NEŠTO JE TRULO U DRŽAVI VATIKANSKOJ
Unatoč podlom napadu neprijatelja svega dobrog (vjerojatno masonerije ili neke srodne sile) i na papu, i na Hrvatsku i na Crkvu i njezinoga kardinala, ne smijemo nasjesti na tu sotonsku podvalu, nego oprostiti kardinalu nesmotrenost i papi nesposobnost da drži sve konce u rukama, jer nam nema drugog puta doli Isusa i njegovih namjesnika na Zemlji.
Najčešće je ljeto doba kada se i najveći svjetski zlotvori žele odmoriti između ostalog i od vlastitih podlosti. Na "poslu" su uglavnom palikuće, bolje reći pališume, koji su svoje djelovanje "obogatili" jednim novim "specijalitetom". Potpalili su šumu blizu vojarne, a oni sami iz svojih izvora najbolje znaju čega sve tamo ima. Tako smo dobili "vatromet" i novo "prekomjerno granatiranje Knina". Šteta što je paljevina bila zakašnjela.
Još prošle godine za to bi legendarni Serge Brammertz mogao optužiti generala Antu Gotovinu, a genijalni sudac Alphonse Orie "zapaprio" bi mu još koju godinicu zatvora.
Međutim, ovoga ljeta događa se nešto mnogo ozbiljnije. Sotonske sile udarile su u temelj naše katoličke vjere, odnosno u Crkvu koja tu vjeru drži neugroženu već 2.000 godina.
PAPA NA ODMORU, BERTONE HARAČI
Usred srpnja stiže nam iz Vatikana "bomba". Prema navodnim pravilima kanonskog, odnosno crkvenog prava, odlukom pape Benedikta XVI, talijanski benediktinci bi trebali dobiti veliku parcelu najatraktivnijeg zemljišta i mnogo novca, ili umjesto zemlje još veće brdo novca, zbog čega bi biskupija Porečka i Pulska bankrotirala. Uzgred, time bi se prekršili međunarodno priznati Osimski sporazumi kojima je Italija za sve takve slučajeve dobila odštetu. Ono što je u svemu najgore, tu odluku je donijela vatikanska komisija u kojoj je sjedio i zagrebački kardinal Josip Bozanić. Štoviše, njegov je potpis na toj odluci.
Nastavak priče dostojan je najbolesnije "komedije apsurda". Biskup Ivan Milovan, svjestan posljedica takvog čina, odbija potpisati propast svoje biskupije, pa ga navodno papa na "jednu minutu" suspendira, kako bi dokument u njegovo ime mogao potpisati neki španjolski biskup u Vatikanu.
Sve skupa događa se u vrijeme kada se 84-godišnji papa odmara u Castel Gandolfu (ili možda negdje drugdje). Sada nije jasno što bi starog Benedikta motiviralo da na odmoru donosi takve odluke. Nadalje, kako je moguće da papa s odmora suspendira biskupa na jednu minutu. Je li on to radio preko interneta, ili je netko letio svako malo k njemu helikopterom da bi on mogao potpisivati takve nevjerojatne dokumente? Prije bi se moglo pretpostaviti da su se "mućke" radile bez znanja pape koji čini se ne može zadržati kontrolu nad mlađim i izrazito pokvarenim kardinalima koji ga okružuju.
I BOZANIĆ UPAO U KLOPKU
Cijelu ružnu priču dodatno je začinio i kardinal Bozanić. Najprije se nije uopće javljao, svjestan da je svojim potpisom "zabrljao" i da je javnost za to saznala. Razmišljao je što bi rekao a da se ne zamjeri ni Vatikancima ni svojoj državi u kojoj živi, a čiji dio je, namjerno ili iz neznanja, pokušao predati strancima, kao da se radi o nekom njegovom feudalnom posjedu koji on eto može blagonaklono pokloniti kome želi.
Nakon nekoliko dana razmišljanja smislio je najgoru moguću varijantu. Umjesto da kao pravi katolik slijedi Isusa i krotkog i poniznog srca skrušeno prizna da je pogriješio (jer svi griješimo), on je za svoj gaf okrivio nikog drugog nego – svoje vjernike i to još neistinitom tvrdnjom da je "dio javnosti" u Hrvatskoj "grubo napao papu".
