Dragi posjetitelji, dana 8. 11. u galerijskom prostoru Doma kulture otvorena je samostalna
izložba pod nazivom Iz vatre i pepela, umjetnice Martine Franić. Izložbu možete razgledati
do 20. 11.
Radujemo se Vašem dolasku!
Iz vatre i pepela
Radovi Martine Franić pojavili su se na hrvatskoj sceni umjetničke keramike u trenutku kada je
njome vladalo izvjesno zasićenje i stagnacija novih oblikâ, dok je generacija značajnih
keramičarki koje su obilježile cijelu jednu epohu – pa i drugu polovicu 20. stoljeća – polako bila
na zalazu ili su se prestale u potpunosti baviti ovom umjetničkom disciplinom.
Martina je pronašla sasvim osobnu nišu, stilski i oblikovno, koja se mogla povezati s tradicijom
oblikovanja gline koja ne teži apsolutnoj savršenosti obrade, ali nas je arhetipski povezivala s
tisućljećima oblikovanja keramike na prostoru Mediterana, kao i kontinentalnih dijelova našeg
prostora. Potpuno nesvjesno, oblikujući vrste primijenjene keramike na uporabne i ukrasne
elemente podjednako, ova je umjetnica nastavila zahtjevu dionicu koju su kod nas u prvoj i
drugoj polovici prošlog stoljeća zacrtale Milana Hržić Balić i Hannelore Schwabenitz, također bez
naglašene potrebe za motivsko-kolorističkim naglašavanjem glazure pigmentima bojâ ili
„izvankeramičarskim“ temama. Martina je namjerno ostavljala reljefnu, hrapavu i nesavršenu
površinu zdjelica, tanjura, tanjurića, čašica i velikih zdjela, ali je proizvela i serije koje su bile
iznimno pažljivo dorađene, kao da je htjela pokazati kako može sve. Uporabni karakter
predmeta često je ostavljala s nekom malom namjernom „greškom“ ili nesavršenstvom, čime je
pojačavala koncept sinteze uporabne keramike i skulpture ili umjetničkog objekta.
Ne težeći morfološki vremensko-stilskom određenju i dataciji svojih radova, Martina Franić
stvara oblike koji su izvan vremena i geografsko-kulturološkog prostora. Oni ponekad djeluju
poput arheoloških artefakata, a ponekad kao istrgnuti dio prirode, fragment neke mineralne
stijene ili gejzira, okamine, taloga. No, ne možemo za raspon njezinih radova reći kako djeluju
previše robusno ili rustično jer je umjetnica izvrsno oblikovanjem svjesno izbjegla tu dimenziju
asocijacija. Estetika nije zanemarena, niti izvjesna elegancija oblikâ, ali niti tu nije prešla granicu
pretjerane dekorativnosti ili čak sladunjavog bojanja glazure.
Možda najviše od svega, naglašena taktilnost i potreba promatrača da dodiruje Martinine
artefakte u kontinuitetu izlazi u prvi plan. Ne možemo odoljeti da prstima ne prelazimo po
hrapavoj ili glatkoj glazuri i površini radova, da sve te zdjelice i čašice ne obgrlimo s obje ruke.
Oni u sebi posjeduju neku drevnu toplinu, koju je Martina uspjela u njih ugraditi samim
procesima obrade kroz vatru i paljenje, i nikakva im naknadna dorada to nije oduzela.
Iva Körbler
Biografija:
Martina Franić rođena je 1973. godine. Diplomirala je na Tehničko tehnološkom fakultetu u
Zagrebu 1995. godine, smjer Tekstil i modni dizajn. Članica je ULUPUH- a od 2001. godine kao
kostimografkinja, a od 2018. i kao keramičarka. Od 2002. članica je Hrvatske zajednice
samostalnih umjetnika (HZSU) i Fundacije Michelangelo od 2020. godine.
Ono što ju veseli, uzbuđuje i odmara su forme prirode i njihov nastanak. U svojem radu traga za
intimnošću kroz proces u kojem se oblik okamenjuje zavisno od dinamičnih i nestalnih uvjeta
njegove pojavnosti.
Danas oblikuje glinu, istražujući njezinu podatnost, memoriju i izražajne mogućnosti. Pohađala
je brojne seminare, tečajeve i rezidencije keramičkog oblikovanja u Hrvatskoj i inozemstvu. Do
sada je izlagala na desetak samostalnih i grupnih izložbi s radovima u keramici.
