Po redu dvadeset osmi susret duhovnih zvanja Doborskog i Derventskog dekanata održan je 8. kolovoza 2026. godine u župi Donja Tramošnica k. Gradačca u Bos. Posavini. Domaćin susreta bio je fra Joso Oršolić, župnik u D. Tramošnci. Nazočno je bilo 27 svećenika, redovnika i redovnica. Skup je započeo molitvom koordinatora svih dosadašnjih susreta vlč. Ivana Ravlić. Pozdravio je sve nazočne a bilo ih je iz: Bosne i Hercegovine, Slovenije, Srbije i Republike Hrvatske. Posebno je pozdravio provincijala Bosne Srebrene fra  Zdravka Dadića i prof. dr. vlč. Marka Matića, župnika u Sibinju koji je imao prigodno predavanje. Pozdravio je i menadžera Balkan TV iz Novoga Sada gosp. Nedeljka Šljivanca. Naglasio je vlč. Ravlić veliki značaj ovoga okupljanja za lokalnu a i za opću Crkvu. Ovo je jedino okupljanje ovoga nivoa u BiH a moguće i u širem okruženju nema ga većeg, i već je ovo okupljanje prešlo u tradiciju koja duhovna zvanja približava i jedne vrste duhovna hrana su ovi skupovi. Gospodin nas poziva posebno danas: „Dođi i idi za mnom“ kada su mnoge vrednote u svijetu uzdrmane, pokolebane posebno obiteljski i duhovni život. 

   Potom je predavanje održao vlč. dr. Marko Martić o nesvakidašnjoj temi, groblja, groba s kojima život ne završava već novi život počinje. Na groblja gledamo kao na mjesto pokopa, ne možemo samo tako gledati. Groblje je mnogo više od prostora u kojem počivaju naši pokojnici. Ono je mjesto koje govori o našoj vjeri, o našem shvaćanju čovjeka, o našem odnosu prema tijelu, o našoj nadi u uskrsnuće, i nastavio: „Čini mi se da smo upravo izgubili osjećaj o pokojnima. Danas se često govori o svetim mjestima, ali gotovo uvijek mislimo na crkve, kapele, svetišta ili oratorije. Rijetko će tko reći da je i groblje sveto mjesto. A upravo Zakonik kanonskog prava spominje među sveta mjesta i ona koja su određena  za ukop vjernika. U najdubljem smislu groblje je sveto mjesto.  U suvremenom svijetu, primjećuje se da je smrt postala gotovo nevidljiva. Ona se skriva iza zidova bolnica, domova za starije i pogrebnih poduzeća. Tako sve manje govorimo o smrti, a još manje o vječnosti. Na kraju ovoga izlaganja, naglasio je  vlč. Marko, želio bih da svi zajedno ponovo otkrijemo jednu jednostavnu, ali duboku istinu: groblje nije mjesto smrti, nego mjesto nade. Ono nije prostor u kojem završava ljudska priča, nego mjesto na kojem Crkva čuva tijela svoje djece čekajući dan kada će Gospodin ponovno doći u slavi. Prije Krista grob je bio prije svega znak završetka zemaljskog života. Nakon Krista grob postaje mjesto iščekivanja uskrsnuća. Upravo je to temeljna razlika između kršćanskog pogleda na smrt i mnogih drugih religijskih ili filozofskih pogleda. Sin Božji nije samo prihvato ljudsku smrt, nego je prihvatio i ljudski pokop. Posvetio je ne samo ljudski život nego i našu smrt, pa čak i sam grob“, završio je vlč. Marko Martić.  

   Nakon kratke pauze uslijedilo je misno slavlje koje je predslavio mnogo poštovani provincijal Bosne Srebrene fra Zdravko Dadić s kojim je u koncelebraciji bilo trinaest svećenika i redovnika. Pjevanjem je animirao domaćin župnik fra Josa Oršolić kojemu su se pridružile i redovnice nazočne na misi a bilo ih je trinaest kao i vjerni puk kojeg je bilo oko 60-ak osoba. Provincijal je u propovijedi naglasio usporedivši riječi proroka Habakuka koji ne skriva svoju zbunjenost. Gleda svijet oko sebe i ne razumije mnogo toga i nastavio: „Prorok vidi nasilje, nepravdu i patnju. Zato Bogu postavlja pitanje koje je i danas tako ljudsko: „Dokle Gospodine?“ Svatko od nas nosi svoje „dokle“. Dokle će trajti bolest? Dokle će trajati podjele? Dokle će biti toliko udaljavanja od Crkve? Dokle će naši pastoralni  napori izgledati bez velikih plodova? Dokle ćemo osjećati nedostatak novih zvanja? To nisu pitanja ljudi koji su izgubili vjeru. To su pitanja ljudi koji vjeruju dovoljno da ih iznesu pred Boga. To je velika pouka proroka Habakuka. On ne okreće leđa Bogu. Ne zatvara se u razočaranje. On ostaje pred Gospodinom i čeka njegov odgovor. Bog ne odgovara na pitanje „zašto“, nego poziva na povjerenje: „Pravednik će od svoje vjere živjeti“ Kao da kaže: neće te nositi odgovor na sva pitanja, nego odnos sa mnom. Koliko je to važno za nas koji živimo svećenički i duhovni život. Nakon godina služenja čovjek može pomisliti da ga nosi iskustvo, organizacija ili pastoralna rutina. Ali nije tako, nas nosi jedino Krist. Sve drugo može oslabiti: zdravlja, snaga, entuzijazam, broj suradnika, plodovi rada. Ali ako ostane živa vjera ostaje ono najvažnije. Sv. Franjo Asiški savjetovao je svojoj braći da propovijedaju Evanđelje uvijek, a riječima samo kada je potrebno. To nije umanjenje propovijednika nego je to podsjetnik da život daje vjerodostojnost riječima“ završio je provincijal fra Zdravko Dadić. Na kraju sv. mise umjetničke slika darovane su vlč. Marku Martiću i provincijalu fra Zdravku Dadiću. Njima a i svima na kraju se zahvalio domaćin fra Josa Oršolić, ćupnik u D. Tramošnici. 

   Najavljen je i slijedeći susret za iduću godinu koji će biti 11. rujna 2027. godine u župi Derventa u Derventskom dekantu. Nadajmo se da će taj susret biti malo boljeg odziva. Skup je završio bogatim domjenkom koji je pripremio domaćin fra Josa Oršolić, nije nedostajalo ugodnog razgovora i razmjene mišljenja svih nazočnih. 

                                                                                                Don Ivan Ravlić, tekst

                                                                                                Erna Elčić, fotografije