CERNIK

USKRS PROLJETNI BLAGDAN

Božić je, tradicionalno gledano, naš najpopularniji kršćanski blagdan. Pa ipak, teološki gledano, Uskrs je naša najveća kršćanska svetinja, reklo bi se svetkovina nad svetkovinama! Apostol Pavao u Prvoj poslanici Korinćanima piše: „ Ako Krist nije uskrsnuo, uzaludna je vaša vjera!“ U nas Hrvata katolika, od stoljeća sedmog, uvriježio se naziv Uskrs, međutim taj naziv nije potpun. Uskrs znači samo ono nedjeljno jutro kad se spominjemo događaja kako je „Krist uskrsnuo od mrtvih!“ I tjedan dana nakon Uskrsa, u mnogim našim krajevima volimo reći, da u nedjelju nakon Uskrsa slavimo Mladi Uskrs.  Jezgra liturgijske godine jest Kristovo stradanje i Uskrsnuće. To središnje spasonosno djelo Drugi vatikanski sabor često naziva pashalnim ili vazmenim otajstvom. Otajstvo u bogoslužju označuje Božje neistraživo otkupiteljsko djelo za ljude u Kristu.

Već smo pisali da Korizma započinje na Čistu srijedu ili pučki rečeno Pepelnicu i da završava na Veliki četvrtak. Na Veliki četvrtak naslanja se Sveto trodnevlje. Veliki četvrtak: oproštajna večera i pranje nogu učenicima. Neki vole reći i Posljednja večera. Veliki Petak: montirani sudski proces i Kristova muka, i Veliku subotu: dan žalosti jer je Kristovo tijelo u grobu! Sveto trodnevlje završava nedjeljom Uskrsnuća Gospodnjeg.

U Prvoj Korinćanima 5,7 čitamo: „Žrtvovan je Krist, Pasha naša!“ Životinjsku žrtvu, vazmeno janje, zamijenila je Kristova žrtva na Križu. Židovski naziv za ovu svetkovinu je Pesah, dok se ona kod starih Grka zvala Pasha. Korijenski gledano i jedna i druga riječ označavaju žrtveno janje. To žrtveno janje je sam uskrsli Isus Krist, koji je na Veliki petak bio žrtvovan.

Pasha, židovski Pesah označuje prolaz anđela zatirača, otkupiteljski prijelaz preko Crvenog mora i pustinje pune opasnosti do Obećane zemlje i na kraju označava i obrednu spomen-gozbu dne 14. nisana.

Žrtveno nas janje upućuje na proljeće. Na njemačkom govornom području za Uskrs se kaže Ostern. Otuda dolazi i engleska imenica Easter, a ona nas podsjeća na božicu proljeća Ostare.

SVETO TRODNEVLJE

Crkva je u početku slavila blagdan Pashe samo jedan dan i to noću između Velike subote i uskrsne nedjelje. Tijekom 4. stoljeća polazeći od povijesnog naglašavanja događaja spasenja i njihova oponašajućeg predočivanja, razvilo se presveto trodnevlje Gospodina raspetog, pokopanog i uskrsloga. Liturgijska slavlja ova tri dana od večeri Velikog četvrtka do uskrsne nedjelje predstavljaju pravu proslavu pashalnog otajstva.

SVETI ČETVRTAK

Sveto trodnevlje započinje na Veliki ili Sveti četvrtak. Njegovi počeci sezu i u Stari savez. Židovi su se uvelike bavili i stočarstvom. Bili su nomadi. Oni su već u rano proljeće prinosili Bogu u znak zahvale mlado janje i jeli su od novih plodova. Kršćanstvo slavi na Veliki ili Sveti četvrtak oproštajnu ili Posljednju večeru Pesah – Pashu tek nakon 313. godine kada je car Konstantin Veliki dao kršćanstvu slobodu tzv. Milanskim ediktom. Na taj dan Isus je blagovao oproštajnu večeru sa svojim učenicima. Blagovali su pečeno mlado muško janje, do godine starosti i bez mane, jeli su gorko zelje, beskvasni kruh i pili crno vino. Na Sveti četvrtak Isus je ustanovio svetu misu ili Euharistiju i oprao je noge svojim učenici u znam služenja. U prijepodnevnim satima mjesni ordinarij – biskup slavi, zajedno sa svojim svećenicima, svečanu Euharistiju s posvetom ulja za krštenje, krizmu i za bolesničko pomazanje.

SVETI PETAK

Dan Muke Isusove, dan žalosti. Isusovo tijelo je u grobu. Zvona ne zvone, ne otkucavaju kazaljke na satovima crkvenih zvonika, sve je obavijeno ozbiljnošću. Taj je dan strogo naređen post i nemrs. U poslijepodnevnim satima, ne prije petnaest sati, vjernici se okupljaju u svojim crkvama. Danas se ne slavi Euharistija, nju zamjenjuje Služba riječi, pjevanje ili čitanje Muke Gospodnje, klanjanje Križu i na kraju sveta Pričest.

 

SLAVLJE VAZMENOG BDIJENJA

Velika subota dan je žalovanja, Isusovo je tijelo u grobu, post i šutnja su oznake današnjeg dana. Spuštanjem mraka započinjala je „Majka svih vigilija, sveto noćno bdijenje proslave Gospodinove smrti i uskrsnuća. Obnovljena liturgija vazmenog bdijenja sastoji se od Službe svjetla, bogoslužja riječi, od krsne i euharistijske službe. Sutradan na uskrsnu nedjelju prvotno nije bilo euharistijskog slavlja. Taj je običaj nastao tek potkraj 6. stoljeća jer je misa uskrsnuća završavala prije ponoći.

Fra Vjenceslav Janjić

Slične objave