Župa Gorice, 17. siječnja  proslavila je svog nebeskog zaštitnika Sv. Antu Pustinjaka. U nazočnosti oko 80 vjernika, misno slavlje predvodio je fra Mislav Jozić, župni vikar u župi Dubrave kod Brčkog. Na svečanom misnom slavlju uz fra Mislava koncelebriralo je 11svećenika, na čelu sa dekanom preč. Damirom Ivanovićem. Ovo je jedina župa u Vrhbosanskoj  nadbiskupiji koja za zaštitnika ima „zimskog“ Sv. Antu. Svojim pjevanjem župljani su uzveličali euharistijsko slavlje. Sve je na počektu misnog slavlja pozdravio župnik domaćin vlč. Ivo Kopić: svećenike, vjernike iz župe kao i vjernike koji su došli iz susjednih župa Brčanskog dekanata kojemu i župa Gorice pripada. 

  Sv. Antun Pustinjak potječe iz bogate obitelji, ali on nije mario za imanjem, Bog je s njime imao posebne planove. Tako je srce Antunovo postalo Božja njiva u kojoj će Bog urezati svoje brazde, i posijati svoje sjeme. On je poslije smrti roditelja prodao sve svoje imanje, novac razdijelio siromasima. Sam se posvetio asketskom životu, te je provodio strogi način življenja. Na razne načine đavao mu je postavljao smicalice od žena do zlata i srebra, a on je sve na lijep način zaobilazio i duše nije htjeo okaljati ničim ovozemaljskim. Postavlja se pitanje zašto Bog pripušta tolike napasti, pa zašto ne možemo mirno živjeti i tako Bogu služiti. Odgovor je da samo one duše ne napastuje đavao koje smatra sigurnom svojom svojinom. Na koga đavao navajljuje to je znak da mu još ne pripada. Što je osoba kreposnija to će sotona još žešće na tu osobu navaljivati. Napasti su potrebni element u našem duhovnom životu. Svaka je napast novo drvo spoznaje dobra i zla, gdje se učvršćuje naša volja i uvijek se nanovo okreće prema Bogu. Napasti su ispit na kojem čovjek pokazuje što je naučio u Božjoj školi. Duša prokušana u napastima slična je bistrom gorskom potoku, koji žuboreći kroz kamene litice teče prema svome cilju. Tako u duhovnom pogledu lako je ostati dobar kad nema bura i napasti. Kad se podignu napasti sa svih strana, tada se traže jaki duhovi koji se znadu mnogo žrtvovati. Takav je bio Sv. Antu Pustinjak. Ugledajmo se u njega i nasljedujmo ga, ne u zemaljska dobra i dobra ovoga svijeta, u zemaljska samo onoliko koliko nam je potrebno. 

  Župa je smještena u sjeveroistočnom dijelu Bosanske Posavine, nedaleko od rijeke Save, 10-ak km sjeverozapadno od Brčkog, na prometnici Županja – Orašje – Lončari – Brčko. Župa se nalazi u mjestu Brčko, Brčko Distrikt BiH. 

 Godine 1742., selo Gorice pripadalo je župi Bijela sa 10 katoličkih kuća i 57 katolika, a 1768., spominje se da se nalazi u župi Štrepci, tada već ima 30 kuća sa 188 vjernika. 

     Župi sv. Ante Pustinjaka danas pripadaju slijedeća naselja: Gorice, Lipovac i Rahić

Donji. Sela u Bosanskoj Posavini su danas i previše mirna. U njima često ne živi ni desetina prijeratnog stanovništva, a negdje i puno, puno manje. 

 Župa Gorice utemeljena je1869. godine odvanjanjem od župe Ulice kao mjesna kapelanija. Prva župna crkva sagrađena je 1889., a druga 1912. godine. 

Tijekom rata 1992.-1995. godine župna crkva i ostale crkvene objekte srpski su ekstremisti razorili, a Hrvate katolike protjerali. Bolje nisu prošli ni župljani koji su protjerani ili poubijani dok im je sva imovina opljačkana. U zadnjme ratu u ovoj župi, relativno maloj, poginulo je 27 osoba a mnogo ih je ranjeno. Crkva je obnovljena izvana tek 2009. godine, a slijedeće 2010. je uređena i iznutra. Župa je 1991. godine imala 1.952 vjernika a danas ima oko 80 obitelji sa 140 vjernika. Većina prijeratnih vjernika  koji se sada nalaze u Austriji, Njemačkoj i Italiji, uzeli su tamošnja državljanstva, njihova djeca pogotovo, i rijetko tko ima namjeru vratiti se. Zato ima mnogo praznih kuća, jer mnogi dođu za Božić i Uskrs. Mnogo se djece dođe samo krstiti u župu, i više ih nema osim za veće blagdane. Pomalo se u ovome Distriktu i državi vide odnosi maćehinski prema katolicima. Prije rata na teritoriju Distrikta bilo je 30% Hrvata, a sada ih nema ni 3%., Bošnjaci su se vratili 100%. Bošnjaci su spremniji na veću žrtvu od Hrvata i zato su se masovno vratili. Deklarativni odnosi prema Hrvatima su dobri, kad se nešto traži slabo se realizira. No, nama se je nadati da će odnosi  među tri naroda i nacionalnim manjinama jednom biti na većoj visini uz međusobno uvažavanje i toleriranje. 

                                                         Tekst: Ivan Ravlić, župnik u Globarici

                                                         Foto: Erna Elčić