu.

No kada je već tako, u Bruxellesu su lijeva i desna grupacija stranaka gotovo izjednačene. Laganu prevagu ima desna opcija, jer su pučani (demokršćani) najjači klub zastupnika. Ako znamo da u parlamentu sjedi 766 zastupnika, desna opcija ima oko 20 zastupnika više od lijeve. Međutim, ovaj put pobjedu je odnijela lijeva strana i to s većinom od 61,4%. To je bilo moguće time što su desni masovno glasali protiv politike svojih stranaka, dok su lijevi bili disciplinirani poput vojske. Čak i nama dobro poznata njemačka zastupnica Doris Pack djelomično se je odmetnula od svoje stranke jer je bila suzdržana, a ona je čak članica predsjedništva kluba zastupnika pučana.

Zanimljivo je kako su glasali hrvatski zastupnici. Pet zastupnika SDP-a jednoglasno je podržao homoseksualni zakon. Četiri zastupnika HDZ-a glasala su protiv, što je u skladu s njihovom strankom. Međutim, troje nije glasalo. To su Nikola Vuljanić (Laburisti), Dubravka Šuica (HDZ) i Ruža Tomašić (HSP–AS).

Vuljanić i Tomašićka uopće nisu bili nazočni, a Šuica je bila tamo, ali ipak nije glasovala. Zbog izostanka glasova Tomašićke i Šuice ispalo je da Hrvatska tijesno podržava kontroverzni zakon, a zapravo je obratno prema izbornim rezultatima. Kad se radi o Hrvatskoj situacija je posebno osjetljiva jer je kod nas održan referendum upravo na temu braka koji je dvotrećinskom većinom imao suprotan rezultat. Dakle, hrvatski zastupnici time zapravo lažu Europskoj uniji o stavu svojih građana. Nema ih kada se glasuje, a to im je glavni posao za koji dobivaju golemu plaću koja je za većinu ljudi u Hrvatskoj znanstvena fantastika.

Treba reći da naše okruženje i nije tako loše. Zastupnici iz Italije, Mađarske, Austrije, Češke i Slovačke bili su izrazito podijeljeni s laganom prevagom prema "protiv". Ali glavna zvijezda glasovanja bila je Poljska. Njezini zastupnici su gotovo jednoglasno glasovali protiv, uključujući i socijal-demokrate. Sunarodnjaci našeg voljenog (uskoro svetog) pape Ivana Pavla II. jedini nisu zaboravili što je svetinja koju se ne smije pogaziti ni zbog jedne politike i interesa. Mi smo jedva zaslužili sirotinjsku "dvicu". Da nam je barem Poljska susjed.

NEUSPJELA "BOŠNJAČKA POBUNA"

Nakon niza arapskih revolucija u prošloj i pretprošloj godini, ove zime svjedočili smo o ukrajinskoj drami koja još traje. Potkraj zime izgledalo je da se bunt naših sjevernih "rođaka" poput gripe prenio i u Bosnu i Hercegovinu. Ljudi su se preko noći našli na ulicama, a onda su planule neke zgrade i automobili. Na prvi pogled činilo se je da neka vrsta revolucije kuca na vrata susjedne države. U prvi mah bilo je vijesti i da se nešto događa i u Banja Luci i Prijedoru, pa i u Crnoj Gori. Možda je u nekim centrima moći u početku bila zamišljena "balkanska revolucija". Bilo kako bilo, ona se nije dogodila.

Međutim, kada se je prašina slegnula, postalo je jasno da se u "republici srpskoj" nije dogodilo ništa, a u Sarajevu, Tuzli i Mostaru samo na početku je prosvjedovao obespravljeni i osiromašeni narod bez egzistencije, a onda su "vodstvo" preuzeli dobro organizirani i pripremljeni vandali, zapravo teroristi. Već drugog dana prosvjeda parola je već bila politička – ukidanje kantona, što bi zapravo bila konačna propast Hrvata u toj državi.

Bošnjaci (koji su to ime uzurpirali ostalim građanima) već dugo traže reviziju Daytona, te ukidanje njegove djece "republike srpske" i "federacije", te pravednije ustrojstvo države. U načelu je to dobro, jer Dayton je velika hrpa nepravdi. Međutim, oni to žele raditi bez Hrvata, zapravo protiv Hrvata koji kao da im smetaju i rado bi da oni sasvim nestanu. Tragično je da to čine oni koji imaju čvrste zajedničke etničke korijene s Hrvatima i u velikom broju su s Hrvatima krvno povezani. Budući da Hrvati na tu "foru" nisu nasjeli, sve je završilo po onoj "pojeo vuk magare".

Međutim, gotovo je smiješno završio pokušaj "izvoza bosanske revolucije" u Hrvatsku. Tu su se o prosvjedima dogovarale izvjesne facebook grupe, ali u praksi sve se je svelo na malobrojne, ali agresivne grupe s huliganskim manirama koje je policija brzo neutralizirala. Sve zajedno čini se malo "smrdi" na agente izvjesnih tajnih službi koje bi u našoj državi opet željele proizvesti "kontrolirani kaos" naravno u svom, a ne našem interesu. To ne znači da nam je dobro i da je Vlada dobra i da nam nisu potrebne akcije za što bržim prijevremenim izborima kako bismo se riješili tih štetočina. Ali to trebamo učiniti na hrvatski način, odlučno, dostojanstveno, bez kaosa i vandalizma.

FIFA NASJELA NA ČETNIČKU PROVOKACIJU

"Slučaj Šimunić" trebao je biti samo "rubni incident", ali prerastao je u međunarodni skandal i sramotu jedne tako ugledne međunarodne institucije kao što je FIFA. Šimunićeva gesta potakla je velikosrpske propagandiste da pokušaju iskoristiti situaciju i ako je moguće isključiti Hrvatsku sa svjetskog prvenstva. To im nije uspjelo, ali su (za sada) uspjeli isključiti Joe Šimunića, vrhunskog igrača i dobrog čovjeka, te uznemiriti ostale igrače koji se zbog toga ne mogu mirno pripremati.

Glavni srpski "konj za utrku" je izvjesni američki"profesor" Barry Lituchy, zapravo šarlatan srpskih korijena, obožavatelj Slobodana Miloševića i srpski agent koji se je po tko zna kakvim vezama nametnuo FIFI kao "stručnjak za Balkan". Njegovo prezime zvuči kao neki pseudonim, jer tako se zove neka kompjuterska igrica za djecu. "Biseri" tog navodnog Lituchyja su da su u doba NDH na području današnje Hrvatske Hrvati bili u manjini, da su u većini bili Srbi, Židovi i Cigani (danas Romi), koje su dakle Hrvati pobili i tako postali većina. Gotovo je nevjerojatno da je FIFA nasjela na te gluposti i njima obrazložila drakonsku kaznu Šimuniću.

Kako će cijeli slučaj završiti teško je predvidjeti, ali je očito nešto drugo. Kada se radi o napadu na državu, na njezino dostojanstvo, povijest i svetinje, Hrvatska nema ni Vladu, ni predsjednika, ni Sabor. Nevidljivi smo kao i u doba Jugoslavije. S druge strane konsolidirana Srbija na čijem je čelu četnički vojvoda i nekažnjeni ubojica desetak staraca i starica iz sela Antin 1991. godine i gdje se spremaju izbori da četnici mogu sami vladati, koristi hrvatsko bezvlašće i pustoši nas po bespućima svjetske zbiljnosti (parafraza dr Franje Tuđmana), a našu čast brane jedino odvjetnici i nezavisni pojedinci kako ne bismo doista postali "banana država".