Tako je kardinal napravio novu "kardinalnu pogrešku". Svi mi vjernici katoličke Crkve, a tu valjda spada i sam biskup Milovan, "grubo samo napali papu" zato jer se protivimo takvoj otimačini hrvatskog zemljišta u korist stranaca.
Točku na "i" napisao je vatikanski državni tajnik Tarcisio Bertone, inače salezijanac iz Pijemonta, koji je u ime Vatikana tužio hrvatsku državu sudu zbog sada već famoznog "slučaja Dajla". Zamislite apsurda! Državni tajnik "glumi" papu. Je li on time već "smijenio" papu ili ga samo "voza" i čeka da stari poglavar Crkve umre?
Na poslijetku se postavlja pitanje nije li već počela "predizborna kampanja" za izbor novog pape, pa kardinali nastoje izboriti što povoljniju poziciju puno prije "finiša"? Igra li i naš kardinal u tim aktivnostima neku skrivenu igru?
"ULAZNICE ZA MISU" BILE SU DIVERZIJA NA PAPU
Nakon ovakvog incidenta očito je da nešto nije čisto ni u hrvatskom dijelu Crkve. Iz novoga kuta sasvim drukčije svjetlo pada na organizaciju papine mise nedavno u Zagrebu. Naime, na toj misi je bilo prema nekim srednjim procjenama najviše 300.000 ljudi (policija, koja je misu promatrala iz najpovoljnijeg kuta, iz zraka, procjenjuje na 200.000 ljudi). Na istome mjestu na misi pape Ivana Pavla II 1994. bilo je više od 900.000 ljudi. Je li moguće da su Hrvati tri puta više voljeli pokojnog blaženog papu nego sadašnjeg?
Istina je da je možda Wojtyla bio ljepši, malo komunikativniji i nama Hrvatima etnički bliži. Ali to su detalji. Hrvati su svojim klicanjem "Papa mi te volimo" jasno pokazali da emocije nisu ništa slabije nego prema Ivanu Pavlu II. Pa u čemu je onda problem?
Stvar je vrlo jednostavna. Organizatori mise smislili su podlost kojoj je očito bio cilj smanjiti broj vjernika na misi. Naime, svaka osoba morala je u župnom uredu najaviti da želi dobiti ulaznice za misu! A zatim još jednom te ulaznice u župnom uredu i podići. Tim prljavim trikom eliminirani su svi oni koji ne idu redovito na misu, ne poznaju župnika, pa im je neugodno motati se po župnom uredu. Naravno da su eliminirani i oni kojima baš i nije puno do vjere, možda su agnostici ili čak ateisti, a ipak bi došli na misu iz poštovanja prema papi kao osobi ili barem instituciji, a možda i iz puke znatiželje.
Mi invalidi suočili smo se s totalnim barbarstvom na misi. Bili smo stisnuti u vrlo tijesan prostor nalik na neki "geto", bez dovoljno mjesta i s manjkom stolaca, tako da su naše prateće osobe sjedile na podu, a invalidi u kolicima nisu vidjeli ništa, jer nije bilo povišenog postolja s kojeg bi oni mogli promatrati misu dostojanstveno. Vrhunac poniženja bio je kada je invalidima spriječen pristup WC-ima. Naime, susjedna "parcela" bila je namijenjena VIP gostima. Oni su imali obilje mjesta, višak od najmanje 10% stolaca i pet WC-a koje uglavnom nisu trebali jer su njih specijalni automobili dovozili neposredno prije mise i isto ih tako odvozili, dok su se invalidi morali boriti za svoje mjesto time što su došli nekoliko sati prije mise.
Za sve to ništa nisu krivi VIP gosti, kao ni policija koja je izvršavala zapovijedi, nego organizatori unutar Crkve. Kardinal Bozanić je dobio jasna upozorenja nekoliko tjedana prije mise da stvari ne teku dobro, ali možda upozorenja nisu ni došla do njega. Netko mu je radio iza leđa, kao i Vatikanci papi.
