Hodočašće vjernika Virovitičkog dekanata u Staro Petrovo Selo
- Lea Lipičanin Stojaković
- 17.09.2023
- 107
U okviru programa Godine blažene Jule Ivanišević u Požeškoj biskupiji, u
petak 15. rujna, u župnu crkvu njezina krštenja u Starom Petrovom Selu, hodočastili
suvjernici Virovitičkog dekanata predvođeni svojim svećenicima.
Hodočašće je započelo molitvenim programom u župnoj crkvi kojega je
predvodio suhopoljski župnik Ljubiša Krmar zajedno sa redovnicama Družbe Kćeri
Božje ljubavi iz Zagreba. Pozdrav hodočasnicima uputio je Ivan Nikolić,
staropetrovoselski župnik i dekan Novokapelačkog dekanata, nakon čega je uslijedilo
euharistijsko slavlje koje je predvodio virovitički dekan Ivica Šoh.
Nakon naviještenih svetih čitanja prigodnu homiliju održao je Krunoslav
Siroglavić, župnik u Špišić Bukovici, koji je pred okupljene hodočasnike iznio tri
otajstva za koja je ustvrdio da ih mogu tek donekle razumjeti samo kroz Božji pogled,
a o kojima valja razmišljati imajući pred sobom rečenicu sv. Pavla“Slabo Božje jače je
od ljudi i sile ljudske“. Prvo otajstvo predstavljaju Kalvarija i Marija, Majka Božja
žalosna. – „Pod križem na Kalvariji su četiri žene s kojima Bog priprema temelje
Crkve. Božji pogled bio je zadivljen njihovom vjerom na Veliki petak i brigom za
Isusovo tijelo kod njegova ukopa. Plod tog prvog otajstva jest taj da Isusova smrt nije
uzrokovala razdvajanje Majke od Sina, nego puno zajedništvo između one koja je
ljubila Isusa i onoga koji je bio njegov ljubljeni učenik, apostola Ivana.“Bez križa je
nemoguće razumjeti Isusa i Crkvu, a ni svaku vjerničku patnju, ustvrdio je Siroglavić,
kazavši kako se vrhunac Marijina sjedinjenja s Isusom događa u njihovu pogledu
pojasnivši kako pred patnjom i nevoljom treba uvijek tražiti Božji pogled i slijediti
njegove geste – Isus se u smrti brine za druge, za svoju majku, Ivana, apostole,
Crkvu… i ne plače nad sobom, a tako i Marija.
Drugo otajstvo je mučeništvo sestre Jule i njezinih sestara. – I one su, poput
Isusa, znale daje „došao čas“. U svakom mučeništvu podnesenom za Božje ime
postoji borba između Boga – izvora zajedništva, života i neprijatelja Božjeg – „zmije“,
koja želi uništiti iskonsko dobro koje je u nas usadio Bog. Zlo je tako kukavički
navalilo na one koje se nisu mogle braniti, a bile su nedužne. „Možemo se pitati gdje
je tada bio Božji pogled?“, zapitao je Siroglavić, kazavši da je bio usmjeren prema
ženama koje su stajale pod križem te da nas Jula i njezine susestre mučenice uče
kako se i danas može pobijediti zlo. Podsjetio je tako na riječi propovijedi kardinala
Amata s mise proglašenja blaženim Jule i susestara koje potvrđuju veličinu
mučeništva: „Pred sudom povijesti, pet slabašnih i nezaštićenih žena postadoše jaki
heroji i pobjednice u zaštiti nepovrjedivosti njihovog redovničkog identiteta i
dostojanstva žene. I opet je slabo, malo, pobožno i nevino, Božje, postalo jače čak i
od prolivene krvi i noža.“
Treće otajstvo povezano je sa svakim vjernikom danas.– „I nama će u životu
doći križ i patnja kada ćemo se zasigurno zapitati: „Bože, kamo gledaš? Gdje je tvoj
pogled u mojoj situaciji?“ Ako pronađemo Božji pogled u našoj patnji, onda ćemo i mi
poput žena s Kalvarije, poput Isusa, a onda i poput blažene Jule i susestara
mučenica postati „slabo Božje, koje je jače od ljudi“, zaključio je Siroglavić.
Nakon propovijedi vjernici su kod krstionice u kojoj je krštena blažena Jula
obnovili svoju vjeru i dana krsna obećanja, a dekan Šoh ih je u spomen krštenja
poškropio blagoslovljenom vodom. Po završetku misnog slavlja mnogi su vjernici
ostali u molitvi pred likom Blaženice, a potom svoje hodočašće završili okrjepom koju
su za njih priredili domaći vjernici.
Višnja Mikić