Fotoreportaža: NEDJELJA MUKE GOSPODNJE
Na blagdan Cvjetnice u cerničkoj župi, ispred kapelice Svetog križa blagoslovljene su maslinove grančice, a zatim se u procesiji krenulo u crkvu Svetog Petra apostola na svetu misu. Svetu misu služili su p. Ante Perković i p. Tomislav Vuk. Misno slavlje uveličali su članovi HPD "Tomislav" iz Cernika pjevanjem Muke Gospodina našega Isusa Krista po Mateju.
Cvjetnica ili Nedjelja Muke Gospodnje slavi se u nedjelju prije Uskrsa i uvod je u Veliki tjedan. Crkva se spominje Isusovog trijumfalnog ulaska u Jeruzalem u dane prije Pashe, opisanog u sva četiri Evanđelja (Marko 11:1-11, Matej 21:1-11, Luka 19:28-44, i Ivan 12:12-19), ali i njegove muke koja je uslijedila nakon toga. Kad je ulazio u Jeruzalem, narod je dočekao Isusa mašući palminim i maslinovim grančicama i rasprostirući svoje haljine, putem kojim je išao jašući na magarcu.
Bogoslužje ima dva dijela: blagoslov grančica i procesiju s njima te svečani spomen muke i smrti Kristove. Boja liturgijskog ruha je crvena i znak je istodobno Kristove mučeničke ljubavi (usp. Iv 15,13) i vatre Duha od koje je Isus gorio i izgorio (Lk 2,14).
Po uzoru na Jeruzalem misno slavlje započinje procesijom s maslinovim ili palminim grančicama, a kod nas ponekad i grančicama od nekog drugog svježeg grma, koje su znak naše odanosti Kristu Kralju. Tim činom se ponavlja gesta oduševljenja naroda koji je Isusa dopratio iz Betanije u grad Jeruzalem. Grančicama iz procesije okitit će se križ ili sveta slika u kući i ona će biti znak i podsjećati će nas da ostanemo vjerni Kristu Isusu sve do druge Cvjetnice.
Uz Muku po Mateju koja se čita ili pjeva u godini A, a koja je najopširnija i najsvečanija, čita se ili pak pjeva i Muka po Marku u godini B i Muka po Luki u godini C, koje su se nekada čitale na Veliki utorak i Veliku srijedu.
Od 1986. godine Crkva na Cvjetnicu slavi Svjetski dan mladih i u mladima želi pobuditi osjetljivost za muke i probleme ljudi koji trpe zbog ratova, gladi i nepravdi. U svima nama liturgija Cvjetnice želi probuditi vjeru, koju je u satniku pod križem probudio umirući Isus, kako bi zajedno s njim mogli reći: “Doista, ovaj bijaše Sin Božji!”.