"V.D. PAPA" MEĐUGORSKE HODOČASNIKE NAZIVA "SEKTOM"
Treba još nešto reći o spomenutom kardinalu koji se zove Tarcisio Bertone i koji sebe doživljava kao v.d. papu dok je papa na odmoru. On je "čuven" po tome što tvrdi da se u Međugorju ništa nadnaravno ne događa. Po tome je idejni "brat" mostarsko-duvanjskog biskupa Ratka Perića (koji Međugorje naziva "privatnim businessom" i "zabranjuje" hodočašća), kao i ranijeg biskupa Pavla Žanića (koji nikada nije vjerovao u Međugorje, a 1992. mu je u srpskim topničkim napadima spaljen biskupski dvor i izgorjele sve knjige i osobna imovina). Ali Periću to nije dovoljan znak. Možda mu treba nešto "žešće".
Vratimo se Bertoneu. On hodočasnike u Međugorje podrugljivo naziva "Međugorjanima" i k tome im daje etiketu "sekte". Tako je oznaku "sekte" dobilo možda i 100 milijuna katolika širom svijeta koji su bili u Međugorju, među njima nekoliko tisuća svećenika, na desetke biskupa, pa čak su "sektaši" postali i njegovi kolege pokojni praški kardinal František Tomašek, bečki kardinali pokojni Franz König i sadašnji Christoph Schönborn, kao i naš pokojni kardinal Franjo Kuharić.
Kada bi se pustilo takve kao Bertone, Perić i pokojni Žanić da provedu u djelo svoje zamisli, u katoličkoj Crkvi bi moglo doći do novog raskola. Ovaj put raskol bi nastao u srcu Crkve, u Italiji i Hrvatskoj. Upravo je to generacijska želja svih neprijatelja vjere, masona i sličnih sotonista – uništenje Katoličke Crkve, a kao posebno važan segment, odvajanje Hrvata i Hrvatske od Vatikana i pape. Sjetimo se što je Tito učinio Stepincu samo zato jer nije htio Crkvu odvojiti od pape. Zato je podli napad Bertonea na Hrvatsku vrlo zloćudan i opasan, osobito zato što mu je nasjeo i naš kardinal.
SOTONISTI NAVELIKO "JAŠU" SVIJETOM
U svemu tome ima i zrnce dobrog. Naime, slučaj Dajla dobro je došlo upozorenje svima nama koji vjerujemo Isusu, osobito svećenicima, uključujući i kardinala, pa i samog papu, s kako opasnim i zloćudnim neprijateljem imamo posla. Upravo zato moramo oprostiti našem kardinalu njegov neoprez, kao i papi nemogućnost kontrole zlog djelovanja u njegovoj okolini. Svjesni opasnosti koja nam svima prijeti od sotonističkih nasilnika, moramo još čvršće prionuti uz papu i Crkvu, jer jedino tako možemo služiti našem Gospodinu koji je govorio da Njegovu Crkvu "ni vrata paklena ne će uništiti".
Upravo danas "vrata paklena" svom silom navaljuju ne bi li uništili našu vjeru. Nakon što su već postigli pojedine pobjede (homoseksualnost kao normalna i dična pojava, ubijanje nerođenog djeteta kao slobodan demokratski čin, afirmacija kontracepcijske pilule kao način za stvaranje neplodnosti, neobuzdani masovni seks kao način za neograničeno širenje spolnih bolesti), sada idu dalje.
Vidjeli smo kako su pokušali zabiti klin između Hrvata i pape, pa i između kardinala i njegovih vjernika. Ali to nije sve. Nekada popularni i svima simpatični predsjednik Barack Obama pokušava kroz Kongres progurati zakon po kojem bi svaki čovjek u SAD od 2013 – 2016. godine trebao na ruku dobiti čip sa podatcima kojima osoba gubi svoju intimu, "big brother" ga može neograničeno nadzirati, a u konačnici i upravljati njime.
