Već uobičajeni skup Ravlića po deveti put na Plehanu, koji je pomalo prešao u tradiciju na radost roda Ravlića. Pozvani su Ravlići gdje ih god bilo, uvijek dobro došli, a rado se i odazivaju. Skup na Plehanu okupio je oko 170 Ravlića, koja je brojka pozitivno iznenadila sve okupljene i svi su dijelili tu radost okupljanja. Danas Ravlića im oko 3 tisuće, koliko ih živi u Hrvatskoj, BiH, Europi i drugim dijelovima svijeta. Među njima najstariji je bio Vlado Ravlić Pejin zvan Dalmatin, a najmlađa je bila Anita Ravlić oko 2 godine. 

    Svi Ravlići potječu iz Kozice, sela nadomak Vrgorca. Povijesne prilike i neprilike raselile su ih širom svijeta. Danas ih najviše ima u Makarskoj i okolici, pa i u drugim mjestima u RH kao u Osijeku, Sl. Brodu, Čazmi, u Zagrebu i okolici. Prije zadnjeg rata u BiH najviše je ovoga prezimena bilo u Derventi i okolici, a danas su svi progonjeni iz ovih krajeva. 

   Inicijativa okupljanja Ravlića, potječe od don Ivana Ravlić, koji je oko 2000. godine o ovoj inicijativi počeo razmišljati. Prvo okupljanje Ravlića bilo je 19. rujna 2003. godine u Kozici, pradjedovini Ravlića. Program okupljanja je: u određeno vrijeme se okupimo, zatim sv. misa kojoj uglavnom predsjeda inicijator Udruge Ravlića don Ivan Ravlić, zatim biranje članova uprave, što se čini svake četvrte godine „Zavičajna udruga Ravlića Kozica“, ručak za sve nazočne uz ugodno druženje i tim bi skup završio. 

   Na Plehanu program je počeo sv. misom u 12 sati koju je predslavio vlč. Ivan Ravlić, koji je na početku sve pozdravio: predsjednika Udruge Dražena Ravlić, potpredsjednika Željka Ravlić i Vladu Ravlić, te ostale mnogobrojne Ravliće od najstarijega do najmlađega. 

    Ravlići su registrirani kao „Zavičajna udruga Ravlića Kozica“, upisani su u registar udruge Ravlića Republike Hrvatske. Upis u Registar Hrvatske  izvršen je 3. svibnja 2004. godine. Ponosni smo na to što smo registrirani kao malo koja udruga ove vrste u Republici Hrvatskoj. Udruga je vezana statutom od 40 članaka kojih se mora pridržavati i sve ispoštovati što statut traži. Prvi predsjednik udruge bio je gosp. Miro Ravlić, iz Makarske. Specifičnost udruge je okupljanje svake četiri godine u nekom od mjesta u BiH ili Hrvatskoj već kako se dogovori, gdje se biraju glasanjem, vodeći članovi udruge: predsjednik, potpredsjednik i tajnik. Ove godine prije mise na Plehanu izabrano je novo, staro vodstvo na slijedeće četiri godine. Izvješće o ovome skupu bit će upućeno radi evidencije Uredu državne službe, Splitsko-dalmatinske županije, Služba za opću upravu, ispostava Vrgorac. Mnogi bi gradovi rado ugostili skup Udruge Ravlića Kozica. Župa, grad je počašćen dolaskom Ravlića u njihovo mjesto. 

   U propovijedi vlč. Ravlić naglasio je važnost ovih okupljanja usporedivši ga sa stablom prema evanđelju toga dana i nastavio je: 

„Svako se stablo po svome plodu poznaje. Ne govori Isus  danas o tome koliko je stablo veliko, koliko su mu grane široke, koliko je lijepo izvana? On govori o plodu, jer stablo može izgledati lijepo, ali tek po plodu vidimo što u njemu zapravo živi. Nije li tako i s čovjekom? Možemo lijepo govoriti, možemo se lijepo predstaviti i drugima pričati kakvi smo, ali na kraju naš život govori o nama. Po našim djelima, našim riječima, po tome kako se odnosimo prema drugima, znamo li oprostiti, pomoći drugima, jesmo li spremni pružiti ruku, po tim plodovima ćemo se prepoznati. Isus nas danas upravo na to poziva „dobar čovjek iz dobra blaga svoga srca iznosi dobro“. Dakle, sve počinje u srcu. Ako u srcu nosimo ljubav, iz nas će izaći ljubav, ako nosimo mir, drugima ćemo donositi mir, a nosimo li oprost, znat ćemo oprostiti. Zato je možda danas, na našem devetom susretu, pravi trenutak da se zapitamo. Što nosim u svome srcu prema svome bratu, sestri, rođaku, prema svome Ravliću? Postoji li netko s kim se dugo nisam čuo? Ima li netko kome nešto zamjeram, ili netko kome nikad nisam rekao: „Oprosti mi“, a trebao sam mnogo puta to učiniti. Možda, baš danas treba učiniti taj mali korak. Nazvati, prići, pružiti ruku i zagrliti, jer ponekad jedan zagrljaj može popraviti ono što godinama nismo znali riječima. Isus govori o čovjeku koji duboko gradi svoju kuću na stijeni. Kad je došla bujica kuća  je ostala čvrsta. Zato jer je imala čvrsti temelj i nije se srušila. Naš temelj treba biti Krist, jer ono što je sagrađeno na Kristu može preživjeti oluju. Zato nemojmo dopustiti da naše ravlićko stablo ostane samo lijepo prezime u obiteljskom stablu. Neka ono daje plod, daje dobrotu, ljubav i daje jaku vjeru“ završio je predsjedatelj euharistijskog slavlja.