ISUSOV GROB ŠIRI PORUKU ŽIVOTA
Ovih je dana jedan mladi političar u jednoj TV emisiji kao mudro i ponosno ustvrdio da je vjernik, ali da on ne misli kao Crkva, on nije poslušna ovca.
Kamo sreće da misli svojom glavom i da zrelo i kritično promišlja nauk i praksu Crkve. On samo ponavlja kao papagaj ono što su vođe njegove stranke usvojili kao vrijednosti koje su sada u trendu.
Da je on samo jedan od nekolicine ne bih se na to ni osvrnuo u ovoj poruci, ali takvih je sve više i više. Baš takvi koji se busaju u svoje slobodno mišljenje u, kako kažu, civilizacijskom dometu 21. stoljeća, dali su da im, ne znaju ni tko, formira mišljenje, stavove i život. Tako postadoše programirani roboti (robovi) bez klasičnog najavljenog čipa, koji bi se ugradio u ljudsku jedinku da bude mjeren, praćen i upravljan.
U našem narodu pa i u krštenim dušama postoji mogućnost velikog skoka naprijed za "tisuću svjetlosnih godina", kao na primjer kada je urednik Dnevnika HTV-a zaključio : "Hrvatska je samo dva sata leta od Engleske, ali kao društvo tisuću smo svjetlosnih godina daleko od njih u što smo se na nedavnom referendumu imali prilike uvjeriti." komentirajući Zakon o istospolnim brakovima" u Engleskoj. Eto on je već tamo.
Biti daleko ne znači, samo po sebi biti visoko, veličanstveno… Može se biti daleko, nisko i bijedno.
Kakve to sve ima veza sa blagdanom Uskrsa? Prije svega postavimo si pitanje.
U što mi vjernici Crkve katoličke vjerujemo kada slavimo Uskrs? Bilo bi dobro postaviti pitanje onima koji kažu da toj Crkvi pripadaju. Mislim da bi odgovori bili poražavajući, a osobito kada bi upitali vjeruješ li u to. Premda današnji čovjek pokazuje potrebu za duševnim i duhovnim sadržajem jer se osjeća sve više prazan, neispunjen, neosmišljen i bezvrijedan. Sve je manje za to sposoban, pa u žurbi i trci, koja mu ne da ući dublje u prostore svoga srca (svoga bića) i susresti se s Bogom, pravi sebi religiju bez osobe Stvoritelja i njegove blizine.
Papa Franjo, koji je svojom osobitošću osvojio simpatije mnogih, pa i nekih koji su se ponadali da će izmijeniti praksu i nauk Crkve, moli i traži da vjernici djelima pokazuju svoju vjeru (ap. Jakov) u Isusa Krista, uskrsloga, prisutnoga, osobnoga s kojim se treba susresti, kojemu treba vjerovati da ga se može i vidjeti u gladnome, žednome, golome, bolesnome, osuđenome…
Naše vjerovanje u uskrsnuće određuje naše stavove, ukazuje na nepromjenljive vrijednosti pruža nam mogućnost vidjeti se u većoj i sadržajnijoj budućnosti no što su "tisuće svjetlosnih godina". Koraci vjere niti ne poznaju mjerenja nego se čovjek nađe u Bogu s kojim se i sučeljuje. Iskustvo nebrojenih osoba, svjedočanstva riječju i životom uvijek potkrepljuju nejake, potiču slabe i pozivaju daleke da otvore svoje srce, um i volju jer On kuca i ulazi gdje mu se otvori.
Poštovani čitatelji Cajtunga, bez obzira gdje ste s vjerom ne dajte da vas uništi briga oko toliko potrebnoga ili vam zaokupi pažnju i ukradu gotovo sve vrijeme slike i riječi što preplavljuju svijet, a cilj je jedino dobit onih koji ih bezobzirno šalju.
Puno je i stvari i događaja koji su obilježili svijet, ali jedina prava novost u okvirima ljudske povijesti iznenadno djelo Božje svemogućnosti – Kristovo uskrsnuće. Anđelova riječ ženama: "Isusa raspetoga tražite! Uskrsnu kako reče" (Mt 28,5) jedinstvena je poruka koja je odjeknula u ovome svijetu. Isusov je grob jedini s kojeg se ne širi zadah smrti već poruka života. Ta poruka je jedina nada smrtnog čovjeka i zato temelj kršćanske vjere.
Neka ova radosna vijest odjekne snažno u svakome od nas i sve nas podrži u nadi uskrsnuća, te mognemo ovdje i sada nositi se sa svim izazovima vremenitog življenja.
Sretan vam Uskrs!
p. Ante Perković