Čovjek dakle postaje manje vrijedan od psa, a kasnije postaje robot u funkciji antikrista. Tu mračnu ideju Obama i njegovi sljedbenici opravdavaju "boljom mogućnošću pružanja zdravstvenih usluga". Da nije odvratno, bilo bi smiješno.
Ako se sjetimo i drugih sotonskih djela koja nam kucaju na vrata, kao što su GMO proizvodi, tzv. "codex alimentaris" koji će nas obvezati što ćemo jesti i sijati, tako da ne ćemo moći uopće doći do normalne hrane, nego samo do umjetnog smeća kojim se neki već danas isključivo hrane, a također i zabrane prodaje pripravaka od ljekovitog bilja, osim onima koji imaju 150.000 dolara, kako bi farmaceutski tajkuni mogli neometano prodavati svoje pogubne otrove, onda dolazimo do spoznaje da se radi ne samo o napadu na našu vjeru, nego na same temelje života, jer život je zasnovan na prirodi čiji smo dio, a koja je za nas vjernike plod Božjeg stvaralaštva. Ako nas odvoje od prirode odvojili su nas i od Boga, ali time su nas odvojili i od zdravlja i množenja i i osudili nas na propast. To mora i za svakog agnostika ili ateista biti zastrašujući scenarij propasti i umiranja.
PREDSJEDNIK NA MISI POD EMBARGOM
I u našoj zemlji imali smo prigodu vidjeti jedan primjer sotonskog djelovanja televizije i to one "javne" koju ovaj narod plaća iz svog džepa. Riječ je o obilježavanju 600. obljetnice djelovanja svetišta Predragocjene Krvi Isusove u Ludbregu.
Bilo je to veličanstveno misno slavlje na kojemu je bio i predsjednik Ivo Josipović koji tamo nije morao biti po službenoj dužnosti, nego je tim činom iskazao poštovanje tome mjestu. Naša "javna" televizija ne samo da nije spomenula njegovu nazočnost misi, nego nije uopće spomenula taj događaj u dnevnim informativnim emisijama. Misu je doduše prenosila, ali samo kao uobičajeni religiozni događaj koji se događa svake nedjelje i to u raznim religijama. Oni koji predsjednika vuku za rukav kad god sjedne u automobil, nijemi su i gluhi onda kada predsjednik dođe na misu. Poznato je da je misa ono što sotonisti najviše mrze. A Predragocjena Krv Isusova je nešto od čega im se ledi krv u žilama. Rekao bi Isus: "Tko ima oči neka vidi, tko ima uši, neka čuje".
No najgore je što na tu sramotu nije reagirao nitko: ni političke stranke, ni domoljubne udruge, ni intelektualci, pa čak ni sama Crkva. A za takav "gaf" trebale su letjeti ostavke, od managementa televizije do Programskog vijeća.
U najnovije vrijeme u srcu Crkve (Italija) pojavilo se je novo sotonsko djelo. Neki malo stariji ljudi (muž 70 godina, a žena 57) dobili su dijete potpomognutom oplodnjom. I onda šok! Umjesto da dobiju čestitke za hrabrost i odlučnost, sud im oduzima dijete ("jer će dijete ionako brzo postati siroče, pa ga eto od početka treba netko drugi odgajati"). "Big brother" već sebe doživljava kao Boga umjesto pravog Boga. On odlučuje o tome s koliko godina netko može imati dijete, može li ga odgajati, pa čak i "zna" koliko dugo će netko živjeti.
Ni kod nas nije puno bolje. Obitelji s 12-ero djece oduzima se zemlja koju obrađuju da bi uzgojem goveda živjeli u blagostanju. Tu zemlju dobiva netko tko ju nikada nije ni vidio, a za račun nekih predizbornih "računica". I zbog nečijeg predizbornog "marketinga" tako brojna obitelj koja bi trebala biti "sveta krava" ovog društva ogrezlog u "bijeloj kugi" sada postaje "socijala".
To je doista sotona na djelu. Svi su znakovi tu. Apokalipsa je počela. Važno je samo znati na čijoj si strani. A strane su samo dvije.
